MIRADŽ
U tim tegobama jedne će noći
Džennetski burak Muhamedu doći
Da ga prenese iz hrama u Mekki
Brzinom velikom u Hram daleki.[15]
U tom će hramu u svom ihramu
Klanjati namaz, molit se Bogu.[16]
I ugledati ljestve miradža
Suštene s neba, njemu do nogu.[17]
One ga nose do prvog neba
Do krila meleka, Božijih sluga
Koja ga nose ko vjernog druga
Sve do visina sedmoga neba.[18]
Na sedmom nebu, susrešće opet
U pravom liku meleka Džibrila
Baš ko u noći Objava prva
Kad mu je njime spuštena bila.[19]
Od sedmog neba pa sve do Sidre
Nosi ga melek žestoke snage
Tumači mu znakove puta
Primjere vjernog i onog ko luta.[20]
I tu kod Sidre Džibril je stao
Na granici koju Bog mu je dao[21]
S vjesnikom Dižibril ne može dalje
Nosiljku refref Bog njemu šalje.[22]
Ona ga nosi Božijem Aršu
Gdje ljudska noga kročila nije
Ka dragom Bogu ona ga diže
blizu koliko dva luka ili bliže[23]
ET-TEHIJJATU LILLAHI VES-SALAVATU VET-TAJJIBATU ESSELAMU ALEJKE EJJUHENEBIJU VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU. ESSELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHIS-SALIHIN. EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAHU VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU.
Najljepši selami Allahu, blagoslovi i dobrodati; selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat; mir nama i dobrim Allahovim robovima.
Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.
U ovoj noći blagoslovljenoj
Poslanik vjerni darove primi
Svakoga dana u svom miradžu
S kojima evo sretni smo i mi.[24]
U ovoj noći, Poslanik kaza
Primio dar je pet namaza
I milost za svakog ko širk ne čini
a živi život na istini.[25]
POJAŠNJENJA
[15] Predaja veli da melek Džibril dobiva naredbu da ide u Džennet i da u njemu nađe jednog buraka kojeg će dovesti Muhammedu, alejhisselam. Između 40 000 buraka – namijenjenih kao jahalice poslanicima i vjerovjesnicima – zatiče jednog koji se izdvojio i koji plakaše, niti jede, niti pije, gledaše… A razlog tog njegovog stanja bijaše duboka čežnja za Muhammedom, alejhisselam, i susret sa njime. U noći Israa njegova želja se ostvarila
[16] Prema jednim hadisima, kada je Muhammed, alejhisselam, na Buraku došao do Mesdžidu l-Aksaa, ”svezavši Buraka za jednu halku” (kasnije nazvan Burakov zid koga jevreji danas zovu Zid plača), drugi poslanici su već bili tamo i on ih je predvodio u dva rekjata namaza. U drugim hadisima stoji da se taj namaz obavio po povratku sa Miradža. Neki su, proučavajući i usaglašavajući hadise, ustvrdili da je Poslanik, alejhisselam, zapravo, klanjao dva puta. Prvi put klanjao je sam, prije svog uzdignuća, a, po povratku, klanjao je kao imam drugim poslanicima.
[17] Miradž doslovno označava stepenice ili deredže. Na tim smaragdno zelenim (Ibn Dihje) ili zlatno srebrenim (Ka’b el-Ahbar) stepenicama sazdanim, kako se još veli, od safira i topaza, i koje se spuštaju na lancima od bisera, Poslanik, alehisselam, uzdignut je na prvo nebo. U hadisima se spominje kako onaj koji umire svoj pogled upire prema ovim stepenicama, ovom Miradžu, i pogled mu se ukoči kad ih ugleda (Kurtubi, Tezkira, 132; Muslim, 921). Dakle, po ovim najljepšim stepenicama ikada viđenim nazvan je cijeli događaj Miradža.
[18] Od prvog do sedmog neba Poslanik, alejhisselam, proputovao je na krilima meleka. Allah, dželle šanuhu, pokazao je i nebeskom carstvu vrijednost Njegovog miljenika; svi su imali koristi od viđenja Alejhisselama: meleci, poslanici… Na svakom nebu Poslaniku, alejhisselam, iskazana je dobrodošlica. Nadmašio je i najodabranije poslanike, pa je zato i njegov ummet najbolji ummet. Sedam nebesa za naša ljudska djela predstavljaju sedam filtera, tj. djelo koje prođe svih sedam nebesa je kabul (vidi duži hadis koji o tome govori u: Gazali, Početak upute na Pravi put, 91-95).
[19] Muhammed, alejhisselam, meleka Džibrila vidio je dva puta u njegovom melekanskom liku: jednom na zemlji ispred pećine Hira i jednom na nebesima prilikom Miradža. Prvi put, na zemlji, desilo se kad je Džibril zastao u zraku, na ‘obzorju najvišem’ tj. na strani odakle sunce izlazi, i raširio svoja krila prekrivši horizont, pa je Poslanik, alehisselam, pao u nesvjesno stanje, a onda mu Džibril došao u liku čovjeka brišući prašinu sa njegovog lica, i na to se odnose Allahove riječi: pa je bio koliko dva luka, ili bliže (En-Nedžm, 9). Drugi put ga je Poslanik, alejhisselam, vidio na na nebesima, kod Sidre (Sidretu l-Muntehaa). Niko od vjerovjesnika nije vidio Džibrila u njegovom melekanskom liku osim našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem (Tefsiru l-Hazin, 4/213).
[20] Džibril i Muhammed, alejhisselam, prolaze prostor od sedmog neba do Sidre. Džibril je tom prilikom Poslaniku, alejhisselam, kao njegov učitelj (Poučava ga jedan žestoke snage, En-Nedžm, 5), pokazivao mnogobrojna čudna stanja ljudi koji se kažnjavaju objašnjavajući mu zbog čega se kašnjavaju. Iz tog njihovog druženja i dijaloga možemo naučiti da se posebno valja čuvati velikih grijeha, a ako se, ipak, učine, odmah se treba pokajati i na njih se više ne vraćati!
[21] Melek Džibril nije mogao nastaviti putovanje dalje od Sidre, što znači da je Muhammed, alejhisselam, odabraniji kod Allaha, dželle šanuhu, od svih meleka i svih ljudi.
[22] Refref je zelena džennetka nosiljka ili nosiljka sastavljena od džennetskih zelenih ptica. Nakon što je refref došao do određene granice, Poslanik, alejhisselam, je bio uveden u prostor svjetla gdje je bio Susret i razgovor sa Uzvišenim Allahom.
[23] Čini nam se da se ovim htjelo simbolički iskazati koliko je Muhammed, alejhisselam, bio blizu dragom Allahu, pa je rečeno da Mu se primakao čak do daljine dvostrukog dometa strijele odapete iz luka, ili čak još i bliže od toga, a dragi Allah najbolje zna.
[24] Poslanika, a.s., njegovi savremenici pitali su o mnogim stvarima a on im je davao jasne i precizne odgovore. Govoreći o Miradžu – Poslanikovom uzdignuću i putovanju kroz nebeska prostranstva i boravku u Božijoj blizini, ashabi su slušajući Poslanika upitali: – Možemo li i mi doživjeti Miradž? Muhammed, a.s., je odgovorio: – Namaz je Miradž vjernika.
[25] Na ovom časnom mjestu Allah, dželle šanuhu, je: a) podario najveći dar – pet dnevnih namaza; b) obećao oprost grijeha onim ljudima iz ummeta koji ne budu činili širk i c) obećao nagradu za dobro djelo od 10 do 700 puta.
ESAD BAJIĆ (Iz knjige “MEVLUDSKI ŠAPAT”)