edan od najkrupnijih bosansko-hercegovačkih feudalaca u 16 vijeku bio je Hudaverdi Bosna Mehmed beg. Na osnovu materijala s kojima raspolažemo ne možemo utvrditi ni kada je ·rođen ni kada je umro. U selu Podllisje današnji Repovci (Općina Konjic) imao je kulu koja se spominje u jednoj sudskoj odluci od 1822. godine. Kada je sagrađena ne navodi se. Pored svog ličnog imena, u dokumentima se naziva Hudaverdi Bosna i Gulami Šah. Njegovi potomci nazivaju se raznim prezimenima prema tome kako su se granalii: Ajanovići, Alibegovići, Avdibegovići, Dautlbegovići, Ferhatbegovići, Hasanbegovići. Hašimbegovići, Husejinbegovići, Jusufbegovići i Repovci. U spomenutoj sudskoj odluci-sporitu oku spomenute kule 1822. godine spominju se samo Repovci kao potomci Hudaverdinog sina Muhamed-bega. Hudaverdi je imao četiri sina: Ahmeda, Mustafu, Husejna i Muhameda.
Hudaverdi Mehmed-beg je poznat i kao vakif. On je u Konjicu podigao džamiju, koja se nalazi na desnoj strani Neretve Ova je džamija poznata u narodu pod nazivom Repovačka džarnilja. On je za izdržavanje u vakufnami neimenovane džamije uvakufio 140.000 srebrenih dirhema u prisutnosti mutevelije Alije, sina Mustafina i 26 uglednih ljudi iz Konjica. Vakufnamu je registrovao kadija za Brod i Sarajevo Bali, sin Jusufov. Iz vakufname se vidi da je to bila veoma bogata zadužbina, čiji su se prihodi obnavljali, a iz njih se održavala džamija i druge obaveze naznačene u vakufnami. U Gazi Husrevbegovoj biblioteci nalazi se original Hudarverdine vakufname pod brojem 110.
VAKUFNAMA HODAVERDIJE, SINA ALIJE
Sarajevo, redžepa 987 = 24. augusta – 22. septembra 1579.
Original:Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, br. 169.
Opis: Vakufnama je napisana na veoma tankom papiru koji se previja, na korektnom arapskom jeziku, sa manjim brojem grešaka.
Veličina: 135 x 21 cm.
Izdanja: Vakufnama nije do sad izdavana.
Prevod ovjere vakufname sarajevskog i brodskog kadije i muftije Jusufa
Sadržina ove časne isprave u skladu je s istinskim šerijatom pa sam donio odluku kojom potvrđujem njenu punovažnost i provođenje u pojedinostima i cjelini, mada su mi poznata razmimoilaženja koja postoje između najranijih šerijatsko-pravnih učenjaka, časnih mudžtehida u vezi s nekim pitanjima vezanim za uvakufljenje i striktno vodeći računa o propisima vezanim za proceduru o registraciji (uvakufijenja), kojih se treba pridržavati, po mišljenju
– ja, rob upućeni na Allaha uzvišenog, Jusuf, muftija i kadija u zaštićenom Saraju i Brodu, blagodareći Allahu!
(pečat)
(Ubogi Bali, sin Jusufov)
Prevod ovjere kadije Nurudina u kadiluku Neretva:
Pošto sam se upoznao sa sadržinom ove šerijatske listine i utvrdio da je sačinjena na propisan način, osnažio sam je i stavio svoj potpis
– ja, ubogi Nurudin, sin Džaferov, kadija u Neretvi
(pečat nečitak)
Prevod ovjere vojnog kasama Redžepa za područje vilajeta Bosna:
Pošto mi je pokazana ova dragocjena isprava, utvrdio sam da je u saglasnosti sa istinskim šerijatom i u skladu s osnovnim odredbama i propisanim uvjetima o uvakufljenju, pa sam je osnažio i stavio svoj pečat, a onda proveo u život, nakon što sam prethodno striktno vodio računa o svim momentima kojih se treba pridržavati u vezi sa uvakufljenjem, koje propisuju najraniji šerijatsko-pravni učenjaci.
Ovu klauzulu je napisao ubogi Redžep, sin Mustafin, vojni kasam, u vilajetu Bosna i područjima koja joj pripadaju – Neka im se obadvojici oprosti!
(pečat nečitak)
PREVOD VAKUFNAME
Svaka hvala Allahu, koji zna skrivene tajne, koji razotkriva mračnjaštvo nasilja svjetlom vjerovjesničkog šerijata, koji razjašnjava šerijatske odredbe uzvišenim dokazima i koji objašnjava što je vjerom dopušteno (halal), a što je vjerom zabranjeno (haram) ajetima uzvišenim, koji je potpomogao islam svojim vjerovjesnikom Muhamedom, najboljim među …….. – neka Allah izlijeva svoj blagoslov na nj i njegov rod, jutrom i večeri!
U ime Allaha, istinskog boga, kome su podređeni perčini poglavica, uz čije ime (ako se spominje) ne može doći ni do kakve štete ni na zemlji ni na nebu, onoga koji izlijeva neizmjerne, časovite ili trajne blagodati.
Ovo je valjana isprava, zasnovana na šerijatskim prancipima i institucijama, izričiti dokumenat, kojega se treba u svim elementima pridržavati, a njegova sadržina izražava i ukazuje da je dobrotvor i dobročinalac, ponos slavnih a štedrih, ponos uvijek sretnih, Hodaverdi, sin Alije(3), koji je poznat kao gulami šah Muhamed-beg, pošto je spoznao da je ovaj svijet prolazan, a drugi svijet trajan a da, sve što čovjek pojede, to uništi, a što obuče to pohaba, a što da u dobrotvorne svrhe to ga ovjekovječi(4) – to je uvakufio a izuzeo iz prometa – u iskrenoj namjeri a čistoj nakani da bi dobio nagradu veliku i bio kazne pošteđen njegove bolne na dan kad neće nikakvo blago, a ni sinovi biti od koristi samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti (5)dok je bio u zdravlju i mogao valjano raspolagati svojom imovinom i davati milostinju i poklone, (uvakufio je) iz svog čistog imetka i onoga što je pošteno dobio, svotu od stotinu četrdeset hiljada srebrenih dirhema, koji su u opticaju, od čega jednu polovinu, u iznosu od sedamdeset hiljada dirhema, predstavljala potvrda glavnice.
Pošto je tu svotu novca izdvojio i na stranu stavio od svoga imetka, predao ju je licu koje je postavio za muteveliju, u svrhu registracije, a to lice se zove Alija, sin Mustafe. Nakon toga, navedeni vakif je – neka ga Allah sačuva od ovozemnih nesreća – odredio da se naznačena svota novca daje na interes (murabeha) i da se koristi putem lica koja budu mutevelije, a na način kako je to određeno šerijatom, ali tako da svako davanje novca na interes bude uz jak zalog i sigurna jamca, odnosno uz jedno od to dvoje, već prema prilikama, s tim da se na svakih datih deset (dirhema) obračunava po jedan i po dirhem, stalno, a da (to obračunavanje) ne smije da bude veće, odnosno manje od određenog. Novac koji bude dobiven na taj način, u jednoj godini iznosiće dvadeset i jednu hiljadu dirhema.
Određeno je da se od toga daje kako slijedi:
– licu koje bude imam u džamiji, što ju je sagradio (vakif) u kasabi Konjic, po devet dirhema svakog dana;
– licu koje bude hatib po četiri dirhema;
– lucu koje bude vaiz, po šest dirhema;
– kajimu, po dva dirhema svakog dana;
– džabiji, po dva dirhema svakog dana;
– za svijeće i hasure, po dva dirhema svakog dana;
– za obavljanje devra, petkom, za pet lica, određeno je po dva dirhema svakog dana;
– za svako od pet lica koja svakodnevno budu učila po jedan džuz časnog Kur’ana, po jedan i po dirhem;
– starješini džuz-hana, po jedan dirhem svakog dana;
– za učenje ezana i tarifa, po sedam dirhema svakog dana;
– licu koje bude mutevelija, po šest dirhema svakog dana;
On je (također) odredio da se novac, što preostane nakon isplate pobrojanih funkcija, utroši za potrebe navedene džamije, već prema prilikama, a uz dobiveno mišljenje kadije o tome.
(Vakif je) isto tako odredio da (sve navedene funkcije), izuzev dužnosti mutevelije, obavljaju lica koja budu sposobna i dostojna da ih obavljaju, između njegovih najčestitijih sinova, s koljena na koljeno i iz generacije u generaciju, a onda njihovi oslobođeni robovi, a zatim njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova do (njihovog) izumiranja, a tada da se ta stvar prepusti nahođenju kadije.
(Navedenu svotu novca vakif je uvakufio) valjano u skladu sa šerijatskim propisima i (postavio navedene odredbe) izričito pa se njih treba pridržavati.
Pošto su pitanja (koja su predmet ove vakufname) utvrđena na izloženi način, to je kadija – čiji se potpis nalazi na početku ove isprave, koji se nada da će (ovim) zadobiti zadovoljstvo svoga gospodara – donio odluku kojom se ustanovljuje valjanost ovoga uvakufljenja i odredaba koje su ovim utvrđene, kao i njegovo (izvršavanje) i regule koje zastupaju neki šerijatsko-pravni učenjaci o tretiranju ove vrste uvakufljenja na način na koji se tretiraju i ostala uvakufljenja.
Kad je spomenuto uvakufljenje bilo obavljeno, navedeni vakif je htio da odustane od izloženog uvakufljenja, držeći se mišljenja da uvakufljenje (novca) nije valjano kod najvećeg broja istaknutih šerijatskih pravnika, ali se navedeni mutevelija usprotivio tome. Tako su njih dvojica došli u međusobni spor i u vezi s tim obratili sa spomenutom kadiji, koji je izdao odluku o valjanosti toga uvakufljenja, shodno mišljenju što ga prenosi imam Al-Ansari neka ga milost Stvoritelja obaspe – od imam Zufera – neka mu se Allah uzvišeni smiluje – da je (po šerijatu) dozvoljeno uvakufljenje novca.
Nakon toga, vakif je (ponovo) htio da odustane od uvakufljenja, motivišući to (činjenicom) da (uvakufljenje novca) nije podobno prema mišljenju najvećeg šerijatsko-pravnog znalca(6), ali (ni ovoga puta) navedeni mutevelija nije pristao na to. Kad su se njih dvojica u ovom sporu obratili spomenutom kadiji – neka ga Allah obaspe svojim blagodatima – on je donio odluku da se može provesti navedeno uvakufljenje novca, kako u pojedinostima, tako i u cjelini shodno mišljenju dvojice uglednih, šerijatsko-pravnih znalaca(7) pa je navedeno uvakufljenje postalo valjano, izvršivo, registrovano, trajno zasnovano na jednoglasnom stavu svih vodećih šerijatskih pravnika, tako da ne može biti ničije vlasništvo, a niti može biti dato u vlasništvo, ne može se dati u poklon, a ni primiti kao poklon, ne može se dati u nasljedstvo, a ni naslijediti sve dok Allah ne bude naslijedio Zemlju i ono što je na njoj, a on je najbolji od onih koji nasljeđuju(8). Za to ko bude to izmijenio nakon što čuje, da je zabranjeno, grijeh za to snosiće oni koji to budu izmijenili, a Allah je sveznajući i sve čuje(9). Darežljivi Allah nagradiće vakifovo djelo.
To je napisano i o tome su priloženi dokazi mjeseca redžepa devetstotina osamdeset i sedme godine (po hidžri). (24. augusta 22. septembra 1579).
Svjedoci čina:
Ibrahim-beg, sin Abdurahmanov, gulami šah; mevlana Hasan-halifa, hatib; Osman, sin Huseinov, mujezin; Mustafa, mujezin; Ahmedčelebi, sin Ali-bega Dugalića; Hasan, sin Mustafe, mujezin, Emir šah-ćehaja, sin Jusufov; Nezir, sin Mustafe; Mustafa, sin Junusov, imam; Valija, sin Abdullahov, poznat pod imenom Ašik; hadži Bali, sin Ilijasov; Sulejman, sin Mustafe; Ruhan, sin Alije; Ahmed, sin Abdulganijev; Jahja, halifa u mektebu; Muhamed, sin hadži-Abdije, Pir Alija, sin Turhanov; Behram, sin Abdullahov; Osman, sin Emir šaha-ćehaje; Husein-beg, sin navedenog vakifa; Murat, sin Abdullahov; Mustafa-beg, sin navedenog vakifa; Muhamed-beg, sin navedenog vakifa i Džafer-ćehaja.
Aneks vakufnami:
Zatim je navedeni vakif uvakufio, izuzeo iz prometa i iz svoga najčistijeg imetka i onoga što je pošteno dobio, darivao novac u iznosu od hiljadu šest stotina i četrdeset srebrnih dirhema, koji su u opticaju za musalu(10), što ju je podigao vakifov brat Lutfi-hodža, sin umrlog Alije, u blizini kasabe Konjic. On je odredio da mutevelija ovoga vakufa bude isto lice koje bude mutevelija (gore) navedenih vakufa. (Također) je odredio da se (naznačeni novac) daje na interes u skladu sa šerijatskim propisima, a na način koji je izložen za ranije spomenute vakufe. On je (također) odredio da se novac što se bude dobivao od interesa, i to na datih svakih deset (dirhema) od te sume po dirhem i po, svagda, daje kako slijedi:
– licu koje bude vršilo dužnost hatiba na spomenutoj musali, na dva Bajrama, po dvadeset dirhema na Bajram;
– obojici mujezina po deset dirhema na Bajram;
– licu koje bude učilo kur’ansko poglavlje al-Mulk, uoči svakog petka, na grobu njegovog ranije spomenutog umrlog brata i za dušu njegovog brata po četrdeset i osam dirhema svake godine;
– na licu koje bude učilo kur’ansko poglavlje al-Mulk, na navedeni način na grobu supruge njegovog ranije spomenutog brata, kojoj je ime Šerifa, kći Alađoza, za njenu dušu, ista svota novca koja se daje ranije spomenutom licu, tako da ukupan iznos novca koji je fiksiran (kao nagrada) za učenje ta dva lica iznosi devedeset i šest dirhema.
Novac što bi preostao (nakon toga) od dobiti, od naznačene svote (vakif) je odredio da se utroši za popravak navedene musale.
Kadija je, nakon što je provjerio da li postoje (svi) uvjeti (potrebni) za valjano uvakufljenje, donio odluku kojom je osnažio valjanost uvakufljenja naznačene sume novca i njegovo provođenje, pa je odluka postala valjana i zasnovana na šerijatu, a onda ju je po šerijatu unio u sidžil. Tako je uvakufljenje postalo izvršivo i zasnovano na stavu svih vodećih šerijatskih pravnika i trajno, tako da je nedopustivo da se isto poslije toga iskrivljuje, anulira, mijenja ili, pak, da doživljava izmjene, ma u kojem vidu i ma iz kojeg razloga. Zato, onaj ko to bude izmijenio, a zna kako glasi, pa grijeh za to pada na one koji to mijenjaju; a Allah, zaista sve zna i sve čuje. (11) Darežljivi Allah nagradiće vakifovo djelo.
To je napisano i o tome su pridoneseni dokazi, mjeseca redžepa devetstotina i osamdeset i sedme godine( 24. VIII – 23. IX 1579).
Svjedoci čina: Gore spomenuti
Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1985. godine, str. 187. – 192.)
Pored ove vakufname donosimo i tekst Hamida Hadžibegića i Derviša Buturović. “Berat Hudaverdi Bosna Mehmed-bega od 1593. godine”. (Prilozi za orijentalnu filologiju 12-13:151-174) koji možete pogledati u pdf formatu na linku: BERAT HUDAVERDI MEHMED-BEGA REPOVCA