Hanefijski mezheb je bio zvanični mezheb Hilafeta preko 1100 godina, i to od vremena halife Haruna er-Rešida (786-806) do ukidanja Hilafeta 1924. godine
Prošlo XX stoljeće u povijesti islama se može nazvati burnim stoljećem, jer je bilo ispunjeno previranjima, ratovima, revolucijama, pobunama, prevratima, buđenjima, napredovanjima, nazadovanjima, kako na međunarodnoj muslimanskoj sceni, tako i na domaćoj muslimanskoj pozornici. Predstojeće XXI stoljeće će možda biti i burnije. Samo oni muslimanski narodi koji budu pokazali spremnost za dalji razvoj muslimanske pravne tradicije će prebroditi buru XXI stoljeća bez većih posljedica. S druge strane, muslimanski narodi koji budu učahurili svoju pravnu tradiciju, kao i muslimanski narodi koji budu rušili svoju pravnu tradiciju, u XXI stoljeću doživjet će intelektualno rasulo i anarhiju. Stoga, očuvanje i razvoj naše bosanske pravne tradicije, uz odolijevanje modernim izazovima, najbolje će se ostvariti kroz nastavak slijeđenja hanefijskog mezheba, koji ustvari predstavlja samu srž naše vjerske tradicije. Postoji mnogo razloga za slijeđenje jednog od 4 mezheba općenito, odnosno mnogo razloga za slijeđenje hanefijskog mezheba u Bosni u XXI stoljeću posebno. Mi ćemo u nastavku ukratko navesti 11 općih razloga za slijeđenje 4 pravne škole, odnosno 10 posebnih razloga za slijeđenje hanefijske pravne škole u Bosni u ovom XXI stoljeću.
Opći razlozi za slijeđenje 4 pravne škole
1. Svaka od te 4 pravne škole je mudžme’ alejh (jednoglasno dogovorena, jednoglasno prihvaćena, općeprihvaćena) – tj. oko njihove legitimnosti (pravnovaljanosti) postoji konsenzus (idžma’, jednoglasje) učenjaka, za razliku od drugih mezheba, koji su izumrli, pošto, između ostalog, nije bilo konsenzusa oko njihove legitimnosti, tj. ocijenjeni su kao šazz (neregularni). Konsenzus je bio na snazi tokom Abbasijske države, Seldžučke države, Ejjubijske države, Memlučke države, Osmanske državi itd. Konsenzus spominju, između ostalih: Zejnuddin ibn Ibrahim Ibn Nudžejm (?-1563) i dr. među hanefijskim pravnicima; Šihabuddin Ahmed ibn Idris el-Karafi (1228-1285), Abdullah ibn el-Hadždž Ibrahim eš-Šenkiti (1739-1818), među malikijskim učenjacima; Imamu-l-Haremejn Abdulmelik ibn Jusuf el-Džuvejni (1028-1085), Bedruddin Muhammed ibn Abdullah Ez-Zerkeši (1344-1392), Osman ibn Abdurrahman eš-Šehrezuri (1181-1245), poznat kao Ibn Salah, među šafijskim učenjacima; Ibn Redžeb el-Hanbeli (1335-1393), Ibn Muflih (1310-1362), učenik Ibn Tejmijje, među hanbelijskim učenjacima.
2. Svaka od te 4 pravne škole je mešhur (općepoznata, poznata, čuvena) – tj. njihov nauk i pravna tradicija su općepoznati u Ummetu, pogotovo među muslimanskim učenjacima, tako da njihova pravna mišljenja nisu garib(strana, neuobičajena), kao druga mišljenja.
3. Svaka od te 4 pravne škole je mutevatir (prenešena velikim brojem lanaca prenosilaca) – tj. njihova pravna tradicija je do nas doprla putem mutevatir predaja, predaja koje prenosi toliki broj prenosilaca (ravija) da je razumski nemoguće da su se dogovorili oko laži, za razliku od drugih mezheba.
4. Svaka od te 4 pravne škole je muttesil (prenešena spojenim lancem prenosilaca) – tj. njihova pravna tradicija je do nas doprla neprekinutim lancem prenosilaca od Poslanika, a.s., preko ashaba, tabiina, tabitabiina, osnivača mezheba i učenjaka mezheba, s koljena na koljeno, putem brojnih idžazetnama, kako pismeno, tako i usmeno, za razliku od drugih mezheba čiji su lanci odavno prekinuti.
5. Svaka od te 4 pravne škole je muvessek (prenešena verifikovanim lancima prenosilaca) – tj. njihova pravna tradicija je prenešena lancima prenosilaca koji su verifikovani – provjereni i ocijenjeni kao pouzdani.
6. Svaka od te 4 pravne škole je mudellel (potkrepljena dokazima) – tj. sva njihova pravna rješenja su bazirana na šerijatskim dokazima (Kur’an, Sunnet, idžma, kijas, urf, istihsan, istishab, seddu zerai’, masleha mursela itd.).
7. Svaka od te 4 pravne škole je mahdum (služena, hizmećena, razrađivana) – tj. u svakom dobu, kroz cijelu svoju povijest, ta 4 mezheba su imala svoje hizmećare (sljedbenike), učenjake koji su ih razrađivali, kako bi bile ukorak sa vremenom. Ti učenjaci su pisali tekstove (metnove), komentare (šerhove), glose (hašije), bilješke (talikate), poučne poeme (menzume), sažetke (muhtesare), fetve (pravna mišljenja); razrađivali terminologiju (mustalehat, tarifat), metodologiju (usuli-fikh), pravila (kavaid), principe (dabite); kodificirali pravne zakone (taknin); reformisali (tedždid, islah) pravnu misao, za razliku od drugih mezheba koji odavno nemaju svoje sljedbenike, te su time odavno u raskoraku sa vremenom.
8. Svaka od te 4 pravne škole je mutabbek (praktična, primijenjena) – tj. u svakom dobu svoje povijesti, od svoga nastanka pa do danas, učenjaci ta 4 mezheba su imali mogućnost da praktikuju i primjene svoje mezhebe putem javnih funkcija, kao kadije, mule (vrhovne građanske kadije), kaziaskeri (vrhovne vojne kadije), muftije, šejhu-l-islami, imami u džamijama, hatibi, muallimi u mektebima, muderrisi u medresama, rektori (šejhovi) univerziteta, dekani (amidi) univerziteta, šejhovi u zavijama, tekijama i hanikahima i sl. Drugi mezhebi tu mogućnost nisu imali.
9. Svaka od te 4 pravne škole je mevdžud (živuća, postojeća) – tj. to su jedini mezhebi koji i dan-danas postoje i koji imaju svoje sljedbenike.
10. Svaka od te 4 pravne škole je ma’ruf (običajna, integralni dio običajnog prava – urfa) – tj. pošto su ti mezhebi preko 1000 godina prisutni u Ummetu, postali su neraskidivi dio običajnog prava (urfa), tradicije i kulture u svim muslimanskim krajevima, za razliku od drugih mezheba. Stoga, ko bi danas htio da potare 4 mezheba, morao bi da potare običajno pravo, tradiciju i kulturu muslimana, što je ne samo praktično nemoguće, već i protivno Šerijatu, budući da je običajno pravo jedan od izvora šerijatskog prava (npr. pravno pravilo glasi: Postupak potvrđen običajnim pravom je isto kao postupak potvrđen šerijatskim dokazom.)
11. Svaka od te 4 pravne škole je mevrus (naslijeđena, baštinjena) – tj. prve generacije muslimana su kao nasljedstvo, baštinu kasnijim generacijama ostavile dotične 4 pravne škole, koje su naslijeđivanjem stigle i do današnjih generacija. One su naša muslimanska baština, budući da se tu radi o stotinama hiljada pisaca i učenjaka, milionima naslova i tomova, te više desetina miliona rukopisa.
Posebni razlozi za slijeđenje hanefijske škole u Bosni u 21. stoljeću
Pored već poznatih referenci Ebu Hanife i njegovih učenika, te gorespomenutih općenitih razloga, treba spomenuti slijedeće posebne razloge:
1. Bošnjaci muslimani su oduvijek hanefije, jer je hanefijski mezheb prisutan u Bosni već 600 godina, tj. otkako je islam došao u Bosnu.
2. U Bosni kroz njenu islamsku povijest nije postojala druga fikhska (pravna) tradicija osim hanefijske pravne tradicije. To znači da su svi naši islamski učenjaci, i to od dolaska islama na naše prostore do agresije 1992. godine, bili hanefijskog mezheba.
3. Hanefijski mezheb je bio zvanični mezheb u Bosni u svakom razdoblju njene islamske povijesti: doba Osmanske carevine, doba Austo-Ugarske carevine, doba Kraljevine Jugoslavije, doba NDH, doba komunističke Jugoslavije, te današnje doba nezavisne Bosne i Hercegovine.
4. Hanefijski mezheb je zvanični mezheb našeg Rijaseta od njegovog osnivanja 1882. godine do danas, tj. svi su naši reisi bili hanefijskog mezheba.
5. Hanefijski mezheb je integralni dio bošnjačkog običajnog prava, tradicije i kulture. Potiranje hanefijskog mezheba podrazumijeva i potiranje bošnjačkog običajnog prava, tradicije i kulture.
6. Hanefijski mezheb je najstariji mezheb, star oko 1300 godina, te time najbliži vremenu poslanstva, pošto je Ebu Hanife rođen 699. godine (80. h. g.), svega 67 godina od preseljenja Muhammeda, a. s., na Ahiret.
7. Hanefijski mezheb je najrašireniji, najraznolikiji i najmnogoljudniji mezheb i kroz povijest, a i danas. Naime, danas više od 50 posto muslimana u svijetu su hanefije, a slično je bilo i kroz povijest. Hanefije su muslimani Balkana, Krima, svi muslimani Rusije osim kavkaških, Turci, dio Arapa, muslimani Srednje Azije, muslimani Indijskog potkontinenta i dr.
8. Hanefijski mezheb je bio zvanični mezheb Hilafeta preko 1100 godina, i to od vremena halife Haruna er-Rešida (786-806) do ukidanja Hilafeta 1924. godine.
9. Hanefijski mezheb je bio zvanični mezheb većine moćnih muslimanskih država kroz povijest: Abbasijska država, Seldžučka država, Mogulska država, Osmanska država itd.
10. Hanefijski mezheb je jedini od 4 mezheba u svojoj novijoj historiji prošao modernu pravnu kodifikaciju, putem Medželle el-ahkam el-adlijje (Osmanski građanski zakonik). Stoga ne treba da čudi da je hanefijski mezheb zvanični mezheb većine današnjih muslimanskih država u oblasti imovinskog (muamelata), vakufskog, bračnog (munakehata) i naslijednog prava (feraiza), čak i u onim zemljama gdje se u oblasti obrednog prava (ibadata) primjenjuju samo drugi mezhebi, odnosno primjenjuju drugi mezhebi pored hanefijskog (npr. Egipat, Palestina, Libija, Jordan, Sirija, Irak itd.).
- Autor Jusuf Džafić