Primjer ima veliko značenje u odgoju uopće, a posebno u moralnom odgoju ličnosti. Njegova je snaga i moć u konkretnosti, zornosti i uvjerljivosti. On djeluje neposredno, posebno na djecu zbog njihove sklonosti i sposobnosti oponašanja. Dijete uči oponašajući starije, prihvata njihove sugestije, a posebno stavove bliskih osoba koje poštuje i voli. Nagon za oponašanjem kod djece je jak, te ona oponašaju primjer koji im je odgajatelj pokazao. Tu okolnost treba iskoristiti i mladima pružiti primjere pozitivnog ljudskog djelovanja.
Primjer se ne može nikome nametnuti. Snaga primjera leži objektivno u vrijednosti samog čina koji zrači privlačnošću, a subjektivno na utisku koji odgajanik stiče, te na njegovu nagonu oponašanja. „Davalac primjera ostavlja jak utisak u duši prisutnih. Taj utisak je pozitivan, simpatičan, izvor divljenja i vrijedan oponašanja. Stoga je privlačiv i služi kao mjerilo na kojem se primjeruje vlastito vladanje. Na taj način postaje primjer. On je ideal kojem se želimo što više približiti i njemu upriličiti. Takav se primjer oponaša i postaje trajna inspiracija ponašanja.“
Primjer može biti pozitivan, ali i negativan. Ukoliko odgajatelji svojim primjerom pokažu i teže ka odgoju, puno lakše će postići kvalitetan odgoj kod mladih ljudi. Stoga, usudit ćemo se reći, da „odgajatelj može biti samo onaj tko umije prepoznati odgajanikove potrebe i tko mu je sposoban i voljan ponuditi kulturne pretpostavke njihova zadovoljenja.“
Primjer kao sredstvo usmjeravanja, također, vrlo često nalazimo u Poslanikovom, s.a.v.s., odgojnom radu. „Neki učenjaci su napisali zasebna djela u kojima su sakupili hadise ove sadržine, kao što je uradio hafiz Ebu-l-Hasen el-Askeri (umro 310. godine po Hidžri) Ebu Ahmed el-Askeri, El-Kadi Ebu Muhammed Hasen b. Abdirrahman b. Hallad er-Ramehurmuzi, čija je knjiga odštampana i poznata u ovoj oblasti.“
Osim toga, Uzvišeni Allah nam navodi brojne primjere poslanika i vjerovjesnika koji su svako u svoje vrijeme i u svom narodu bili oličenje najljepšeg morala, ali i primjeri koje vjernici rado uzimaju kao model po kome usklađuju svoje živote. Stoga je i Poslanik, s.a.v.s., bio učitelj koga je Uzvišeni Allah odabrao kako bi učio čovječanstvo Allahovoj vjeri, Njegovom posljednjem vječnom zakonu, i kao takav imao je najljepši moral, te je svojim ličnim primjerom pokazivao savršen odgoj. Odgoj primjerom je jedno od najbitnijih Poslanikovih, s.a.v.s., odgojnih sredstava. Kada bi Poslanik, s.a.v.s., htio nešto da preporuči ashabima da urade, prvo bi sam to uradio, pa bi ljudi, povodeći se njim, postupili onako kako su vidjeli da je Poslanik, s.a.v.s., uradio. „Bez sumnje, praktično podučavanje jače djeluje na čovjeka i efikasnije je, djelotvornije djeluje na razum i pamćenje, vodi oponašanju i slijeđenju, od teoretskog podučavanja. Praktično podučavanje je urođeni metod u podučavanju i to je jedan od najvećih i najodabranijih poslanikovih metoda u podučavanju.“
Poslanik, s.a.v.s., je uzor ummetu kako u moralu, tako i u svim životnim prilikama. Krasila ga je blagost u postupcima prema ljudima, a najljepše se ophodio prema svojoj porodici. „Uprkos činjenici da Vjerovjesnik nije imao od koga naučiti očinsku nježnost, njegov stil života pokazao je da je Učitelj čovječanstva i u tom aspektu najljepši uzor ljudima. Najbliži Vjerovjesniku, a.s., posvjedočili su da nisu vidjeli osobu s više obzirnosti i blagosti prema svima, a posebno prema svojim ukućanima. Ustajao bi na noge svojim kćerima, utemeljujući time međusobno poštovanje ukućana i općenito ljudi, a pred Zejda, r.a., kojeg je usvojio prije Objave, znao je istrčati i s njim se zagrliti, iako mu nije sin, već mladi čovjek o kojem vodi brigu. Učio je ljude postupkom prije riječi, a obrazac ponašanja koji je ostavio nikad neće izgubiti na aktuelnosti i vrijednosti.“
Upute, savjete i preporuke koje mu je Uzvišeni Allah slao Objavom Vjerovjesnik, s.a.v.s., pretočio je u čistu praksu i zbog toga je njegovo ponašanje bilo oličenje Kur’ana. Od Jezida b. Babenusa (Yazīd bin Bābanus) se prenosi da je rekao: “Ušli smo kod Aiše i upitali je: ‘Majko pravovjernih, kakav je bio ahlak Allahovog Poslanika, neka je mir i blagoslov na njega?’ ‘Njegov ahlak je bio Kuran. Jeste li čitali suru El-Muminun? Uči!’ Proučih od ‘Vjernici će uspjeti… sve do: i svoja stidna mjesta čuvaju’, a ona reče: Eto, takav je bio ahlak Allahovog Poslanika, neka je mir i blago¬slov na njega.”
Uzvišeni Allah u Kur’anu na nekoliko mjesta potvrđuje visok stupanj Poslanikovog, s.a.v.s., morala, a kao takav on je savršen uzor vjernicima. Tako Uzvišeni Allah, dž.š., u suri El-Ahzab kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.“
Kako ističu komentatori Kur’ana, ovaj ajet je prostrana i veoma podesna platforma za ugledanje u Allahovog Poslanika, s.a.v.s„ u pogledu onog što je rekao, radio i kako je u različitim prilikama postupao. Moral Božijeg Poslanika, s.a.v.s., je moral na koji se muslimani trebaju ugledati, jer to je nabolji i najsavršeniji moral. U prilog dokazivanja savršenosti njegovog morala dovoljno je navesti riječi Uzvišenog Allaha: „Jer ti si, zaista, najljepše čudi.“
Kao takav Resulullah, s.a.v.s., daje najljepše primjere ponašanja u svim životnim situacijama, te postaje model po kome ashabi, ali i generacije do Sudnjeg dana nastoje uskladiti svoje živote. Autor djela Muhammed, a.s., kao da ga vidiš, na vrlo lijep način to opisuje: „On je odgajao ashabe živim primjerom. Pozivao je u bogobojaznost, a bio je najbogobojazniji. Zabranjivao je neku stvar, a najviše je se pazio. Držao je predavanja, a niz njegovo plemenito lice su tekle suze, oporučivao je lijep moral, a bio je najboljeg ponašanja. Podsticao ja na zikr, a bio mu je najviše odan. Podsticao je na trošenje i udjeljivanje, a on je bio najplemenitiji i najdarežljiviji. Savjetovao im je da imaju lijep odnos s porodicom, i vidjet ćeš da je on najbolji čovjek za svoju porodicu po pitanju samilosti, osjećajnosti, suptilnosti i dobroti.“
U brojnim predajama koje se prenose od ashaba, r.a., oni svjedoče da se Resulullah, s.a.v.s., prema njima odnosio na najljepši način, te ih odgajao u najljepšem ozračju. Tako Enes ibn Malik, r.a., prenosi predaju u kojoj je oslikan maksimum plemenitosti i vrhunac lijepog morala Božijeg Poslanika: „Kao dječak, služio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Medini deset godina. Nije uvijek bilo onako kako je on želio, ali mi nikad nije rekao ni uh, niti mi je ikada rekao: ‘Zašto si to uradio, ili zašto ovo nisi uradio.'”
Od najvažnijih svojstava odgajatelja je da po karakteru ličnosti bude savršeno uglađenih postupaka, umno i intelektualno, mudrošću, pojavom i lijepim izgledom, elegancijom i dostojanstvom, zdrave logike, postupaka i rukovođenja. Upravo je takav bio Vjerovjesnik, s.a.v.s., – odgajatelj sa plemenitim karakterom svoje ličnosti, primjer za svakoga. Njegova čestita ličnost postigla je najuzvišeniji ugled i reputaciju, jedinstvenu i nedostižnu. Sljedeća predaja nam govori o njegovom savršenom načinu odgajanja. Muavija ibn el-Hakem es-Sulemi (Mu ̒ āwiya bin al-Ḥakam as-Sulamī), r.a., prenosi i kaže: “Jednom prilikom sam obavljao namaz sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i tada neko od džematlija kihnu a ja mu rekoh: Jerhamukellah! – Allah ti se smilovao. Na to me ljudi prostrijeliše svojim pogledima i ja pomislih: Teško meni, zašto me tako gledate?! Oni se stadoše udarati rukama po stegnima i ja shvatih da me ušutkuju, te zašutih. A kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., za koga bih žrtvovao i oca i majku svoju završio s namazom – nikada ranije, a ni kasnije ne vidjeh boljeg učitelja! – tako mi Allaha, nije se ni namrštio, ni ukorio, ni naružio me, samo mi je kazao: ‘Neispravno je u namaz umetati bilo kakav ljudski govor. Namaz sačinjava samo tesbih (slavljenje Allaha), tekbir (veličanje Allaha izgovaranjem riječi: Allahu ekber) i učenje Kur’ana ‘, ili kako je već rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s…”
Na ovaj način Resulullah, s.a.v.s., djeluje, ne samo na Muaviju, kojeg je podučio ispravnom obavljanju namaza, nego i na ostale ashabe, koje je svojim primjerom podučio kako se treba odnositi prema onima koji zbog nepoznavanja određenih propisa naprave grešku. Sa takvima se ne postupa grubo i osorno, nego blago i na najsuptilniji način. „Blagost i bratski odnos Poslanikov, s.a.v.s., prema svakom sljedbeniku rezultirali su zavidnim uspjesima. On je tuđe greške liječio blagošću. Greške je htio otkloniti, a ne grubo ih kritikovati i time problem još više produbiti.“
Dakle, lični primjer odgajatelja je jedan od najvažnijih faktora uspješnog odgoja. Ukoliko je odgajatelj iskrena, poštena, kreposna i plemenita osoba, i odgajanik kojeg takav odgajatelj odgaja će se razvijati na istim principima. Međutim, ukoliko je odgajatelj poznat kao lažac, kukavica, prostak itd. i odgajanik će rasti i oblikovati svoju ličnost na istim osnovama. Budući da u ličnosti Božijeg Poslanika, s.a.v.s., imamo najljepši uzor moralnog ponašanja, potrebno je samo da svoje nastojanje u odgoju usmjerimo njegovom načinu djelovanja, i uspjeh je zagarantovan.
hfz. mr. Adnan-ef. Srebrenica, glavni imam MIZ Busovača