Autor: Muhsin Rizvić; II izdanje, 1990. god.; br. str.: 582; format B5; tvrdi povez
Književno stvaranje muslimana u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine proizašlo je glavninom svojom iz duha vremena, iz životnih, društvenih i psiholoških kretanja među bosanskohercegovački m muslimanima u tome razdoblju, te iz svijesti pisaca o radu i stvaranju za narod. Ovo književno stvaranje skoro daje namijenjeno isključivo muslimanima, ono zastupa njihove kulturne, prosvjetne i društveno-ekonomske interese, a ispunjava ga idejna težnja za njihovim napretkom, i preobražajem u smislu usklađivanja tekovina zapadne civilizacije sa njihovim narodno-tradicionalnim mentalitetom. Motivi, sižei i fabule u književnom stvaranju muslimana po pravilu su vezani za domaće bosanskohercegovačko tlo i njegovu tradiciju, ili za savremenost njegovog života. Ovo stvaranje sadrži svijest o muslimanima kao posebnoj narodnoj slovensko–vjerskoj skupini, bratstveničko-suplemeničkoj prema drugimjužnoslavenskim narodima. Ono iskazuje i svijest o sebi kao o posebnom književnom stvaranju i o svome književno-historijskom kontinuitetu.
Autor je istaknuti književni kritičar i dugogodišnji profesor bosanskog jezika i bošnjačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je prvi predsjednik obnovljenog Bošnjačkog kulturnog društva Preporod 11991 .-1994.). Rođen je 1930. god. u Mostaru a umro 1994.god. u Sarajevu.
Iz sadržaja: PRVI DIO – Gluho doba u književnom stvaranju Muslimana – Listovi i publikacije na turskomjeziku – Izdanja muslimanskih narodnih pjesama – Kolo sarajevskih književnika – književna saradnja Muslimana u srpskim listovima izvan Bosne i Hercegovine – Doba vlastitih književnih listova i izdanja (1900.-1918.) – Gajret
– Biser DRUGI DIO – Poezija – Safvet-beg Bašagić – Osman Ðikić – Musa Ćazim Ćatić – Proza – Hamdija Mulić – Hamid Šahinović Ekrem – Drama – Salih Kazazović – Husein Dogo – Zaključak.