Hvaljen i slavljen neka je Uzvišeni Allah, Stvoritelj ljudi i Njihov Gospodar. On je iz svoje milosti poslao poslanika kao svjedoka, donosioca radosnih vijesti, onoga koji opominje! Allahu Uzvišeni blagoslovi poslanika Muhammeda, i njegovo potomstvo, kao što si blagoslovio poslanika Ibrahima, i njegovo potomstvo, a ti si doista Hvaljen i Slavljen!
Draga braćo,
Na početku smo trećeg hidžretskog mjeseca, rebiu-l-ewela, u kojem se u našoj lijepoj tradiciji podsjećamo na rođenje najodabranijeg među ljudima, pečatnog Božijeg poslanika i Njegova miljenika Muhammeda, neka su na njega trajni Božiji blagoslovi i mir. Mjesec rebiu-l-ewel je mevludski mjesec, u kojem se kroz lijepe mevludske tekstove i kazivanja podsjećamo na Poslanikov životopis, njegovo veličanstveno plemenito djelo koje je ostavio iza sebe da traje i bude orjentir čovječanstvu do Kijametskog dana. Podsjećamo se i na njegov uzoriti moralni lik koji je u svim životnim situacijama bio prožet dubokom sviješću o svome Gospodaru i ponašanjem koje ni u čemu nije odstupalo od toga. A i kako bi njegovo ponašanje, ćud i karakter odstupali od toga, kada je ga je Njegov Gospodar odgojio, pa je njegov odgoj (karakter) usavršio i upotpunio.
أدَّبني ربِّي فأحْسَنَ تأديبي
Odgojna dimenzija, danas gotovo pa u stranu potisnuto lice ljudskog karaktera i identiteta je tâ koja je najbitnija i ona suštinski određuje suštinu i smisao vjere. Prošli puta smo, u terminu druge džume, u ovoj lijepoj džamiji govorili o znanju i njegovoj vrijednosti, ali samo znanje ako nije oplemenjeno odgojnom, ćudorednom dimenzijom ne može priskrbiti čovjeku spasenje i uspjeh na Onome svijetu. Može čak biti pogubno i opasno.
Zato je naš Poslanik, أسوة حسنة, najljepši primjer, primjer onoga koji je oživotvorio kur’anske upute. On je bio živi Kur’an koji je hodio među ljudima. Kada su njegovu cijenjenu i učenu suprugu h. Aišu pitali da im opiše moral Allahovog Poslanika kazala je: “Njegov moral je bio Kur’an“. كان خُلُقُه القُرآنَ
O iznimnom karakteru i moralnim vrlinama koje su ga krasile govori Uzvišeni u kur’anskom tekstu:
ن وَالْقَلَمِ وَمَا يَسْطُرُونَ . مَا أَنتَ بِنِعْمَةِ رَبِّكَ بِمَجْنُونٍ . وَإِنَّ لَكَ لأَجْرًا غَيْرَ مَمْنُونٍ
وَإِنَّكَ لَعَلَى خُلُقٍ عَظِيمٍ
Nūn! Tako Mi pera, i onog što pišu oni,
Ti, milošću Gospodara svoga, lud nisi,
i zbilja, nagrada neprekidna pripada ti,
jer ti si, doista, najljepše ćudi! ( El-Kalem, 1-4.)
Sam poslanik Muhamed, a.s. u jednom hadisu je svoju poslaničku zadaću sveo u okvire moralnog osvješćivanja i odgajanja ljudi, kazavši: „Poslan sam da usavršim moral kod ljudi.“ إنما بُعِثْتُ لأُتَمِّمَ مكارمَ الأخلاقِ
On predstavlja, odnosno njegov ahlak, ljudsku savršenost, jer samo čovjek kojeg je Uzvišeni Bog izabrao kao milost svjetovima i okitio ga sa najljepšom ćudi može biti savršen uzor, a njegov život univerzalni model za sve ljude do kraja svijeta.
لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا
Vi u Allahovom Poslaniku lijep uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom Svijetu nada i puno spominje Allaha! ( El-Ahzab, 21.)
Poslanik je u punini živio ovozemaljski život. Dijelio je sudbinu, nedaće i izazove života kao i svi drugi ljudi. Gubio je svoje najdraže, trpio uvrede, progone i nerazumjevanja sredine.
Živio kao porodičan čovjek, bio brižni otac i djed, vjerni i pažljivi suprug, dobar domaćin, dobrodušni komšija, svejedno da li su mu komšije bili muslimani ili nemuslimani. Iako je bio vladar i vrhovna sudska vlast u Medinskoj državi, krasila ga je jednostavnost i dostupnost, a uvijek i iznad svega vrlina pravednosti. U momentima kada je trebalo braniti goli opstanak, čast i dostojastvo islama i muslimana direktno je učestvovao u vojnim pohodima i predvodio ashabe.
Pomagao je ljude, a nije odmagao. Mirio i uspostavljao odnose među ljudima, a nije zavađao i rastjerivao. Znao je za slabe i nemoćne i gdje god je mogao činio je dobročinstvo.
Poslanik a.s. je čuvao svoj jezik od onoga što ga se ne tiče, ukazivao je počast prvacima svakog plemena, volio je da zna šta se dešava u narodu, svim srcem i dušom bio je na strani dobra i hrabrio dobro, mrzio je zlo i odvraćao od njega. U svim stvarima imao je mjeru. Nije uskraćivao pravo onome ko ga zaslužuje, a nije ga ni davao onome ko ga ne zaslužuje.
Uvažavao je svakoga i svakome je pažnju posvećivao, da ne bi ko pomislio da je manje važan.
A da su ga poštivali i oni koji su se rodili i djelovali stoljećima poslije njega, mogu nam posvjedočiti riječi jednog velikog mirotvorca, borca za ljudska prava i slobode, kojeg je inspirisalo životno djelo našeg plemenitog Poslanika. On kaže:
„Poželio sam upoznati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću kojeg je islam stekao svoju poziciju, već je to bila jednostavnost tog Poslanika praćena preciznošću, ispunjavanjem datih obećanja te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanja“.[1]
Draga braćo,
Muhammed, a.s., svojim ličnim primjerom pokazao nam je da je društveni aktivizam i odlučnost da se stalno nešto pokreće, bila suština njegovog bića i ličnosti. Čvrsto ubijeđen u to da Uzvišeni Bog upravlja procesima i tokovima, da Njemu pripada konačni ishod, ipak je (Poslanik) stalno isticao svoj životni motto:
جُعِلَ رِزْقي تحت ظِلِّ رُمْحي
“Moja je kompletna životna egzistencija – nafaka, u okrilju koplja (borbe).“ [2]
To jeste, moj životni put i ostvarenje uslova za život zavise od mog angažmana i zalaganja. Pa je tako Poslanik zabilježen i kao svoj kućni majstor, krojač, zemljoradnik, pastir. Ali, čak i u sferi duhovnog, njemu kome je predočeno spasonosno mjesto na budućem svijetu, on revnosno probdjeva u drugoj polovini noći dosta vremena u namazu, da mu čak noge otiču. On je taj koji tražii do 70 puta dnevno istigfar (oprost) od svog Gospodara. On, dakle čini maksimalan napor. Daje maksimum, a ne minimum i osrednji doprinos. Završit ćemo hadisom – dovom Poslanika, a.s., u kojoj poručuje, savjetujući nas:
اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنَ الْعَجْزِ، وَالْكَسَلِ، وَالْجُبْنِ، وَالْبُخْلِ، وَالْهَرَمِ، وَعَذَابِ الْقَبْرِ، اللَّهُمَّ آتِ نَفْسِي تَقْوَاهَا، وَزَكِّهَا أَنْتَ خَيْرُ مَنْ زَكَّاهَا. أَنْتَ وَلِيُّهَا وَمَوْلَاهَا. اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنْ عِلْمٍ لَا يَنْفَعُ، وَمِنْ قَلْبٍ لَا يَخْشَعُ، وَمِنْ نَفْسٍ لَا تَشْبَعُ، وَمِنْ دَعْوَةٍ لَا يُسْتَجَابُ لَهَا
“Gospodaru naš, utičem ti se od nemoći, bezvoljnosti i ljenosti, kukavičluka i škrtosti, i od velike starosti i patnje kaburske! Gospodaru podari mojoj duši čistotu, očisti je, jer Ti to najbolje znaš! Ti si njezin Gospodar i Zaštitnik! Gospodaru utičem ti se od znanja koje korisno nije, od srca koje nije skrušeno, od duše koja je nezasitna i pohlepna, i od dove kojoj se ne udovoljava.“[3] Amin!
Mostarski muftija h. Salem-ef. Dedović
Džamija Bosanski mudžahidi, Univerzitetsko-sportski i rekreativni centar Midhat Hujdur-Hujka, 2. rebiu-l-ewel 1443. / 8. oktobar 2021.
[1] Mahatma Gandi
[2] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur, Hasan Makić, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, II, 687.
[3] Kušejri (El-) Muslim b. Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa s komentarom, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica – N.Pazar, 2015, VIII, 111.