Hvala Uzvišenom Allahu koji Je objavio Svom Poslaniku: “Mi smo te poslali kao milost svjetovima”.[1] i uputio nas: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje”.[2]
Neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, koji je rekao: „Ja sam poslan da usavršim lijepo ponašanje.“[3]
U iščekivanju 12. rebiu-l-evvela, dana kojeg tradicionalno obilježavamo kao dan MEVLUDA – ROĐENJA posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s., poželjeh ukrasiti vrijeme od podne do ikindije namaza podsjećanjem na neke činjenice iz života Božijeg poslanika koje uslijed ljubavi koju je Bog Uzvišeni usadio u srca vjernika čine da se čovjek preporodi, slab boljim postane a dobar dobrom većim zaogrne i ispuni.
Posjećanje na njegov život, ono što je činio i govorio, a njegov govor nije odudarao od njegovog činjenja, prilika je za preispitivanje, prilika je za samoukor, prilika je i za pronalaženje sopstvene veličine, podizanja svog lijepog mišljenja i o sebi i o drugima. Isto tako, prilika je da se u ovoj magli nepravda, zuluma, teškoća kojima se svijet oko nas ispunja, pronađe svjetlo spoznaje, svjetlo ohrabrenja, svjesnost istinskih vrijednosti.
„Najdraži među vama su mi oni koji imaju najbolje ponašanje, koji su ponizni i prijatni za druženje, a najmrži od vas su mi oni koji se bave prenošenjem tuđih riječi, oni koji rastavljaju voljene i oni koji nevinima traže mahane.“ [4]
Prilika je da onaj koji malo ima bogatstvo svoje poveća bližnjem svome pomogne:
„Vi nemate imetka za sve ljude, ali se možete prema svima njima lijepo ponašati.“[5]
„Nemojte smatrati malim i nebitnim nijedno dobro djelo, pa makar to bilo da nasmijan sretneš brata muslimana.“[6]
Prilika je, da u svojom domalopređašnjoj neprilici otkriješ more mogućnosti:
„Tvoj osmjeh bratu u lice je sadaka, naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka, da uputiš čovjeka koji se izgubio je sadaka, uklanjanje sa prolaza onoga što ljudima smeta je sadaka i da iz svoje kofe napuniš kofu svoga brata je sadaka.“[7]
Prilika je da mobitel u ruku uzmeš i lijepom riječju sadaku istog trena podijeliš: „I lijepa riječ je sadaka.“[8]
Prilika je da na jednom mjestu, kroz primjer i dokaz njegov spoznaš istinu o svojoj jednakosti s drugima, ma ko da si i ma gdje da si:
Uzvišeni Allah je objavio: O ljudi, mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji. Allah, uistinu, sve zna i ništa Mu nije skriveno.[9]
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je rekao: „O ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan i nema prednost Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crvena rasa ima prednost nad crnom, niti crna nad crvenom osim po bogobojaznosti. Najugledniji kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji. Jesam li vam dostavio?“[10]
Da muškarac i žena spoznaju veličinu svoju, vrijednost svoju i zaštitu svoju:
“Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji djele zekat i ženama koji djele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koji poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.”[11]
„Bojte se Allaha kada su u pitanju vaše žene, vi ste ih uzeli sa sigurnošću od Allaha i one su vam postale dozvoljene Njegovom riječju.“[12]
„Najbolji među vama su oni koji su nabolji svojim porodicama, tj. ženama, a ja sam najbolji prema svojoj porodici.“[13]
„Dinar koji uložiš na Božijem putu, dinar koji uložiš za oslobođenje roba, dinar koji uložiš da bi pomogao siromaha, dinar koji uložiš na svoju porodicu, najbolje od svega toga je da uložiš na svoju porodicu.“[14]
Da roditelj, dijete, komšija, utjehu nađe u hladu toplog govora i preporuka nejgovih:
Uzvišeni Allah kaže: I Allahu se klanjajte i sudruga Mu ne pripisujte, a roditeljima dobočinstvo činite.[15]
Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je upitan o najboljem djelu, pa je rekao: „Namaz u njegovom vremenu, a zatim dobročinstvo roditeljima.“[16]
I kazao je: „Nije od nas onaj koji nije samilostan prema mlađima i ko ne cijeni starije.“[17]
Zbog velike važnosti prava komšije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Džibril mi je toliko oporučivao komšiju da sam pomislio da će komšija biti jedan od nasljednika svoga komšije.“[18] , tj. pomislio sam da će komšija imati udio u ostavštini svoga komšije.
I rekao je: „Najbolji kod Allaha su oni koji su najbolji prema svojim prijateljima, a najbolje komšije su oni koji su najbolji prema svojim komšijama.“[19]
Da siroče se sigurnošću ogrne u društvu sljedbenika njegovih koji Knjigu koja je po njemu poslana čitaju: I siroče ne ucvili.[20]i preporuku riječi njegovih:
„Ja i onaj koji vodi brigu o siročetu ćemo u Džennetu biti (blizu) kao ova dva prsta.“[21] kad je pokazao svoja dva prsta, kažiprst i srednji prst.
On je vodio računa o slabijim, onima koji nisu imali imetka niti porodice. Primao bi od onih koji bi činili dobro, a prelazio bi preko njihovih grešaka. Njihove potrebe je žurno izvršavao, a ukoliko bi im bila pričinjena šteta ili bi bili uznemireni, pa makar i sa riječju koja bi ih naljutila, Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, bi im tu štetu otklanjao i sljedbenike svoje savjetovao:„Možda baš onaj čupavi prašnjavi čovjek kojeg ljudi tjeraju od svojih vrata kada bi od Allaha zatražio nešto – On bi mu to uslišio.“[22]
Njegova riječ je tu da imućne i na vlasti opomene a u snazi i imetku njihovom siromašnom da dio njegov obezbjedi:
„Kome Allah da vlast u nečemu što se tiče muslimana, pa on zanemari njihove potrebe i učini ih siromasima, Allah će njega zanemariti i ostaviti i osiromašiti na Sudnjem danu.“[23]
„Koji god vođa zatvori vrata pred onim ko ima neku potrebu ili pred siromasima, Allah će zatvoriti vrata nebesa kad on bude u nekoj potrebi i siromaštvu.“[24]
Nije zaboravljao ljude sa posebnim potrebama, nego im je poklanjao punu pažnju i brinuo se o njima ukazujući da neće biti ukazana milost onima koji tim ljudima ne ukažu svoju milost i saosjećanje.
Jedna žena koja je imala mentalnih problema zaustavila je jedne prilike Poslanika i kazala mu da ima neku potrebu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, joj je rekao: „O majko toga i toga, izaberi koji dio puta želiš i stani tu pa da i ja stojim sa tobom.“[25]
A kako ne bi bio takav spram ljudi kad je milostiv i pažljiv bio i prema životinjama preporučujući i naređujući hodiocim Pravog puta isto.
„Jedan čovjek je išao putem pa je puno ožednio. Našao je bunar, spustio se u njega i napio se. Nakon što je izašao ugledao je psa koji dahće i jede zemlju od žeđi. Čovjek reče: ‘Ovaj pas je žedan kao što sam i ja bio.’ Sišao je u bunar, napunio svoju obuću vodom, a zatim je držao u svojim ustima dok se nije popeo. Kada se je popeo, napojio je psa. Allah mu je, zahvaljujući tome, grijehe oprostio.“ Ashabi su upitali: „O Allahov Poslaniče, zar i kod životinja možemo sevap zaraditi?“, a on im odgovori: „Za svako živo biće možete zaraditi sevap.“[26]
„Jedna žena je mučila mačku tako što ju je zatvorila sve dok nije umrla, pa je zbog toga ušla u Vatru. Nije je ni hranila, ni pojila kada ju je zatvorila, niti joj je dopustila da jede sa zemlje.“[27]
„Allah je propisao lijepo postupanje u svakoj situaciji. Kada ubijate, to lijepo (blago) činite, a kada koljete to lijepo radite. Zato naoštrite svoje noževe da bi olakšali žrtvi koju koljete.“[28]
Ostavio nam je u emanet lijepo ponašanje
„Najteže djelo na mizanu na Sudnjem danu je lijepo ponašanje, a Allah ne voli bestidnog i nepristojnog.“[29]
postičući nas na rad za lično i opće dobro ljudi:
„Vidio sam čovjeka u Džennetu zbog drveta koje je bilo na putu i smetalo muslimanima, pa ga je posjekao.“[30]
„Pokazani su mi djela moga ummeta, i dobra i loša. Vidio sam da je jedno od dobrih dijela ukloniti prepreku sa puta.“[31]
I nije bio grub nit osor, znao se i smijati i šaliti sa svojim svojim ashabima, ali bez laži, izrugivanja i vrijeđanje drugih.
Jedne prilike neka starija žena je došla kod Poslanika i kazala: „O Allahov Poslaniče, moli Allaha da me uvede u Džennet.“, pa joj je Poslanik rekao: „U Džennet neće ući starci.“ Ona je tada zaplakala, a Poslanik se nasmijao i upitao je: „Zar nisi čitala riječi Allaha Uzvišenog: Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti, i djevicama ih učiniti milim muževima njihovim i godina istih.’“, tj. stanovnike Dženneta će Allah povratiti u godine mladosti i vitalnosti.
I danas, kada se planeta stresa i „topi“ od nečisti i zuluma kojeg čovjek čini prema njoj, kada se pod teretom takvih dešavanja dižu ljudi da spašavaju što spasit mogu, kad veliki broj biljnih i životinjskih vrsta izumire, sjetit nam se našeg Poslanika koji je brigu o prirodi, okolini, brinuo i zagovarao onda kada nije ni bilo znaka onečišćenjima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je bio veoma aktivan u borbi protiv problema okoline tako što je ljude upućivao i savjetovao da vode brigu o vodi, zemljištu, balansu životne okoline i da cijene život pa čak i onaj životinjski, ukoliko se ne radi o štetočinama.
„Nema nijednog muslimana koji posadi sjemenku ili sadnicu, pa se njome nahrani ptica, čovjek ili životinja, a da mu to neće biti uračunato kao sadaka.“[32]
„Čuvajte se tri stvari koje su uzrok prokletstva: vršenje nužde na izvoru vode, sredini puta kojim ljudi prolaze i hladovinama.“[33]
„Jedan mrav je ugrizao nekog poslanika, pa je on naredio da se cijeli mravinjak zapali. Allah mu je objavio: ‘Zar si zbog mrava koji te je ugrizao uništio cijelu zajednicu mrava koja je spominjala Allaha?’“ A u drugoj predaji stoji: „Pa mu je Allah objavio: ‘Zašto nisi kaznio samo jednog mrava?!’“[34]
„Ako neko od vas bude imao sadnicu u ruci i vidi da nastupa Sudnji dan, neka je zasadi, prije nego Sudnji dan nastupi!“[35]
Ostavio nam je u emanet pravednost, milost, trpeljivost, povjerljivost, hrabrost, poniznost, vjernost i ispunjavanje obaveze, sigurnost, umjerenost i uravnoteženost, samokontrolu, odgovornost spram vremena i okolnosti – spram obaveza i dužnosti, rad i privređivanje, pažnju prema zdravlju i pažnju prema prirodi, čistoću tijelesnu i duhovnu, poštivanje sebe i drugih, ljubav i sreću, optimizam i humanost…
Ostavio nam je u emanet širenje selama, širenje ideje mira, sklada i napretka.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve selem, najljepši je cvijet u bašči ljudske povijesti, i mi koji slijedimo njegov primjer, koji se na nj pozivamo, koji se Allahu Uzvišenom na pripadnosti Poslanikovom ummetu zahvaljujemo, sjemenke smo koje istom ljepotom trebamo zamirisati u staništima koje nam je Allah podario, u vremenu i prilikama koje su nam određene.
„Allah i meleki Njegovi donose slavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite salavat na njega i šaljite mu selom.“[36]
“Poniženje onaj u čijem prisustvu se ja spomenem a on na mene ne donese salavat.”[37]
Slijeđenjem Poslanikova sunneta i donošnjem salavata i selama na Poslanika i njegovu časnu porodicu mi ga oživljavamo i svaki naš dan danom mevluda-rođenja njegovog činimo. U hadisu kojeg je zabilježio Ebu Davud prenesene su riječi Poslanikove: Ko god mi selam donese, Uzvišeni Allah mi povrati dušu kako bih mu mogao uzvratiti selam.
Rečeno je: ‘O Allahov Poslaniče! Poznato nam je da trebamo donositi salavat na tebe, ali kako ćemo to raditi?’
Rekao je: ‘Recite: Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammedin kema sallejte ‘ala ali Ibrahime ve ‘ala ali Ibrahime. Inneke hamidun medžid. Allahume barik ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammedin kema barekte ‘ala Ibrahime ve ‘ala ali Ibrahime. Inneke hamidun medžid.
– Gospodaru moj, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu! Ti si, doista, Svehvaljeni, Vječni! Gospodaru moj, učini bereketnim Muhammeda i njegovu porodicu kao što si bereketnom učinio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu! Ti si, doista, Svehvaljeni, Vječni!'” (Buhari)
[1]El-Enbija, 107.
[2]EI-Ahzab, 21.
[3]Ahmed, br. 8595.
[4] Taberani, br. 835.
[5] El-Bezzar, br. 8544.
[6] Muslim, br. 4760., i Tirmizi, br. 1756.
[7] Tirmizi, br. 1879.
[8] Buhari, br. 2767., i Muslim, br. 1677.
[9]El-Hudžurat, 13.
[10]Ahmed, br. 22391.
[11] Al-Ahzab, 35.
[12] Hadis bilježi Muslim, br. 2137.
[13] Tirmizi, br. 3830., iIbn Madžeh, br. 1967.
[14] Muslim, br. 1661.
[15]En-Nisa, 36.
[16] Buhari, br. 496., i Muslim, br. 122.
[17] Tirmizi, br. 1843., i Ahmed, br. 6445.
[18] Buhari, br. 5555., i Muslim, br. 4757.
[19] Tirmizi, br. 1867., i Ahmed, br. 6278.
[20]Ed-Duha, 9.
[21] Buhari, br. 4892., i Tirmizi, br. 1841.
[22] Muslim, br. 4754.
[23] Ebu Davud, br. 2559.
[24] Tirmizi, br. 1253.
[25]Vidjeti: Šerhun-Nevevi ala Muslim, 16/68.
[26] Buhari, br. 2190., i Muslim, br. 4162.
[27] Buhari, br. 2192., i Muslim, br. 4160.
[28] Muslim, br. 3615., i Tirmizi, br. 1329.
[29] Tirmizi, br. 1925.
[30] Muslim, br. 4745.
[31] Muslim, br. 859., i Ahmed, br. 20569.
[32] Hadis bilježi Buhari, br. 2152 i Muslim, br. 2904.
[33] Hadis bilježi Ebu-Davud, br. 24, Ahmed, br. 2580 i Ibn-Madže, br.323.
[34] Hadis bilježi Buhari, br. 2796 i Muslim, br. 4157.
[35] Hadis bilježi Ahmed, br. 12512.
[36]El-Ahzab, 56