Po prvi put u historiji danas je u Nevesinju zvanično obilježena godišnjica masovnog zločina kojeg su počinile jedinice Narodno-oslobodilačke vojske (NOV) Jugoslavije nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom u ovom gradu.
Tog 14. februara 1945. godine, na prevaru, masovnim egzekucijama i pojedinačnim ubistvima u gradu i širem području, partizanske jedinice ubile su više od 300 osoba. Tačan broj, zbog stega komunističkog režima, nikada nije utvrđen.
Komemorativnom skupu, u gradskom haremu, na mjestu jedne od masovnih grobnica, prisustvovalo je nekoliko desetina Bošnjaka porijeklom iz Nevesinja. Nakon učenja prigodnih sura i dove obratio im se mostarski muftija mr. Salem-ef. Dedović.
– Ovaj zločin je sistematski prešućivan, ostao je van stranica službene historije. Uostalom, kao i brojni drugi masovni zločini i stratišta na kojima su stradavali Bošnjaci u svojoj novijoj povijesti. Bila je to jedna od teških i tragičnih epizoda stradnja nevesinjskih Bošnjaka, svih životnih dobi, među njima jako puno mladog svijeta, žena i djevojaka, mučki pogubljenih, u egzekucijama Desete hercegovačke udarne brigade NOV Jugoslavije – istakao je muftija.
Podsjetio je kako je u porodičnim predanjima i pamćenju nevesinjskih Bošnjaka trajno urezano u sjećanje da su njihovi najbliži srodnici masovno likvidirani u samom gradu i na putnom pravacu prema Mostaru pokušavajući naći utočište.
– Tog utočišta nije bilo, a vrhunac svirepih egzekucija za oko 115 žrtava desio se kod sela Kričanje u Podveležju. Porodicama žrtava nikada nije dozvoljeno da dostojno pokopaju svoje nevino ubijene članove. Pod strogim mjerama zabrane ostavljeno im je da ih u aprilu 1945. godine, prepoznaju i na licu mjesta pokopaju. Bez dostojanstvenog ukopa, bez dženaze, bez mezara, bez ikakve prilike da ih se ikada ekshumira i prema propisima vjere ukopa u lokalna mezarja odakle su poticali. I ovaj veliki harem u nevesinjskoj čaršiji mjesto je gdje su bez obrednih radnji samo u zemlju položena tijela velikog broja žrtava koje su pobijene na različitim lokacijama u gradu – kazao je muftija Dedović.
Dodao je kako je najmanje što mogu učiniti ovovremene generacije, u znak trajnog sjećanja na sve njih, smjerno učenje Kur’ana i dova kako samozaborav ne bi posve nadvladao cijeli događaj i postojanje nevinih žrtva.
Citirao je misao Safvet-bega Bašagića u kojoj se kaže da podnijeti sudbinu znači pobijediti.
– Mi ovdje na ovim našim trusnim prostorima predodređeni smo da podnosimo sudbinu koja nosi sa sobom različita iskušenja. Podnošenje sudbine znači istrajavanje da se sačuva svoja zemlja, grunt, nasljeđe, baština, identitet. Simboli i tragovi našeg višestoljetnog prisustva i života opstali su, uprkos svim strašnim progonima i udarima. Zgrada vlastitog identiteta se cijeloga života zida i dograđuje, na njoj se radi, ona se dopunjava i popravlja. Važno je da budemo sudionici u tom procesu, da dajemo svoj doprinos koliko smo kadri – poručio je muftija.
Na kraju je protumačio kur’anski ajet u kojem se kaže da se ubistvo jednog nedužnog čovjeka, prema islamskom učenju, smatra kao ubistvo svih ljudi, a spašavanje jednog ljudskog života kao spašavanje čovječanstva.
