Bjelimići se nalaze na obroncima planine Visočice. Udaljeni su od Konjica 50 km. Bjelimići su zajednički naziv za 17 seoskih naselja u gornjem toku rijeke Neretve. Centar ovih naselja je naselje Odžaci, koje se često poistovjećuje s nazivom Bjelimići. U ovaj džematski odbor spadaju sela: Argud, Dindo, Doljani, Gradeljina, Luka, Ljubuča, Ljuta, Mokro, Ocrkavlje, Odžaci, Sitnik, Sopot, Svijenča, Tinje, Veluša, Zabrđani.
Džamija je locirana u naselju Odžaci. Godinja njene gradnje nije poznata. Imami u ovom džematu bili su: Uzeir ef. Bandić, Rašid ef. Trnka, Zejnil ef. Biber i sadašnji imam u Bjelmićima je Nazif ef. Kurtović.
Bjelimići – opis džemata
Bjelimići su mjesto koje se nalazi na jugoistočnom dijelu općine Konjic, između planina Visočice, Treskavice i Crvnja te nešto manje od trideset kilometara od Boračkog jezera. Sam naziv Bjelimići vjerovatno ima veze s bijelim snježnim pokrivačem jer se snjegovi zadrže u ovom kraju nešto duže nego u susjednim mjestima Glavatičevo i Župa Zagorska.
Međutim, u istraživanjima i sam dr. Pavao Anđelić ostavlja mogućnost da se naziv Bjelimići može povezati i sa srednjovjekovnim prezimenom Bjelim, odnosno, Bjelimić. Ti Bjelimići su još za vrijeme turske odselili. Da to ima neke veze pokazuje i veći broj stećaka u mjestu Police usred Visočice, a i jedan predio u selu Ježeprasina u srcu Bjelimića „bez ikakva razloga“ zove se Bjelim.
Mjesna zajednica (MZ) Bjelimići je zajednica sela: Odžaci, Ježeprasina, Svijenča, Luka, Vranići, Gradeljina, Argud, Čitluk, Gornja Ljubuča, Donja Ljubuča, Mokro, Ocrkavlje, Doljani, Zabrđani, Tinje, Zavodac i Strane, Sopot, Veluša, Pločnik. Prije rata postojala su i sela Sitnik i Crnovići. Danas niko više ne živi u tim selima. Poslije rata Bjelimićima su pripala i neka od sela Župe Zagorske, ali samo: Luka, Brda, Polje, Zelomići, Ljuta i Hotovlje. Nakon rata, također je šest sela s druge strane Neretve pripalo MZ Bjelimići. To su: Vilišta, Rajac, Gapići, Sovice, Stubljaci i Zalužje. Ratna migracija stanovništva učinila je da danas u tim selima žive po jedan ili dva domaćina. Centralni dio mjesne zajednice čini selo Odžaci.
Odžaci se nalaze na nadmorskoj visini od 1.000 metara. Najsjevernija sela su Luka i Ljuta, a najjužniji su Gapići. Zajedno s Gornjom i Donjom Ljubučom ova sela se nalaze u neposrednoj blizini Neretve. Iz Konjica do Bjelimića je asfaltni put. Put vodi preko Boraka, Boračkog jezera i Glavatičeva. Također je asfaltiran i putni pravac Odžaci – Luka. Ovim pravcem preko Visočice može se brže stići do Sarajeva, ali je put makadamski od Luke do Šabića. Ako se ide prema Kalinoviku, asfalta neće biti dalje od prevoja Vojle. Prilično lošim makadamskim putem ide se preko Dindola, pored sela Hotovlje, Kutine i Graiseljići i izlazi na asfaltni put Kalinovik – Ulog. Iz Odžaka do Kalinovika je tridesetak kilometara.
Odlukom Sabora IZ u BiH od 5.11.2008.godine izuzimaju se iz sastava Medžlisa Islamske zajednice Konjic džemati Ulog i Hotovlje, te se, u organizacionom i teritorijalnom smislu, pripajaju Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo.
Za gradnju džamije u Bjelmićima vezano je nekoliko priča, ali zbog neposjedovanja tačne doku-mentacije ne može se zasad utvrditi ni kada je, ni ko ju je napravio. Ono što se može utvrditi na osnovu načina njene gradnje jeste da je nastala najvjerovatnije krajem XVII ili početkom XVIII stoljeća.
Medžlis Islamske zajednice Konjic raspolaže podatkom u kojem se kao godina gradnje uzima 1898, ali pretpostaviti je da se negdje u ovim krajevima i prije nalazila džamija. Hivzija Hasandedić iznio je pretpostavku da je džamija sagrađena u XVII stoljeću. Pri rekonstrukciji džamije 2010.g. na nju je postavljena ploča s natpisom da je prvotno sagrađena u XVI stoljeću što ne mogu uzeti tačnim budući da ne postoje relevantni historijski izvori.
Sve do 1998. godine imala je drvenu munaru zaštićenu limom, a 1998. napravljena je nova betonska munara. (Izgled džamije iz tog vremena možete vidjeti na slici iznad).
Radovi na kompletnoj rekonstrukciji džamije počeli su u Bjelimićima 22. juna 2007. godine.
Rekonstruisana džamija sve-čano je otvorena 20. juna 2010. godine. Detalje sa svečanog tovorenja džamije možete vidjeti u dokumentarnom filmu koji se nalazi uz knjigu.
Imam u ovoj džamiji je Nazif ef. Kurtović, a prije njega su bili imami: Zejnil ef. Biber, Rašid ef. Trnka, Efendija Bandić i drugi.
Prezimena s prostora Bjelimićkog platoa (1)
Agić, Biber, Brkan, Bozalija, Banda, Bostandžija, Mujan, Tabak, Trnka, Granulo, Pobrić, Kajanija, Karkelja, Karačić, Kurtović, Kutinčić, Burek, Hebibović, Mehremić, Muharemović, Podumljak, Kajanija, Zalihić, Plavčić, Đanko, Šurković, Tinjak, Imamović, Pribinja, Landžo, Vatrić, Memić, Pozder, Macić, Nikšić, Fejzagić, Jažić, Hodžić, Jašarević, Poljak, Kunić, Dževlan, Velić, Kuldija, Arapović, Hamzić, Vladović, Čomaga, Pandža, Gežo, Sokolović, Pačariz, Mahović, Lešo, Špago, Tarahija, Pintol, Memić, Voloder, Šahin, Haseta i dr.
[1] Svakako da postoji mogućnost da neka prezimena nisam spomenuo, pa molim čitaoce da spisak ne uzimaju konačnim.
