Draga braćo,
Skoro smo na polovini mubarek ramazana. Allah nam ga je dao kao dar i plašt kojim smo se zaogrnuli, a pod kojim je sigurnost, snaga, mir, zaštita i nada. Utočište nalazimo u ljekovitim ramazanskim ibadetima koji nas čiste od posrtaja i slabosti, duhovno nas osnažuju i izgrađuju, a međusobno učvršćuju i zbližavaju.
To su prave vrijednosti i s njima život dobija na punini i smislu. Treba da budemo zahvalni i sretni što imamo takve ljepote i darove od Milostivog. Ramazan u nama posebno razvija dvije ključne vrline na kojima se gradi čovjekov spas, uspjeh i sreća, a to su strpljivost i zahvalnost.
وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا مُوسَى بِآيَاتِنَا أَنْ أَخْرِجْ قَوْمَكَ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَذَكِّرْهُمْ بِأَيَّامِ اللَّهِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّكُلِّ صَبَّارٍ شَكُورٍ
“I Mūsāa, dakako, poslali smo s Našim znakovima: “Izvedi svoj narod iz tame na svjetlo i upozori ga na Dane Božije!” To je, uistinu, znakovito za svakog ko je dovoljno strpljiv i zahvalan.” (Ibrahim, 5.)
Jedan učenjak, El-Kasimi, tumačeći ovaj ajet veli: “strpljivost i zahvalnost su drugo ime za vjernika. U ajetu se prvo spominje strpljivost, pa onda zahvalnost, jer je zahvalnost posljedica strpljivosti.”[1]
Allah nam je s ramazanom poslao olakšicu, u njegovim blagoslovljenim i neprocjenjivo vrijednim trenucima nalazimo nadahnuće, raspoznajemo Njegovu Milost, vraćamo se samima sebi. Uviđamo koliko ovisimo o Allahovoj pomoći i koliko samo trebamo Njegov oslonac. Allah nam je propisao post mjeseca ramazana koji nama treba, u tome nije nikakva teškoća, već On želi da nam olakša, što potvrđuje Svojom riječju:
يُرِيدُ اللَّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلاَ يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ وَلِتُكْمِلُواْ الْعِدَّةَ وَلِتُكَبِّرُواْ اللَّهَ عَلَى مَا هَدَاكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ
“Bog hoće da vam je lahko, neće da vam teško bude, a da ipak ispunite određeni broj dana, te da veličate Boga zato što vas je uputio i da budete zahvalni.” (El-Bekare, 185.)
Draga braćo,
Druge godine po Hidžri u povijesti islama i muslimana dogodila se čuvena bitka na Bedru koja je značila život ili smrt, biti ili ne biti. Dragi Allah je dao Svoju pomoć i pobjedu istinskim muslimanima-onima koje je Poslanik okupio i odgojio na vrijednostima Allahovih lijepih imena. Koje su to bile ključne vrijednosti pa da Allah stane na njihovu stranu, da pošalje Svoju pomoć i da se desi pobjeda koja je promijenila čitav svijet za sva vremena? Allah odgovor daje u sljedećem kur’anskom tekstu:
إِن تَسْتَفْتِحُواْ فَقَدْ جَاءَكُمُ الْفَتْحُ وَإِن تَنتَهُواْ فَهُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ وَإِن تَعُودُواْ نَعُدْ وَلَن تُغْنِيَ عَنكُمْ فِئَتُكُمْ شَيْئًا وَلَوْ كَثُرَتْ وَأَنَّ اللَّهَ مَعَ الْمُؤْمِنِينَ . يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَلاَ تَوَلَّوْا عَنْهُ وَأَنتُمْ تَسْمَعُونَ
“Ako tražite pobjedu, eto, pobjeda vam je došla, ali ako se griješenja okanite, to je ono što je za vas dobro! Međutim, ako mu se isponova vratite, i Mi ćemo se vratiti, i skupina vaša, makar i brojna bila, ništa vam ne može pomoći, jer Bog je uz one koji su vjernici. O, vi koji vjerujete, budite pokorni Bogu i Njegovu Poslaniku, i kad ga čujete, nemojte mu leđa okretati!” (El-Enfal 19-20.)
Dakle skupina duhovno izgrađenih i moralno nepokolebljivih muslimana okupljenih oko Poslanika bila je prepoznatljiva po vrijednostima: istinoljubivosti, hrabrosti, bogobojaznosti, istinske solidarnosti i empatije, dosljednosti, bili su međusobno izmireni i jedinstveni, prefinjenih manira ponašanja i uvijek budni spram svega što se dešava oko njih.
To je bila generacija koja je cijenila svaki ljudski život, i na bojištu su oduzimali život samo onome ko je izravno atakovao na njihov vlastiti. Svakom zarobljenom pismenom neprijatelju poklanjali su slobodu pod uvjetom da opismeni deset muslimana. To je bila ona muslimanska svijest koja je jasno znala da “Bedr sablje” traje kratko i prolazi brzo, ali “Bedr vlastite duše, srca, uma, pera, tinte i knjige” traje cijeli život u samospoznajnoj borbi sa sobom i protiv sebe.[2]
Časni Kur’an kao svevremenska knjiga upozorava da iako je uz Njegovu pomoć izvojevana odlučna pobjeda nad udruženim politeistima Mekke, nije kraj i nema vremena za opuštanje, valja nastaviti graditi čovjeka i zajednicu, i to je proces u kojem nema predaha. Nema u tom procesu mjesta za nezainteresiranost i ravnodušnost. Ne smije se čovjek zavarati i opustiti. Svevišnji nam skreće pažnju da stalno budemo sebi posvećeni, jer grijeh kao i svako drugo zemaljsko zlo je klica koja nagriza čovjekovo biće, ona vreba, raste. Ona se u korijenu mora sasijecati. Nikada ne budimo sigurni da smo ostvarili uspjeh. I poslije najvećih poduhvata krivi potez i katastrofalna greška može sve dovesti u pitanje. Upravo je zbog jedne takve krupne greške-zaokupljenom mišlju da je velika brojnost dovoljna, umalo došlo do poraza i katastrofe muslimana u bitci na Hunejnu, a to je došlo poslije trijumfalnog oslobođenja Mekke.
Valja nam znati da je put ka uspjehu promjenjiv. Nekada ćemo doživljavati podršku, ohrabrenje, ali i osporavanja i demoralisanje.
Međutim, važno je razumijevati ono što se dešava i nastavljati dalje. Dakle, važno je biti ustrajan i ne gubiti nadu.
Jedna mudra izreka kaže: “Ne plači nad prolivenim mlijekom”, nego se trudi da ti se to više ne desi i gledaj da proliveno nadoknadiš. Zapamti da sve što se dešava-dešava se zbog nekog razloga i ne zaboravi da čovjeka ne odgajaju trenutci radosti, već periodi iskušenja![3]
Draga braćo,
Bedr za nas muslimane ima svevremenski značaj, lekcija koja se stalno čita i ponavlja. On se nije završio onoga 17-og dana 624. godine. On traje i živ je, do Kijametskoga dana. Svaka generacija muslimana i svaki musliman ima svoj osobni Bedr. Okolnosti života u kojima čovjek živi jesu promjenjive, ali njegov karakter i narav uvijek su „na vagi“ između dobra i zla, posluha i neposluha, iskrenosti i licemjerja, reda i nereda, kontrole nagona i strasti do njihove razuzdanosti i obijesti.
Naš zajednički generacijski Bedr je da budemo posvećeni čuvanju naših korijena, toprakȃ, imanja, grunta, da iznalazimo načine i mogućnosti kako da osnažujemo svoje prisustvo i ulogu u ovim našim krajevima. Osobni Bedr svakoga muslimana je kako da živi dostojnim životom u kojem se poštuje Dragi Bog, kako da čuva i poštuje Njegove uspostavljene norme i granice, kako da na selamet izvede svoje potomstvo i kako da očuva sklad unutar porodice. Kud ćeš većeg Bedra od toga? I on traje, nije to trenutak, već cijeli život.
Draga braćo,
Mi se, povodom 15. aprila Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine, s poštovanjem i dužnom zahvalnošću sjećamo sinova i kćeri naše domovine koji su svoje živote ugradili u temelje naše slobode. Njihova djelā nisu bila uzaludna. Domovina nije porobljena, država je sačuvala svoj kontinuitet. Ima života i nade u ovoj zemlji. Potvrđuju to i nova djeca koja se u njoj rađaju i ona koja se u njoj školuju, i ona omladina koja kroz uzorni život u braku želi posvjedočiti ljubav i odanost vjeri i domovini.
Naravno, i danas se različitim sredstvima atakuje na njene ustanove i sistem. Plemenita žrtva onih koji su utkali svoje živote za našu slobodu i naša odanost i posvećenost svim porodičnim i društvenim ulogama garancija su, ako Bog da, da će ovdje u ovoj našoj čitavoj zemlji biti selameta, biti života i biti mira i sigurnosti.
Dragi Allahu podari nam duh istrajnosti u životu, nepokolebljivu vjeru u Tebe, i ne daj da izgubimo samopouzdanje, vjeru i povjerenje u Tebu i u Tvoje čestite robove. Budi nam na pomoći, daruj nam Svoju pomoć i pomozi nas protiv zla i nemorala svake vrste. Amin.
Muftija mostarski mr. Salem ef. Dedović
Ćurčinica džamija u Livnu, 14. ramazan 1443. / 15. april 2022.
[1] Dženan Handžić, Zahvalnost je pola vjere, u: Ramazan najdraži gost u našem domu, Media centar Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2020, str.119.
[2] Rešid Hafizović, Bedr je ogledalo svakog muslimana, , u: Ramazan najdraži gost u našem domu, Media centar Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2020, str.26-27.
[3] Zuhdija Hasanović, Hutba-Čemu nas je prošlost naučila, Mesdžid Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu 23.2.2018.