Tokom mubarek mjeseca ramazana prenio sam hutbu o zekjatu koja nam je poslana iz Rijaseta, al mi nakon dan-dva kolega imam reče kako mu je džematlija prenio da sam pričao o džihadu. Razmišljao sam odakle mu takvo mišljenje pa se sjetih da sam nakon džume kao komentar na neku opasku o priči o zekjatu kazao da je nama danas očuvanje temeljnih institucija zajednice džihad. I onda sam shvatio da čovjek nije ni pogriješio, možda je bolje i od mene shvatio šta sam rekao.
Spominjem ovo jer ću danas govoriti o džihadu. Govorit ću o njemu kroz prizmu još jednog prisjećanja na odgovor mog profesora iz Gazine medrese kojeg sam onako mladalački buntovno u danima pred samu agresiju na BiH pitao zašto se u medresi ne uči o džihadu?
Prvo me pitao šta ja to mislim da je džihad, a kad sam ja to sveo na rat i ratovanje, upoznao me s predajom koja kaže da je Poslanik, a.s. pri povratku iz bitke na Bedru rekao: Vraćamo se iz malog džihada u veliki džihad i njenim shvatanjem. Iako danas neki ovaj hadis proglašavaju neispravnim, koliko su ove riječi istinite, svjedoče mnogi naši borci kad kažu da im je bilo lakše u odbrani tokom agresije nego sad kad su pritisnuti svim i svačim.
Knjige kažu da je riječ “džihad” izvedena je iz korijena dž-h-d, i da označava trud, upotrebu čitave čovjekove snage, kao i kretanje ka cilju svim moćima i snagom uz odupiranje svakoj teškoći na koju se naiđe.
Da ova riječ nije samo vezana za rat svjedoče mnogi hadisi u kojima Poslanik na pitanje šta je najbolji džihad ženama recimo odgovara da je to hadž il’ poslušnost, drugom opet odgovara da je to reć istinu u lice nepravednom vladaru isl.
Dakle, draga braćo, mi smo u perodu 1992-1996.godine prošli kroz mali džihad i pokazali smo se, ako Bog da, dobrim. Nakon 1996.godine pojedinačno i društveno čekao nas je veliki džihad u kom je trebalo između ostalog očuvati tekovine malog džihada. Tu i dan danas podbacamo, između ostalog, mislim i zbog toga što nismo jednako dobro shvatli važnost i veličnu ovog velikog džihada. U malom džihadu hrabri i vrijedni su bili lakše prepoznatljivi. Izviriš i pogledaš ko je naprijed i sve ti je jasno, no u velikom džihadu mnogo teže prepoznajemo, u velikom džihadu su on pravi nekad po zadi. Iz tog razloga danas govorim ovo što govorim.
Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović 25. marta 1994. godine na Konvenciji SDA u Sarajevu je između ostalog kazao: ” Ogromni problemi nas čekaju: srušena industrija, nezaposlenost, glad… Sad nas svijet hrani. Svi manje-više, jednako dobijaju. Međutim, ono što dolazi, krajnje su nejednakosti – imat ćete bogataša, ratnih profitera koji će, da upotrijebim taj ovdje potpuno opravdani izraz, eksploatirati onaj obični svijet koji neće imati posla. A onda, naravno, neizbježna pitanja pravde i nepravde.”
Jesmo ga slušali ali da li smo ga čuli i koliko smo se trudili da danas ne bude baš ovako kako je upozorio.
Promislimo o slijedećm činjenicama i pogledajmo kako stojimo spram njih: riječ EL-‘ILM – Znanje, nauka – spomenuta je u Kur’anu 80 puta, a njene izvedenice na stotine i stotine puta. Rijetke su hadiske zbirke koje nemaju poglavlje pod naslovom KITABU-L-‘ILM (Poglavlje o znanju) tako se navodi da Sahih Imama Buharija sadrži 102 hadisa o znanju. Ibn Madžin Sunen 56 hadisa. Ibn Hibbanov Sahih – 67 hadisa itd… a znamo da je Objava počela riječimo IKRE –uči, čitaj…
Ovdje se ne misli na puko sticanje diploma da bi se negdje ubrala dobra plata, misli se na istinsko znanje koje treba da nas uputi na istinsko razumijevanje, sagledavanje, planiranje i djelovanje. Toga nam puno fali. Priče imamo ali djelovanja slabo.
U 41. i 42. ajetu sure Tevba Uzvišeni objavljuje: Krećite u boj bili slabi ili snažni,- ili, u prevodu Mustafe Mlive- Nastupajte lahki i teški i borite se imecima svojim i dušama svojim na putu Allahovom! To je bolje za vas, kad biste znali.
Da je bio dobitak blizak i pohod kratak, sigurno bi te slijedili, međutim, bio im je dalek, težak. I zaklet će se Allahom: “Da smo mogli, sigurno bismo izašli s vama.” Uništavaju duše svoje, a Allah zna da su oni sigurno lašci. (Mlivo)
Ja u ovim ajetima vidim odgovor na česte konstatacije kad komentarišemo negatvnosti pa kažemo: Šta ja tu mogu? Šta ja mogu promijenit kao običan čovjek, džematlija?
I slab i snažan je dužan i u potrebi da djeluje. I lahak i težak. I imetcima i životima-dušama svojim.
U drugom ajetu se navodi karakteristika onih koji su neopravdano izostali iz bitke. Poslaniku Allah objašnjava tu skupinu riječima: Da se radilo o plijenu na dohvat ruke (Da je bio dobitak blizak) i pohod kratak, sigurno bi te slijedili.
Prepoznajemo li se, ne daj Bože u ovoj skupini. Prepoznajemo li našu omladinu danas. Sve se svodi na lahku i brzu zaradu. Nema kontinuiranog truda i planiranja za rad dugoročnih ciljeva dobra. To se čak i ne smatra uspjehom.
Ajet spominje i njihove riječi i zaklinjanje: “Da smo mogli, sigurno bismo izašli s vama.”
Drugima riječima oni su govorili, a i danas takvi govore: Ne mogu, teško je to…
Ajeti završavaju konačnim rezultatom koji čeka onog ko ovako postupa: „i tako upropastili sami sebe (uništavaju duše svoje) , a Allah zna da su oni lažljivci.“
Draga braćo, posebice draga omladino, nema neću, ne mogu, teško je… Allah u Kur’anu objavljuje da čovjeka nije opteretio onim što ne može… za sve što se kao izazov nalazi pred nama i oko nas dat nam je kapacitet da to savladamo… Treba biti odvažan, učit, mislit, planirat, djelovat… a Allahove riječ se ne mijenjaju i vidjećemo ako istrajemo da nema nesavladivih prepreka, problema. Problemi su tu da ukažu na rješenja, prepreke su tu da nam ukažu na cilj i uspjeh. Jedna je neobučena žena pitala pokrivenu kako može izdržat na ovim vrućinama pa joj ona reče: Mene čudi kako možeš ti?, Tijelo ti je drektno izloženo sunčevim zrakama, ja sam svoje zaštitila tkaninom. Onaj koji ne klanja pita klanjača kako možeš svaki daan pet puta klanjati? A ovaj odgovora, lahko, meni nije jasno kako ti možeš da ne klanjaš!?
Mog efendiju iz mekteba Salku ef. Ćesira, rahmet mu duši, su jedni u Župi pitali šta će ako umre pa vidi da Boga nema? On je odgovorio: Šta ćete vi kad vidite da Ga ima?!
I ovakva britka i umna reagovnje, opaske i ukazivanja na Istinu mogu biti džihad.
Džihad ni veliki ni mali nije da bi se o njemu kopirali i lijepili statusi po facebooku, on je tek onda kad se ti statusi pretvore u djelovanje. U Kur’anu nas Uzvišeni obavještava da se Njemu diže lijepa riječ al’ da je dobro djelo to koje je podiže. Ispravno shvatimo džihad. Ne ispaljujmo rakete bez motora i punjenja. Balon u koji se ne upumpa zrak ne može letiti. Govorimo djelima da bi nam riječi istinski postale lijepe.
Draga braćo, dragi naši nosioci i podnosioci lista na Izborima bez obzira na kojoj ste listi, jeste li spremni da odgovorite ispravno na ove savjete, ne samo zato što ih je rekao rahmetli Predsjednik nego zato što su ISTINA, što su rješenje mnogih naših problema, što su veliki džihad u kojem ako padnemo pade i onaj mali džihad u kom je nestalo stotine hiljada ljudi.
U toku agresije komandiri bi znali izać pred odabranu grupu za napad i pitati: Ima li neko da nije spreman? I ja Vas danas to pitam? Veliko ste breme preuzeli, odvažan i hrabar čin. U malom džihadu mi smo rizikovali da izgubimo dunjaluk u ovom velikom vi rizikujete ahiret!
Završiću porukom reisu-l-uleme IZ u BiH Husein ef. Kavazović koju je izrekao prije dva dana u Žepe a u kojoj je poručio da odgajamo djecu da budu dobri ljudi, borci za svoju domovinu i svoju vjeru, da znaju svoje korijene i da znaju da su ponos, dostojanstvo i dobročinstvo najveće vrijednosti za koje se Bošnjaci trebaju i moraju boriti. Poručio je da prenosimo emanet šehida i da danas, kada se ponovo čuju riječi koje nas podsjećaju na teška vremena, naš odgovor, mora biti odlučan. Svima kažemo da se ne bojimo biti šehidi, da se ne bojimo nijednog trenutka dati svoj život za slobodu ovoga naroda.
Molim Allaha da nas daruje isprvnim shvatnjem vjere i pomogne u življenju po njoj! Amin!
E. Bajić, čaršijska džamija u Konjcu, 29.07.2016.g. / 25.šewal 1437.h.g.