Derviš Buturović rođen je u Seonici kod Konjica 1885. godine a umro je u Sarajevu 18.6.1977. Bio je po zvanju šeriatski sudac.
Želimo se ovdje osvrnuti na njegovo djelovanje prije svega zato jer je autor više vrijednih historiografskih priloga, od kojih se jednu dio odnosi na prošlost njegova i našeg konjičkog kraja a i zato jer je njegovo djelovanje od velikog značaja za Gazi Husrevbegovu biblioteku u Sarajevu.
Buturović — koji je u svomi članku »O postanku prezimena Buturović« (Novi Behar X, str, 121) iznio zanimljivu pretpostavku da njegova porodica vodi porijeklu od gosta Radina iz Seonice — napisao je više priloga, u koje je uvrstio odnosno komentirao pojedine dokumente (na turskom jeziku), koji se odnose na određena pitanja iz naše prošlosti. Ovdje ćemo nabrojati njegovi radovi: »Murasela kadije i muftije neretvanske oblasti feraiščije Osmana od 3. ramazana 1235« (Glasnik Islamske vjerske zajednice X/1942, 7, str. 203 205), »Jedna značajna fetva« (Glasnik Islamske vjerske zajednici X/1942, 9, 248—250), »Jedan dokumenat o nasiljima nad muslimanskom rajom« (Glasnik Islamske vjerske zajednice X/1942, 8, str. 225 226), »Jedan dokumenat o djelovanju i berivima kadija« (Novi Behar 1944, br. 21, str. 334), »Nešto o postanku erazi mirije i o ustanovljenju mirijskog nasljednog reda« (Glasnik Islamske vjerske zajednice XII/1944, 6-7, str. 111—117), »Povodom jedne vakufname« (Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva III/1952, 1-4, str. 55—60), »Isprave spahijskih porodica iz nahije Neretve« (Prilozi za orijentalnu filologiju 1956/1957, sv. VI-VII), »Jedan interesantan dokumenat iz prošlosti nahije Fojnice« (Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva XIII/XIV, br. 10-12, str. 370—371), dalje (zajedno sa Hamidom Hadžibegićem) »Berat Hodaverdi Bosna Mehmed bega iz 1593. god.« (Prilozi za orijentalnu filologiju 1962/63), »Dvije konjičke vakufname« (Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva XXIX. br. 7-8, str. 305 3109), »Bilješke o nekim starim džamijama« (Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva 1967, br. 7-8, str 326— 329).
Ostao je u nauci nezapažen, ali je značajan njegov rad »Tursko agrarno zakonodavstvo prema jednom rukopisu zbornika agrarnih zakona iz 1721. godine«, objavljen u Mjesečniku Hrvatskog pravničkog društva 1945, br. 1 ,str. 5. O Seonici, Konjicu i neretvanskoj nahiji napisao je više radova i to u Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva XXXI, br. 4-6, str. 244 i 11-12, str. 596; 1968, 11-12, str. 526; XXXII, 1969, br. 3-4, 7-8 i 9-10; XXXIII, br. 1-2, str. 26, br. 3-4, str. 37; br. 7-8, str. 390—392; br. 11-12, str. 583 i XXXIV, br. 1-2, str. 90.
Pažnje je vrijedan i Buturovićev članak »Nešto o upotrebi orijentalnih mirodija kod bosanskohercegovačkih Muslimana i o porijeklu, svojstvima i značaju tih mirodija« (Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva XX, br. 10-12, str. 329—330).
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci očuvaće se uspomena na Buturovića i za to, što je jedan od njenih darodavaca (vidi Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva 1955, str. 17). Nadalje Derviš Buturović je preveo s arapskog jezika na naš jezik poznati kodeks o službi hizbe (tržnog nadzora) pod naslovom Nihajet-urrudbe od Abdulah b. Nasr b. Abdulah b. Muhamed Eššizerije prema jednom novom prijepisu, koji se sada čuva u Zavodu za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a taj je prijepis napravljen po rukopisu Gazi Husrev-begove biblioteke.
Uz ovaj tekst i podsjećanje nudimo u PDF formatu tekst Dervišta Buturovića: Isprave spahijskih porodica iz nahije Neretve