Nakon osnivanja Bosanskog beglerbegluka krajem 1580. godine, utemeljeno je Ajansko vijeće kao savjetodavno tijelo, a činili su ga predstavnici lokalne vlasti iz svih nahija, koji su se zvali ajani.[1] Ajani su imali brojne dužnosti, među kojima su posebno naglašene bile da štite podanike svojih nahija od ugnjetavanja i nasilja, da se savjetuju s kadijama kod razrezivanja poreza i drugih nameta, te da u vrijeme rata organiziraju nabavku potreba za vojsku i kupovinu konja i mazgi. Ustanova ajana ukinuta je 1831. godine.[2]
Od polovine XVII stoljeća do ukidanja ustanove ajana 1831. godine, često se spominju ajani dviju neretvanskih nahija, ali rijetko sa njihovim ličnim imenima. Derviš Buturović je pronašao imena triju ajana iz XVIII stoljeća u nahiji Bosanska Neretva: Husejin-bega (18o8), Mustafa-bega-Mula Mustafe-Mustafa-age (1812-1822) i Ahmed-bega (1831). Navodno je ovaj posljednji pripadao begovskom rodu Repovci iz istoimenog sela i rodonačelnik je njenog ogranka koja je nosila prezime Ajanović. Osim Repovaca, ajani su bili i pripadnici begovskih rodova Bektaševići iz Gornjeg Konjica (danas Donje Polje) i Buturovići iz Seonice. O ugledu tih spahijskih rodova iz Repovaca i Seonice svjedoči i narodno kazivanje, koje je zabilježio Derviš Buturović:[3]
Što rekne ajan u Repovcima, Salih-beg Bektašević u Konjicu i Osman-beg Buturović u Seonici, to neće poreći ni vezir u Travniku.
Ima osnova za pretpostavku da su u nahiji Hercegovačka Neretva ajansku dužnost obavljali pripadnici aginskih rodova Hadžovići i Alagići, a u nahiji Zagorje begovskog roda Šurkovići.
[1] Od naziva ajan, nastala su prezimena Ajanić i Ajanović.
[2] Sućeska, A.: Ajani-prilog izučavanju lokalne vlasti u našim zemljama za vrijeme Turaka, 285. O ajanima podrobnije vidjeti i u radovima Avde Sućeske: Porijeklo i mjesto ajana u društveno-političkom životu Osmanske države; Vilajetski ajani. Prilog izučavanju turske vlasti u našim zemljama
[3] Buturović, D.: Isprave spahiskih porodica u nahiji Neretva, 252 (ISPRAVE).