Draga braćo,
Radost je mu’minska velika dočekati ramazan i kušati sve njegove plodove. A puno ih je i svi su nam dragocjeni. Ramazan otvara čovjeku nove vidike, pa jasnije raspoznaje život i svijet oko sebe. Raspoznaje šta su mu prioriteti, razlučuje bitno od nebitnog. Jasnije raspoznaje put kojim treba ići kroz život.
Svjestan je čovjek da je ramazan darovano vrijeme pa se u njemu nadmeće da učini što više dobra. Svako je djelo vrijedno. Posebno ako je čovjek istrajan.
أَحَبُّ الأعمالِ إلى اللهِ أدْومُها و إن قَلَّ
„Allahu najdraže djelo je ono koje se ustrajno čini, pa makar bilo i malo.“[1]
Svaka naša dobronamjerna ljudska gesta, pa i najmanji izraz pažnje, razumijevanja i saosjećanja koje iskazujemo jedni prema drugima, na visokim su stepenima (deredžama). Poprilično smo u deficitu s tim vrlinama, a bez njih život nije sladak, vjera gubi svoje sokove, svoju puninu ako toga nema. Otuđenje i udaljavanje među ljudima poprimilo je ozbiljne razmjere. Allah nam je dao ramazan i da nas okupi, da nas poveže, da nas podsjeti da nam je mjesto u džematu i zajedništvu. Džemati su najzdraviji dio našeg društva.
To je posve tako u ovim našim sredinama, poput ove prozorske, gdje nas na okupu drži naša Islamska zajednica i aktivnosti u našim džematima. To trebamo njegovati i razvijati. Povjerenje je ključno i ono se čuva i izgrađuje. Ne smijemo ničim narušavati ga. Jedne od lijepih Allahovih imena jeste el-Muʻminu (što znači On je Taj Koji je Povjerljivi) što nam daje priliku da imamo nepokolebljivo povjerenje u našeg Gospodara, ali da i mi svojim ponašanjem budemo povjerljivi i kao takvi budemo prepoznatljivi. Time se osvajaju srca ljudi i njihova podrška. Mi moramo biti jedni drugima podrška, biti oslonjeni jedni na druge.
Tome nas uči naš plemeniti Poslanik Muhammed, a.s, kazujući nam:
المُؤْمِنَ للمؤمنِ كالبُنْيانِ يشدُّ بَعضُهُ بعضًا
“Musliman prema muslimanu sliči dijelovima zgrade, koji jedan drugog čvrsto drže i čuvaju.”[2]
مَثَلُ المُؤْمِنِينَ في تَوَادِّهِمْ وتَرَاحُمِهِمْ وتَعَاطُفِهِمْ، مَثَلُ الجَسَدِ إذا اشْتَكَى مِنْهُ عُضْوٌ تَدَاعَى له سَائِرُ الجَسَدِ بالسَّهَرِ والحُمَّى
“Muslimani u međusobnoj ljubavi i milosti izgledaju kao jedno tijelo; kada mu oboli jedan dio, i ostali dijelovi trpe od nespavanja i temperature.”[3]
Draga braćo,
Naša vjera nas uči da budemo posvećeni i predani na tome da radimo i izvršavamo ono što su naše dužnosti i obaveze. To se odnosi i na ono što su striktno vjerske dužnosti ali i na ono što se nas tiče, što su nam obaveze u porodici, prema komšiji, zajednici, radu i privređivanju, itd…
Velika je stvar kada čovjek upravo tako postupa i kada je zaokupljen samo onim što je u njegovu opisu obaveza. Jer ono što je izvan toga danas mnoge ljudi opterećuje i uzima im puno vremena, posebno kada su s ovim novim medijima informacije dostupne.
A šta ima čovjek od toga da bude preokupiran onim što ga se ne tiče i na što nema nikakva utjecaja? Može imati neke štete, a koristi nikako. Svevišnji Gospodar nas upozorava da držimo upravo taj pravac – brige o onome što nas se tiče, a sve drugo izvan te preokupacije da ostavljamo:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ لاَ يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ
O vi koji vjerujete, obaveza vam je da se brinete o sebi! Neće vam nauditi onaj ko je zalutao ako ste na Pravom putu. Bogu se svi vraćate i On će vam predočiti ono što ste radili. (El-Māʼide,105.)
Briga o onome na što čovjek realno ne može utjecati može nam donijeti samo probleme. Naše fizičko i mentalno zdravlje trpi, ne treba ga preopterećivati onim što mu nanosi štetu. Danas je stres raširena bolest svijeta, a ona je rezultat svekolikih napetosti, raznih pritisaka i opterećenja raznolikim dunjalučkim preokupacijama. Trebamo se truditi i boriti da reduciramo koliko god možemo sve oblike napetosti i srkleta koji se kreiraju u našim životima. To dolazi do izražaja u brojnim međuljudskim odnosima, gdje nešto treba sad i odmah, i da ne može biti odloženo, da se smireno i hladne glave razmisli. Da nešto prenoći, kako to mudro je naš narod rekao. Puno ljudi danas hatore (zamjeraju) jedni drugima. Sabura nema. Zahvalnosti i unutrašnjeg zadovoljstva u duši, fali nam. Nekako nam zafali tog istinskog uvjerenja i povjerenja u vjeri, srčanog jekina.
وَلِلَّهِ غَيْبُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَإِلَيْهِ يُرْجَعُ الأَمْرُ كُلُّهُ فَاعْبُدْهُ وَتَوَكَّلْ عَلَيْهِ وَمَا رَبُّكَ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ
“Bogu pripada ono neznano na nebesima i na Zemlji i On svime upravlja, i, zato, Njemu robuj i u Njega se pouzdaj, a tvom Gospodaru ne može promaći ništa od onoga što radite. ( Hūd, 123.)
Konačno znanje o svemu; o onome što je bilo i što će biti pripada našem Gospodaru. Naše je da djelujemo u skladu sa Božijom uputom, iskreno i u ime Njega činimo koliko možemo djelā milosrđa, gledajući da to bude s punim povjerenjem u Dragoga Boga, zarad Njegova zadovoljstva i opće koristi.
Ne treba se zamarati s time kako će to biti protumačeno od ljudi. Jer znano nam je koliko ljudi toliko ćudi.
Draga braćo,
Naš poslanik Muhammed, a.s., kroz svoje izreke (hadis) i svoje postupanje (sunnet) mnoštvo puta nam je ukazao kolika je vrijednost čovjeka, koliki skriveni potencijal čovjek ima u sebi, kao njegov halifa na zemlji. Tako naprimjer u jednom njegovom iskazu stoji:
عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ لَمَّا خَلَقَ اللَّهُ الْأَرْضَ جَعَلَتْ تَمِيدُ فَخَلَقَ الْجِبَالَ فَقاَلَ بِهَا عَلَيْهَا فَاسْتَقَرَّتْ فَعَجِبَتْ الْمَلَائِكَةُ مِنْ شِدَّةِ الْجِبَالِ قَالُوا يَا رَبِّ هَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ الْجِبَالِ قَالَ نَعَمْ الْحَدِيدُ قَالُوا يَا رَبِّ فَهَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ الْحَدِيدِ قَالَ نَعَمْ النَّارُ فَقَالُوا يَا رَبِّ فَهَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ النَّارِ قَالَ نَعَمْ الْمَاءُ قَالُوا يَا رَبِّ فَهَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ الْمَاءِ قَالَ نَعَمْ الرِّيحُ قَالُوا يَا رَبِّ فَهَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ الرِّيحِ قَالَ نَعَمْ ابْنُ آدَمَ تَصَدَّقَ بِصَدَقَةٍ بِيَمِينِهِ يُخْفِيهَا مِنْ شِمَالِهِ
“Nakon što je Allah stvorio zemlju, ona poče da se pokreće, te On stvori brda i reče: Ustabilite je! Meleki se začudiše i zadiviše silini brda, pa rekoše: “Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima išta silnije i moćnije od brda?” Ima željezo. “Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od željeza”’ Ima vatra. “Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vatre?” Da, ima voda. “Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vode?” Da, ima vjetar. ”Gospodaru, ima li štogod od Tvojih stvorenja što je jače i silnije od vjetra?” Da, ima čovjek: udijeli svojom desnicom krijući od ljevice.” [4]
Ova predaja direktno je na tragu razvijanja svijesti o vrijednostima koje insan posjeduje i mogućnostima koje može ispoljiti na putu dobročinstva. To treba iskoristiti. I treba čovjek u sebi da pokrene ono što će mu dati sigurnost za život na zemlji. Bog Dragi daje nam na primjeru Jusufa, a.s. da je to moguće.
وَكَذَلِكَ مَكَّنَّا لِيُوسُفَ فِي الأَرْضِ يَتَبَوَّأُ مِنْهَا حَيْثُ يَشَاء نُصِيبُ بِرَحْمَتِنَا مَن نَّشَاء وَلاَ نُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ
I tako smo pružili Jūsufu mogućnost da na Zemlji zauzme kakav hoće položaj. Mi obasipamo koga hoćemo Svojom milošću i nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji su dobročinitelji. ( Jūsuf, 56.)
Draga braćo!
Trebamo biti podrška jedni drugima, jačati i podržavati potencijale koji postoje među nama. Svakome je Bog Dragi dao nešto što nije dao drugome. Posvetimo se sebi, svome životu, unosimo vedrinu i radost, uspostavljajmo mir međusobno, živimo vrline dobrote i solidarnosti. U tome je naša duhovna i društvena snaga.
Gospodaru naš! Osnaži nas našim postom i svim našim ibadetima koje činimo u Tvoje ime, radi Tvoga zadovoljstva, a radi našeg spasa i uspjeha, kako na ovome tako i na Onome svijetu. Gospodaru naš budi nam milostiv, oprosti nama, našoj čeljadi i svim muslimanima, i podari nam spas od kazne.
Muftija mostarski mr. Salem ef. Dedović
Čaršijska džamija u Prozor-Rami, 7. Ramazan 1443. / 8. april 2022.
[1] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2009, IV, 604.
[2] Kušejri (El-) Muslim b. Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa s komentarom, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica – N.Pazar, 2015, VII, 570.
[3] Isto.
[4] Tirmizi (Et-) Ebu Isa Muhammad, Tirmizijina zbirka hadisa, prijevod i komentar Mahmut Karalić, Elči Ibrahim-pašina medresa, Travnik, 2007, VII, 176.