Trebinje je mediteranski grad, kako u prošlosti tako i danas na raskrsnici važnih puteva, s divnom i blagom klimom i bogatim kulturno-historijskim i prirodnim naslijeđem.
Tekst i snimci: Mirnes Kovač
Unatoč svim nevoljama i iskušenjima u Trebinju je ipak opstao kroz povijest prepoznatljivi i markantni izraz bošnjačkog duha i kulture na različitim poljima života. Trgovi i ulice njegovog Starog grada odišu Mediteranom, a primorska klima i čist zrak ga čine ugodnim mjestom za život. Danas u Trebinju živi svega oko 200 Bošnjaka, iako ih je prije agresije na Bosnu i Hercegovinu živjelo oko šest hiljada. Naravno, daleko veći broj Bošnjaka u Trebinju boravi tokom ljeta kada skoro tri hiljade Trebinjaca iz dijaspore dođu u svoju domovinu i barem sezonski obnove vezu sa svojim ognjištima i korijenima.
Hafiskom dovom započeo misiju
U četvrtak i petak 10. i 11. februara, ove godine, boravio sam u posjeti Trebinju. U grad sam stigao u sami akšam, a dočekao me je vrijedni trebinjski imam hafiz Sadik-ef. Fazlagić, koji ujedno obavlja i dužnost glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Trebinje. Prošle su četiri godine od njegovog imenovanja na mjesto imama u Trebinju, a ovaj blagi i susretljivi čovjek se svojim dosadašnjim radom pokazao kao izuzetan rukovodilac i odgovoran predstavnik Islamske zajednice u sredini koja je specifična zbog svoje nedavne prošlosti, ali koja obećava u smislu povratka i suživota. Ime hafiza Fazlagiča se s poštovanjem spominje u širim društvenim krugovima, ne samo Trebinja već i mnogo šire. Njegova životna priča vrlo je inspirativna i u njoj se ogledaju vjernička predanost Bogu u podnošenju iskušenja i istrajnost na putu časnog vršenja islamske misije. Fazlagić je po rođenju Gačanin, odakle je kao dijete u životnoj dobi od 12 godina zajedno s roditeljima usljed progona i etničkog čišćenja svih Bošnjaka iz tog kraja morao otići u Mostar. Otar mu je poginuo kao šehid u odbrani Mostara. Zajedno majkom i mlađim bratom podnosio je sve kušnje i izazove prognaničkog života, selidbe i izgradnje novog porodičnog doma. Sve ispočetka. Naporedo s tim istrajno je bio predan nauci i učenju. Završio je Karađoz-begovu medresu, diplomirao na Odsjeku engleskog jezika Fakulteta humanističkih nauka na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru, a potom i na teološkom odsjeku Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Da bi osigurao sredstva za školovanje i životnu egzistenciju radio je različite povremene poslove, od onih u realnom sektoru do onih u Islamskoj zajednici. Više godina kao honorarni saradnik vršio je dužnost imama u Kazneno-popravnom zatvoru poluotvorenog tipa u Mostaru, čuvenoj mostarskoj Ćelovini. Nakon toga vrlo uspješno imamsko-muallimsku i hatibsku misiju nastavio u džematu Crnići – Aladinići u Medžlisu Islamske zajednice Stolac. U posljednjem periodu rada u ovom džematu, neposredno pred nastavak službe u Trebinju, postanje i hafiz časnog Kur’ana. Svečanost uručivanja hafiske diplome i učenja dove upriličeno je 15. juna 2018. godine pred klanjanje ramazanskog bajram-namaza u Osman-pašinoj džamiji u Trebinju. Bio je to veličanstven i nesvakidašnji događaj u Trebinju, a inicirao ga je muftija mostarski Salem-ef. Dedović, vraćajući simbolično ovome gradu sjaj islamskog duhovnog i kulturnog života po kojemu je ova sredina bila prepoznatljiva stoljećima. I doista, hafiz Fazlagić je, barem za ove četiri godine opravdao povjerenje. Stvari u ovom gradu ne idu brzo, ali se ipak kreću u pozitivnom smjeru. Hafiz je čovjek vrlo blage naravi, komunikativan i druželjubljiv, a nadasve odan i vjeran islamskim principima kojih se čvrsto drži u promicanju poruke islama.
Troje polaznika mekteba
Njegovo dvoje djece, Naila (VI razred) i Harun (V razred) pohađaju Osnovnu školu Jovan Jovanović Zmaj, odlični su učenici i vrlo lijepo su prihvaćeni od svih. Vjerski život hafizovim dolaskom u Trebinje je oživljen, prepoznaju to i cijene džematlije Trebinja, kako oni koji tu žive tako i oni širom svijeta, gdje žive u iseljeništvu, ali se rado i redovno vraćaju svome zavičaju kad god i su prilici. Hafizova djeca uz njega uče mukabelu u Osman-pašinoj džamiji, a što se prenosi uživo i prati od strane Trebinjaca. Uz hafizovu djecu tu je i još jedno bošnjačko dijete Pervan Dužan (IV razred) koje pohađa islamsku vjeronauku i mekteb. U Trebinju je i još nekolicina mladih bračnih parova čija djeca stasavaju pa će ako Bog da ovaj broj naše djece rasti. U okviru manifestacije „Dani trebinjskih džamija“, koja se posljednjih godina priređuje u svim trebinjskim džamijama i mesdžidima, tokom perioda kada veliki broj Trebinjaca boravi u Trebinju, organizuju se posebni mevludski programi. Održava se svakodnevna vrlo živa komunikacija sa Trebinjskim džematlijama. U tome značajnu ulogu svakako ima i hafizova vrijedna supruga Sabina koja vodi aktivnosti Odjela za brak i porodicu, a čije su aktivnosti posebno važne, jer je rezidetni broj trebinjskih džematlija uglavnom treće životne dobi, pa su im vrlo važne kućne posjete koje u brojnim slučajevima uključuju i pomoć oko nekih svakodnevnih životnih potreba.
Najstariji islamski rukopisi
Gazalijeva „Knjiga o ljubavi” u Trebinju
Grad na Trebišnjici je dragulj historije, umjetnosti i arhitekture, a posebno je važna njegova islamska ostavština. Naime, prije 51 godinu u ovom gradu su pronađeni prijepisi najstarijih dijela iz islamske kulture i tradicije: jedan od svezaka čuvenog Gazalijevog djela Ihja ulumi-d-din, „Knjiga o ljubavi“. rukopis star 855 godina, čiji je prijepis dovršen 9. septembra 1167. godine. Tadašnja Općina Trebinje je 1971. godine zatražila da se izvrši popis tih rukopisa, a za tumačenje rukopisa pozvan je iz Orijentalnog instituta iz Sarajeva Salih-ef. Trako, filolog i poznavalac islamskih rukopisa. Njemu je u poslu pomogao tadašnji trebinjski imam lsmet Bušatlić. Profesor Bušatlić nam je kazao kako je u ovoj kolekciji pronađen i drugi po starini rukopis Kur’ana, te komentar Kur’ana, stari preko 650 godina. Ovo vrijedno kulturno-historijsko i vjersko blago danas se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Obnova vakufske imovine
Na planu vakufske imovine u vrijeme mandata hafiza Fazlagića učinjeno je doista mnogo. U funkciju su stavljeni brojni vakufski prostori, a najbolji primjer tome je izgradnja apartmana u Starom gradu. Riječ je o kući koja je bila devastirana, a obnovljena je i adaptirana u luksuzne apartmane, prije svega zahvaljujući velikom dobrotvoru i najvećem poslijeratnom trebinjskom vakifu Čustović Kasimu Kami, koji je 18. oktobra 2017. godine, uvakufio 65.000,00 KM. Zatim su urađene i adaptacije vakufskih prostora u Bilećkoj ulici i drugih vakufskih objekata koji su stavljeni u funkciju, a iz jednog vakufskog prostora izmještena je šerijatski nedozvoljena djelatnost – kladionica, te je sklopljen ugovor o zakupu s novim korisnikom u skladu s pravilima o uvakufljenju.
Izvršena je temeljita sanacija krovova Osman-pašine džamije u Starom gradu, kao i džamija u Mostaćima, u Župi i na Skočigrmu, ali i drugi građevinski radovi na svim obnovljenim trebinjskim džamijama, koji su bili nužni u kratkom periodu nakon njihove obnove koja je u velikom broju slučajeva nekvalitetno urađena. U skorije vrijeme planirana je i obnova džamije Muje Kotezlije u Kotezima, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Veliku brigu u proteklim godinama Medžlis Trebinje posvećuje održavanju i uređenju trebinjskih mezara uz svesrdnu finansijsku pomoć i podršku Trebinjaca koji žive širom svijeta. Hafiz Fazlagić je zajedno s Trebinjcima pokrenuo i realizirao akciju kupovine jedne kuće u Starom gradu, u blizini Sultan Ahmedove džamije, čija adaptacija je u toku, a koja bi trebala poslužiti kao mjesto gdje će mnogi musafiri moći doći i konzumirati halal-hranu. I ovu akciju podržao je veliki broj Trebinjaca i drugih donatora, a ponovo se istakao Kamo Čustović, veliki dobrotvor i humanitarac, uvakufljavanjem novčanih sredstva u iznosu od 20.000,00 KM.
Saradnja Muftijstva i Eparhije
Ohrabrujući su i rezultati Medžlisa Islamske zajednice Trebinje u realizaciji akcije zekata i sadekatu-l-fitra, gdje se posljednjih godina u kontinuitetu, na nivou muftijstva mostarskog, prikupi najviše sredstava zekata i sadekatu-l-fitra tokom mjeseca ramazana u odnosu na broj domaćinstava, a za što reisu-l-ulema dodjeljuje posebno priznanje medžlisu. Tranparentnost u radu što podrazumijeva objavljivanje rezultata svih akcija koje su pokrenute i uspješno završene, je ono što odlikuje hafiza i što mu je priskrbilo ogromno povjerenje među Trebinjcima. Zahvaljući vrlo plodnoj saradnji Muftijstva mostarskog i Eparhije Zahumsko-hercegovačke i Primorske na čitavom prostoru Hercegovine, što jesu čvrste brazde saradnje i razumjevanja zaorane od strane muftije Dedovića i vladike Grigorija u proteklih petnaestak godina, hafiz Fazlagić u Trebinju kao jednoj otvorenoj i tolerantnoj sredini nalazi prostor za dijalog i saradnju s Tebinjskim sveštenstvom.
U Trebinju su džematlije uglavnom stariji ljudi, ali ima i mladih. Obično su to ljudi koji su zbog posla doselili i žive u ovom gradu. Kao i u ostatku Bosne i Hercegovine, i u Trebinju je slična situacija. Ljudi se uglavnom žale na ekonomske prilike. Prije džume sam na trgu ispred Osman-pašine džamije razgovarao sa nekim Trebinjcima srpske nacionalnosti. Kazali su mi kako je naša zemlja prelijepa za živjeti, ali kako je poslovni ambijent i neizvjesnot glavni razlog zbog velikog broja odlazaka, posebno mladih ljudi. Vidite, kazao mi je jedan lokalni sugovornik, iz Trebinja su tokom rata otišli Bošnjaci, a sada odlaze i Srbi, ostavljaju sve i odlaze u svijet u potrazi za boljim životom.
Uskoro otvaranje halal restorana
Posjetu Trebinju sam završio klanjanjem džuma-namaza u Osman-pašinoj džamiji. Na džumi sam izbrojao 23 muškarca i 2 žene. Hafiz Fazlagić je na hutbi govorio o nastupu svetog mjeseca redžeba i pripremama za ramazan. Obavijestio je džematlije da će sljedeće sedmice putovali na umru. Ranije mi je kazao kako se veoma raduje svojoj prvoj posjeti Mekki i Medini. Nakon džuma- namaza napravili smo zajedničku fotografiju, a po izlasku sam porazgovarao i s predsjednikom Medžlisa Islamske zajednice Miralemom Hadžimahovićem. „Za tri godine, koliko sam predsjednik Medžlisa, kupili smo kuću u Starom gradu od našijeh vakufnama, našijeh džematlija. Federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica nam je dalo krovnu konstrukciju za nju i tu pravimo jedan restoran s halal-certifikatom. Ja se nadam da ćemo ga, ako Bog da, do sezone osposobiti, da bi naš narod Bošnjaci muslimani mogli jesti. Mi nemamo takvog restorana u Trebinju, da se imamo gdje skupiti i da imamo mjesto gdje možemo naručiti halai hranu,“ kaže mi predsjednik Hadžimahović izražavajući nadu da će uspjeti skupiti još novca kako bi restoran osposobili do početka sezone.
Budući da on stalno živi u Trebinju upitao sam ga o općem stanju i odnosima u Trebinju. „Ja sam konstantno ovdje. Znate šta, nemamo nikakvih problema. Niko nas ne dira, ali malo nas je. Nemamo podrške. Nemamo ni medijskog pokrića za naše rezultate. Borimo se. Vraćamo vakufe u posjed. A ja bih najsretniji bio kada bismo mi svako dvije-tri godine mogli kupiti po jednu nekretninu ovdje u Trebinju u Starom gradu. Jer, šta nam je cilj. Cilj nam je da Medžlis bude samoodrživ. Zašto? Zato što se mi ne možemo osloniti na naše članove. Članovi nam izumiru. Članovi koji vole ovaj grad i koji su se borili za ovaj grad umiru. Dolaze nove generacije koje se odgajaju u nekom drugom sistemu vrijednosti, u Evropi. Evo 1800 Trebinjaca Bošnjaka imamo s ličnim kartama ovdje u Trebinju, ali vjerujte, kad treba na izbore izaći, iziđe 180-200 ljudi. To je jedan način nebrige za ovaj grad. Bilo bi nam korisno kada bi svi Trebinjci glasali i kada bismo imali svoje predstavnike u Općinskom vijeću, a sada nemamo nikoga“, kaže nam na kraju predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Trebinje Hadžimahović.
Islamske informativne novine „Preporod“, godina LII, broj: 4/1206, Sarajevo 15. februar 2022., str. 18-19.