Rešad Kadič je jedan od onih bošnjačkih autora koji su u predratnom društvenom poretku smatrani nepodobnim, što im je sužavalo prostor djelovanja i potiskivalo ih na marginu. Ipak, snaga Rešadove pisane riječi i njezina toplina same su krčile put afirmaciji njegovog književnog stvaralaštva, koje je osobeno i, u vremenu u kojem je nastajalo, bilo skoro usamljeno. Naime, njegova djela prožeta su duhom islama a njihova radnja smještena je u muslimanski kulturni ambijent, što je bio dovoljan razlog da budu zaobiđena.
Komplet njegovih izabranih djela čine četiri sveska. U prvom svesku (283 str.), uz osvrt na njega i njegovo prozno i poetsko stvaralaštvo iz pera dr. Džemaludina Latica, dat je roman Bašeskijin posljednji zapis; drugi svezak čini roman Hadži Lojo (348 str.); treči svezak sastoji se od dviju dužih pripo- vijesti (ili kračih romana): llhamijin put u smrt i Paša Latas i sedam kračih, dok se u četvrtom svesku nalaze Kadičevi poetski spjevovi: Mevlud, Život i smrt hazreti Fatime, Gazi Husrev-beg i Žuri Mirza na pouku.