Preciznim pregledom i analizom kur’anskih i Poslanikovih iskaza o ramazanu dolazimo do spoznaje da ramazan, zapravo, ima svoju nutrinu i vanjštinu. Moje skromno zapažanje odvelo me je do pet unutarnjih i pet vanjskih, po meni, suštinskih značenja ramazana, koje evo želim podijeliti sa vama, u nadi da ću na ovaj način, bar djelimično, doprinijeti u podizanju nivoa svijesti o ibadetu uopće, a ibadetu ramazanskog posta posebno, ali i našeg ličnog odnosa prema Uzvišenom Allahu i Njegovim propisima.
Vanjsku komponentu ramazana čine:
1. El-Imsak – odricanje (ustezanje) od hrane, pića i tjelesnih užitaka od izlaska (pojave) zore do zalaska Sunca. Na ovo ukazuje sljedeći ajet: ”Dozvoljava vam se da se u njima, dok traje post, sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo taško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći.”[1]
2. El-Kijam – noćni namaz u džematu poznat kao teravih-namaz (naziv je dobio po kratkim vremenskim pauzama koje su u prvim generacijama pravljene između četiri rekata radi stanke, odmora, i povrata snage, obzirom da se dugo klanjala teravija, često veći dio noći), ko ga u potpunosti i do kraja obavi za imamom, bit će mu upisana nagrada za cjelonoćni noćni namaz. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je kako se navodi u vjerodostojnim predanjima, prvobitnu praksu noćnog namaza kojeg je praktikovao u ramazanu, kasnije dokinuo iz bojazni da ljudi to ne shvate kao obavezu[2], i ona je ponovno vraćena u Omerovo vrijeme, kada više nije postojala bilo kakva bojazan. Naravno, Omer, radijallahu ‘anhu, je iz Poslanikovih riječi: ”Bojao sam se da vam to Allaha ne propiše kao obavezu”, razumio da se to odnosilo samo na njegovo vrijeme, i da više ne postoji bilo kakva prepreka za ponovno oživljavanje ovog važnog ramazanskog sunneta.
3. El-Kiraet – učenje Kur’ana, ustvari mjesec ramazan je poznat kao mjesec Kur’ana, u njemu je počelo objavljivanje Kur’ana[3], u njemu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pred Džibrilom ponavljao cijeli Kur’an, a u godini u kojoj je umro, to je učinio dva puta[4], u njemu su prve generacije muslimana, naš trajni uzor i inspiracija u dobru, satkale svoje nevjerovatne priče učenja Kur’ana.[5]
4. Es-Sadeka (Es-Sehā) – dijeljenje imetka, darežljivost. Poslanik, sallallahu ‘aljehi ve sellem, je bio posebno darežljiv u ramazanu[6], kada je, u draželjivosti i činjenju dobra drugima, bio plodonosniji čak i od blagog povjetarca, koji ljudima donosi svako dobro, a uz to je brz i efikasan.[7]
5. El-Iftar – iftar koji postaču donosi dvije radosti, radost jela i pića nakon cjelodnevnog ustezanja, gladovanja i žeđi, i radost zbog izvršenog ‘ibadeta, a zbog čega postača čeka i onostrana radost kada, na Sudnjem danu, bude naplaćivao svoj post kod Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, u vidu nagrade koja je samo njemu poznata[8].
Nutrinu posta čine:
1. Nijjet – činjenje posta, kao i svih drugih dijela, isključivo u ime Allaha, dželle šenuhu, i radi postizanja Njegovog zadovoljstva, i izvršavanja njegove naredbe: ”Kutibe ‘alejkumu-s-sijamu kema kutibe ‘alellezine min kablikum le’allekum tettekun.” / ”O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.”[9] Nikakva priča o postu kao najboljoj dijeti, praksi koja ima pozitivne zdrastvene efekte, obnavlja i pročišćava organizam, ne dolazi u obzir, prije one da glavna i osnovna motivacija u postu mora biti – postizanje Božijeg rizaluka i izvršenje vjerske obaveze, pa tek onda ostalo. U tom smislu su riječi Uzvišenog u hadisu kudsijji: ”On ostavlja jelo, piće i strast radi mene.”[10]
2. El-Iman i el-ihtisab – Vjerovanje u Allaha, u Njegove propise, i nada u Njegovu nagradu. Na to upućuju Poslanikove riječi: ”Ko isposti ramazan, vjerujući u Allaha (vjerujući u obaveznost posta), i nadajući se njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.”[11] ”Ko u ramazanu bude klanjao noćni namaz, vjerujući u Allaha (u njegovu propisanost i šerijatsku utemeljenost) i nadajući se Njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni prošli grijesi.”[12] Naravno, ovdje se misli na male grijehe, dok je za velike grijehe potrebna iskrena teoba, a u vezi s čim Ibn-Abdulberr u svojoj knjizi Et-Temhid, prenosi jednoglasno mišljenje. Ovakav stav islamski učenjaci temelje na hadisu: ”Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana, iskup su za sve, osim velikih grijeha.”[13]
3. Et-Takva – bogobojaznost, čuvanje od grijeha, izgradnja plemenite ljudske ličnosti, čuvanje ljudskog dostojanstva. Uzvišeni, u tom smislu veli: ”O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili (da bi ste bogobojazni bili).”[14]
4. Rijadatu-r-ruhi – Duhovna vježba (trening) kroz koju čovjek duhovno (imanski) izgrađuje svoju dušu, i uči je samoodricanju, požrtvovanosti, svijesti o Allahovom nadzoru (ova dimenzija ibadeta posebno je izražena u postu, jer postač ima mogućnost da kada se osami jede i pije, ali on to ne čini iz straha od Allaha, dželle šenuhu), ustrajnosti, ljubavi prema Allahu, strahopoštovanju i sl. Da cilj posta nije puko gladovanje i odricanje od ovosvjetskih užitaka, nego samoodgoj i izgradnja jake i moralne ličnosti govore, između ostalog, riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Ko ne ostavi lažno svjedočenje i postupanje po njemu, neka zna da Allahu nije potrebno njegovo odricanje od hrane i pića.”[15]
5. Vahdetu-šuuri – jedinstvo osjećaja i duha. U toku ramazana muslimani u cijelom svijetu dišu kao jedno tijelo i jedna duša, bogati i siromašni među njima, vladari i podanici, viskoobrazovani i viskokvalificirani i oni koji to nisu, mali i veliki, stari i mladi, muškarci i žene. Svi oni prolaze kroz jedinstveno psihološko stanje, osjećaju isto stanje duha i duhovnosti, njihove misli su usmjerene jedino ka Allahu, dželle šenuhu, Njegovom oprostu i milosti, njihova jedina želja je da što uspješnije polože ramazanski ispit i iz njega iziđu čisti od grijeha, sa što većom poputninom koju neće lahko potrošiti.
[1] – Prijevod značenja, El-Bekare, 187.
[2] – Malik, Ebu-Davud.
[3] – O tome Uzvišeni veli: ”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (prijevod značenja, El-Bekare, 185.).
[4] – Buharija.
[5] – Najfascinantnije su svakako one koje govore o desetinama proučenih hatmi u mjesecu ramazanu.
[6] – Buharija.
[7] – www.alsunnah.com
[8] – U hadisu kudsijji se kaže: ”Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Svako djelo kojeg uradi sin Ademov (čovjek), pripada njemu, osim posta, koji pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem.” (Muttefekun ‘alejhi).
[9] – Prijevod značenja, El-Bekare, 183.
[10] – Buharija i Muslim.
[11] – Buharija i Muslim.
[12] – Muttefekun ‘alejhi.
[13] – Muslim.
[14] – Prijevod značenja, El-Bekare, 183.
[15] – Buharija.
Pripremio: Semir Imamović