O situaciji u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina te problemima koji prijete našoj državi razgovarali smo s prof. dr. Amirom Karićem, dekanom i profesorom na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Profesor Karić je govorio i o korupciji i nepravdi koje izjedaju naše društvo, a spas je u vođstvu najboljih i najsposobnijih među nama. Društveno blagostanje ili siromaštvo, pa i stanje u kojem se mi nalazimo nije stvar sudbinske predodređenosti, kaže profesor Karić, već posljedica dobrih ili loših politika.
Razgovarao: Alem Dedić
Preporod.info: Bosna i Hercegovina posljednih mjeseci se nalazi, rekli bismo u jednoj posebnoj krizi. Kako biste Vi opisali stanje u našoj zemlji, te da li je naša zemlja prolazila kroz teže situacije u historiji?
Karić: Na djelu je dubok i sveobuhvatan poremećaj u funkcioniranju državnih institucija. Neke institucije su blokirane, kao što je Parlamentarna skupština i Vijeće ministara, neke nisu blokirane ali se nalaze u stanju hibernacije, kao što je Tužilaštvo, odnosno pravosudni sistem. Kada se uzmu u obzir sve moguće posljedice udara na suverenitet države kojeg vrše vlasti entiteta RS onda je sasvim opravdano stanje odnosa kvalificirati kao duboku političku krizu. Odgovor na vaše pitanje da li smo prolazili kroz teže situacije u prošlosti je potvrdan, jer intenzitet razaranja i uništavanja kojega su naša zemlja i narod doživjeli u vrijeme agresije od 1992. do 1995. teško je uporediv s bilo čime u historiji. Međutim, u ovom trenutku nemoguće je prognozirati rasplet sadašnje političke krize. Ona može krenuti ka svome raspletu, čemu se nadamo, ali može i eskalirati. Nekoliko međunarodnih aktera je uključeno u potragu za uspostavljanjem nove-stare geopolitičke ravnoteže na nekoliko geografskih tačaka u Evropi. Jedna od tih tačaka je i Bosna i Hercegovina. Ponovno uspostavljanje ravnoteže između Zapada i Rusije u ovom trenutku je od presudnog značaja za rasplet nekoliko kriza, a jedna od njih je i bosanskohercegovačka.
Preporod.info: Na našu zemlju atakuju i oni iznutra, ali i izvana. Šta državotvorne stranke i političari trebaju uraditi kako bi očuvali mir i stabilnost ove zemlje?
Karić: Svima bi moralo biti jasno da je centar destabilizacije Bosne i Hercegovine velikodržavna i strateška politika Srbije koja je konstruirana polovinom 19. stoljeća. U toj viziji Bosna i Hercegovina je projicirana kao dio proširene Srbije. Od nastanka do danas ta velikodržavna vizija mijenjala je oblike, intenzitet djelovanja i izvršioce, ali nikada nije nestala. Poslije 1945. godine u socijalističkoj Jugoslaviji je mirovala, ali je ipak i u tom vremenu preživjela da bi bila reaktivirana osamdesetih godina 20. stoljeća, ubrzo poslije Brozove smrti, kada su kreatori te politike nastojali iskoristiti disoluciju Jugoslavije za realizaciju starog plana. Zato su u septembru 1990. godine, tri mjeseca prije slovenskog referenduma za nezavisnost, donijeli novi ustav kojim je Srbija proglašena suverenom i nezavisnom zemljom, a ostvarivanje plana „svi Srbi u jednoj državi“ vodili su pod parolom očuvanja Jugoslavije, kako bi plan prikrili i predstavili ga legitiminim. Formiranje entiteta RS unutar Bosne i Hercegovine oni smatraju najvećim rezultatom tih ratova koje su vodili devedesetih godina prošlog stoljeća. Kreatori te politike nisu odustali od velikodržavnog projekta i entitetska vlast RS služi samo kao njena agentura u Bosni i Hercegovini. Samo jaka država, a to znači funkcionalne i snažne državne institucije, mogu biti prepreka ostvarenju velikodržavnih planova i garant stabilnosti i sigurnosti.
Preporod.info: U tom atakovanju često se Bošnjacima podmeće krivica, da žele unitarnu Bosnu i Hercegovinu, pa islamsku državu, kako ih ovi ovdje brane od najezde muslimana i tako dalje. Iste priče slušali smo i tokom agresije na našu zemlju. Da li su njihove laži glasnije od istine?
Karić: Pokušaji stigmatizacije Bošnjaka kao panislamista i fundamentalista stari je narativ. Sada je tome pridodat i taj u vezi s tzv. unitarizmom. Sve su to kocke u mozaiku vrlo sistematične antibosanske psihološko-propagandne kampanje. Takve priče dopiru i do inozemne javnosti, barem do jednog njenog dijela. Određene predrasude i stanovita islamofobičnost u zemljama Evropske unije postoje i dugoročno je potrebno raditi na njihovom otklanjanju. Kulturna diplomatija, odnosno prezentacija naše kulture i umjetnosti ima poseban značaj. To bi morao biti jedan od važnih prioriteta bosanske diplomatije. Također, bosanskohercegovačka dijaspora dobija sve više na važnosti u pogledu upoznavanja evropske javnosti s bosanskohercegovačkom (multi)kulturom, ali sve te aktivnosti bi trebalo planirati i koordinirati iz državnog centra kako bi imale što veći učinak.
Preporod.info: U Rezoluciji o neophodnosti očuvanja mira Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pozivaju se ljudi svih nacionalnosti na očuvanje dva zajednička dobra, mira i države. Koliko nas mir i država mogu ujediniti u borbi protiv onih koji svojim radom i izjavama rade i protiv mira i protiv države?
Karić: Sabor Islamske zajednice je usvojio Rezoluciju u kojoj su apostrofirana dva fundamentalna interesa svih ljudi u Bosni i Hercegovini: mir i država. To su dvije egzistencijalne potrebe za dostojanstven život i razvoj koje bi trebale biti u fokusu svih građana ove zemlje. One su međusobno povezane, jer svako ugrožavanje države Bosne i Hercegovine i njene cjelovitosti ili suvereniteta direktno je ugrožavanje i prijetnja miru, a time i ugrožavanje naroda u Bosni i Hercegovini. Sabor je kroz Rezoluciju naglasio tu činjenicu i skrenuo pažnju na štetnost retorike i djelovanja kojima se potkopavaju te dvije vrijednosti. Naglasili smo činjenicu da se kroz višestoljetnu historiju Bosna i Hercegovina afirmirala kao posebna državna, politička, društvena i kulturološka činjenica i kao takva je nadživjela sve domaće i međunarodne krize. Politički je neodgovorno, a društveno štetno svako podsticanje nesnošljivosti i nepovjerenja među narodima u Bosni i Hercegovini. Posebno je istaknuto da se retorikom iz RS-a podstiče nesnošljivost prema muslimanima Bošnjacima tako što se islam nastoji prikazati nespojivim s vrijednostima savremene Evrope, a nas kao prijetnju samoj Evropi. Rezolucija je upućena i domaćoj i međunarodnoj javnosti i svim akterima kako bi se pozvalo na razboritost radi očuvanja mira.
Preporod.info: Pored problema o kojima smo govorili, Bosnu i Hercegovinu muče i problemi korupcije, nepotizma, a oni koji odlaze često kao razlog navode upravo to, a ne finansijsku stranu. Kako rješiti ove probleme koji izjedaju društvo?
Karić: Demografski kolaps je jedan od najvećih rizika s kojim se suočavamo. Ne vidim uopće svijest o tome kod odgovornih ljudi u politici i u drugim sferama društvenog života, odnosno ne vidim da je oni ispoljavaju, a morali bi. Ta demografska situacija je višestruka prijetnja budućnosti naše zemlje. Razlika između broja rođenih i broja umrlih veća je od 10.000 godišnje. Ostane li takvo stanje svakih četiri – pet godina u Bosni će nestajati jedan grad veličine Visokog ili Srebrenika. Kada se uzmu u obzir i oni koji odlaze u zemlje zapadne Evrope konačan zbir je zaista dramatičan. Da bi se stanje stabiliziralo potrebno je uraditi mnogo na mijenjanju društvene atmosfere, jer sada se proizvodi silan pesimizam. Zaista, mnogo je svjedočenja da je najčešći razlog odseljavanja radno sposobnih ljudi i cijelih porodica nepravda, odnosno odsustvo vladavine prava. To se mora promijeniti. U suprotnom, posljedice će biti teške, a historija će pamtiti ko je šta radio i ko nije a trebao je raditi.
Preporod.info: Gdje je rješenje problema u kojima se nalazimo?
Karić: Reforme prema iskustvima zemalja koje su uspješno prošle procese tranzicije. Jednostavno, historija ima svoju unutrašnju logiku. Inkluzivne institucije doprinose razvoju, a ekstraktivne ga koče. Vladavina prava je pretpostavka razvoja, a korupcija put u propadanje države i društva. Vođstvo najsposobnijih ili meritokratija koriste razvoju, a davanje odgovornih dužnosti po rođačkoj i zavičajnoj liniji ili nekom drugom sličnom osnovu, kao što je poltronstvo i snishodljivost, što je sada čest slučaj, sigurno vodi u stagnaciju. Dakle, društveno blagostanje ili siromaštvo jedne zemlje nije stvar sudbinske predodređenosti već posljedica dobrih ili loših politika. Neke zemlje su za samo pola stoljeća prešle put od nerazvijenosti do blagostanja. Međutim, u svakom pojedinom slučaju snažna i vizionarska vođstva su bila pokretači društvene tranzicije. Nema dobrih i loših naroda. Imaju samo dobra i loša vođstva. Način na koji se država ili neki sistem vodi, određuje konačne rezultate. Zato su sretne nacije koje imaju priliku izabrati dobre i pravedne vođe, vizionare koji su odlučni i ustrajni u ostvarivanju dobrobiti nacije, koji javno dobro nikada neće staviti u službu partikularnih interesa.
(Preporod.info)