Centralna bajramska svečanost Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini povodom Kurban-bajrama održana je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, gdje je bajramsku hutbu kazivao reisul-ulema Husein-ef. Kavazović.
Nakon klanjanja sabah-namaza održan je prigodni bajramski program kojeg su izveli poznati učači Kur’ana, ilahija i kasida. Vaz je ovom prilikom održap prvi imam ove džamije hafiz Mensur-ef. Malkić.
Reisul-ulema je u bajramskoj hutbi, između ostalog, istakao kako pitanje morala nije pitanje nekolicine ljudi, te da je ono je pitanje svih nas, a, prije svega, odgovornih ljudi u jednom mjestu.
– Nismo mi u tome nikakav izuzetak. Institucije i ustanove kulture koje finansiramo iz naših poreza koje država ubire, ne mogu se ponašati kao odmetnička mjesta za koja ne važe pravila javnog morala. Svaka vlast je obavezna poštovati javni moral. U protivnom, mi nismo dužni poštovati takvu vlast, niti odluke koje ona donosi. U onoj zajednici ljudi, u kojoj se grubo krše dva moralna zahtjeva na kojima svaka zajednica počiva: da se svačije pravo poštuje i da se granica nemorala ne prelazi, takva zajednica će doživjeti tešku sudbinu – kazao je reisul-ulema.
Istaknuo je obavezu muslimana da ukazuju na neprihvatljiva ponašanja, jer, kako je kazao, “veći grijeh od samog grijeha je promovirati ga, učiniti javnim i na njega se pozivati”.
Između ostalog, podsjetio je kako su Bošnjaci svojom hrabrošću prebrodili mnoge nevolje i iskušenja, da je na njihovom tijelu i duši mnogo rana koje nose i liječe, ali da je njihov obraz ostao čist.
– Sjećanja na genocid u Srebrenici i zločine u Prijedoru i dolini Sane ne blijede. Pokazali smo cijelom svijetu i Evropi našu uzoritost, kako se viteški bori za vrijednosti zajedničkog života, onoga kakav bi svi trebali živjeti. Kako smo to sve izdržali, to samo mi znamo. Evropa kojoj pripadamo ignoriše nas, iz straha, jer u nama vidi svoje lice. Ali nije sve do njih, mnogo toga i više je i do nas – kazao je reisul-ulema.
Poručio je kako Bošnjaci trebaju istrajavati u hiljadugodišnjoj tradiciji dobra i plemenitosti, razvijati vrijednosti dobrote i komšiluka, ne osvrćući se na druge i ne očekujući od njih ništa.
– Ništa im i ne dugujemo, preživjet ćemo kao i do sada, oslanjajući se na vlastitu snagu i vlastiti izbor. Ova naša borba nije ništa drugo nego borba da nas se ne odvoje od naše zemlje i tradicije, pa da nestanemo. O tome se ovdje radi, moramo toga biti svjesni. Ja vjerujem u hrabrost, inat i prkos našeg naroda, koji nas je i dosada spašavao. Život je jedno veliko putovanje u nepoznato. Niko ne može predvidjeti vjetrove i oluje. Ono što možemo jeste da gradimo vlastiti brod, s hrabrim i pouzdanim ljudima koje će znati kormilariti kroz oluje i tjesnace. Svi moramo dobro otvoriti oči, ne smiju nas ponijeti emocije, kratkoročni interesi i kratka pamet – kazao je reisul-ulema.
Njegovu bajramsku hutbu Agencija MINA prenosi u cijelosti:
“Allah je najveći. Allah je najveći. Allah je najveći! On je Vladar Sudnjega dana. Njemu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. On iz neživog izvodi živo. Njemu se sve vraća.
Donesimo salavat i najbolji teslim na Muhammeda a.s., donosioca radosnih vijesti, učitelja vjere, divnog uzora i odgajatelja. On je zaštitnik slabih i pravednik među ljudima. Neka je neizmjerna Allahova milost na njegovu porodicu, kao što je bila na Ibrahimovu a.s. porodicu, i na njegove ashabe, evlije, gazije i šehide, i na sve muslimane i muslimanke i dobre ljude.
Draga braćo i sestre!
Jutros, u našim džamijama, okupljeni smo onako kako su se naši hadžije okupili oko Kabe u Meki, vraćajući se iz dolina Arefata i Muzdelife. I oni, baš kao i mi ovdje, žude da se približe Allahovoj milosti. I njihov hadž i naši kurbani nose u sebi značenje svjesne žrtve, za spas duše i dovu za spas drugih nama dragih osoba. Hadž i kurban nas približavaju Bogu, oni nas vraćaju sebi i drže u vezi s drugima. Ništa na ovom svijetu nije tako uzvišeno kao namaz, dova iz duše i srca vjernika u dolinama Arefata i Muzdelife, pokraj Kabe, Allahovog hrama na zemlji. Kaba je Allahovo prijestolje među nama ljudima, kao što je Bejtul-ma’mur Njegovo prijestolje na nebesima, oko kojeg tavaf čine meleki bez prestanka, slaveći Njegovo ime.
U obredima hadža i kurbana za sve ljude je velika i trajna poruka o zajedničkoj sudbini i porijeklu. Na ovom mjestu smo ono što smo oduvijek bili i kakvi ćemo ostati, Adem i Hava s dva bijela čaršafa, omotana oko naših tijela, praznih ruku i bosih nogu. U suštini, to je čovjek, onaj koji pokriva svoja stidna mjesta, pred Gospodarem svjetova, koji ga je namjesnikom na zemlji učinio.
Zato, budimo ljudi, zahvalni pokornici Božiji, koji se prema Njegovim blagodatima i darovima odnose brižno, s poštovanjem i zahvalnošću.
Allahova veličina i dobrota je u Njegovim darovima: zdravlja, razuma, slobode, prava na izbor vlastitog puta, časti i dostojanstva. On nam je učinio dostupnim sve što je na zemlji i na nebesima, i ništa nam u vjeri nije teškim propisao.
Naredio nam je: Svi se čvrsto Allahovog užeta (vjere) držite i ne odvajajte se (od njega).
Suština vjere je u zahvalnosti Bogu, u izobilju kao i u oskudici, u rahatluku kao i u iskušenjima. Bogobojaznost je kruna ibadeta, a do nje se stiže vrijedno radeći i tražeći opskrbu na halal način. Božiju naklonost, pažnju i ljubav postići će oni koji budu ponizni kada im bude data moć i koji budu skromni kada im bude dato bogatstvo. Za onoga koji bude poznavao suštinu stvari, onaj kome bude data velika mudrost, podjednako je i biti i ne biti, i imati i nemati. Moć i bogatstvo su u Božijim rukama, a u našima su poniznost, umjerenost, skromnost i darežljivost.
Odjeća pobožnosti, poniznosti, skromnosti i darežljivosti najbolje pristaje čovjeku. Zato je Uzvišeni rekao: A odjeća bogobojaznosti je bolja.
Plemeniti Vjerovjesnik a.s. izjavio je: Nemoj biti pohlepan za ovim svijetom, Allah će te voljeti, a ne hrli za onim što je u rukama drugih ljudi, pa će te ljudi voljeti.
Braćo i sestre!
Pametan je onaj koji je Allahu zahvalan i koji je u stanju ukrotiti svoje strasti i prohtjeve. Muhammed, a.s., rekao je: Ono što se zadržalo kod ljudi od govora prijašnjih vjerovjesnika je: ako se ne stidiš, čini šta hoćeš.
Ovo su riječi upozorenja iz davnih vremena, prihvaćena norma ponašanja, prisutna kod svih civiliziranih naroda, u svim kulturama i tradicijama, koju ljudi poštuju u međusobnom ophođenju. Pitanje morala nije pitanje nekolicine ljudi, ono je pitanje svih nas, a, prije svega, odgovornih ljudi u jednom mjestu. Nismo mi u tome nikakav izuzetak. Institucije i ustanove kulture, koje finansiramo iz naših poreza koje država ubire, ne mogu se ponašati kao odmetnička mjesta za koja ne važe pravila javnog morala.
Svaka vlast je obavezna poštovati javni moral. U protivnom, mi nismo dužni poštovati takvu vlast, niti odluke koje ona donosi.
U onoj zajednici ljudi, u kojoj se grubo krše dva moralna zahtjeva na kojima svaka zajednica počiva: da se svačije pravo poštuje i da se granica nemorala ne prelazi, takva zajednica će doživjeti tešku sudbinu.
Allah vam naređuje da se svačije pravo poštuje i dobročinstvo ljudima i rodbini čini, a zabranjuje vam ono što je ružno i nepoćudno, On vas savjetuje da biste se opametili.
Vjerovjesnik Muhammed, a.s., rekao je: Ko od vas vidi nešto nepoćudno neka ga rukom otkloni, zaustavi, a ako nije u stanju neka ga riječima protesta osudi, a ako ni to nije u stanju, neka ga prezire u srcu.
Veći grijeh od samog grijeha je promovirati ga, učiniti javnim i na njega se pozivati. Ne može se jedan nemoral opravdavati drugim. U našoj zajednici, u sredinama u kojima živimo, sve više postaje običaj da onaj koji govori o nepoćudnom ponašanju u javnom prostoru skoro u pravilu biva osuđen i izvrgnut javnom linču. Za nas muslimane to je neprihvatljivo ponašanje i mi ćemo na njega ukazivati. To su naše dužnosti i obaveza.
Braćo i sestre!
Mudri ljudi su kazali da su četiri stvari velike i važne, makar izgledale sitne i beznačajne: mali dušmanin, mala vatra, mala bolest i mala mudrost, znanje.
Narod koji potcjenjuje svoje dušmane jednog dana će biti iskušan njihovim zlom.
Oni dolaze različitim putevima, ekonomskim, političkim, kulturnim, medijskim. Niti jedan nebranjeni prolaz od njih nije siguran. Zato je Uzvišeni Allah rekao: O vjernici, brinite se o sebi, vaši dušmani vam neće nauditi ako vi budete budni, na pravom putu.
Ko potcjenjuje malu vatru koju neprijatelj pali, riskira da u njoj i sam izgori. Ne potcjenjujmo svađu među nama koja može prerasti u sukob, čiji plamen se neće moći zaustaviti bez žrtava. Oni koji sukobe potpiruju i mržnju šire moraju biti odstranjeni iz javnog života. Svaku bolest, tjelesnu ili moralnu, treba liječiti u njenom začetku. Korupcija, nepotizam i populizam su opake bolesti u koje društvo, kada ogrezne, teško može bez ozbiljnih posljedica ozdraviti. Zato, ne potcjenjujmo one koji na njih upozoravaju, jer bez dobre dijagnoze nema ni znanja kako da dođemo do lijeka. Sjetimo se riječi Vjerovjesnika, a.s.: Onaj koji nas vara, nije od nas, ne pripada nama, nije musliman.
Da bismo tri spomenute pojave spriječili, potrebno nam je znanje i mudar pristup svakoj od njih, jer, kako Kur’an kaže, ne postoje vječni dušmani, jer i oni, ako nađu svoj interes, mogu prijatelji postati. Ozbiljan pristup problemima i staložen, strpljiv odnos prema drugima, mogu donijeti dosta dobra. U Kur’anu je rečeno: O vjernici, budite strpljivi, staloženi, posvećeni i izdržljivi, Boga se bojte, da biste bili spašeni. Princip je suzbiti neprijateljstvo, ali nikada ne preći granicu dozvoljenog. Tako musliman postupa.
Braćo i sestre!
Naš narod je svojom hrabrošću prebrodio mnoge nevolje i iskušenja. Mnogo je rana na našem tjelu i duši koje nosimo i liječimo, ali je naš obraz ostao čist. Sjećanja na genocid u Srebrenici i zločine u Prijedoru i dolini Sane ne blijede.
Pokazali smo cijelom svijetu i Evropi našu uzoritost, kako se viteški bori za vrijednosti zajedničkog života, onoga kakav bi svi trebali živjeti. Kako smo to sve izdržali, to samo mi znamo.
Evropa kojoj pripadamo ignoriše nas, iz straha, jer u nama vidi svoje lice. Ali nije sve do njih, mnogo toga i više je i do nas.
Mi trebamo istrajavati u našoj hiljadugodišnjoj tradiciji dobra i plemenitosti, razvijati naše vrijednosti dobrote i komšiluka, ne osvrćući se na druge i ne očekujući od njih ništa. Ništa im i ne dugujemo, preživjet ćemo kao i do sada, oslanjajući se na vlastitu snagu i vlastiti izbor. Ova naša borba nije ništa drugo nego borba da nas se ne odvoje od naše zemlje i tradicije, pa da nestanemo. O tome se ovdje radi, moramo toga biti svjesni. Ja vjerujem u hrabrost, inat i prkos našeg naroda, koji nas je i dosada spašavao. Život je jedno veliko putovanje u nepoznato. Niko ne može predvidjeti vjetrove i oluje.
Ono što možemo jeste da gradimo vlastiti brod, s hrabrim i pouzdanim ljudima koje će znati kormilariti kroz oluje i tjesnace. Svi moramo dobro otvoriti oči, ne smiju nas ponijeti emocije, kratkoročni interesi i kratka pamet.
Braćo i sestre!
U ovom trenutku, jedan dio našega naroda nalazi se pored Bejtullaha u haremu Meke. Zamolimo Allaha, dž.š., da im primi ibadete i da se vrate svojim kućama čisti od grijeha u Božijem zadovoljstvu.
Danas ćemo prinijeti naše kurbane, žrtvu koja nas podsjeća na našeg poslanika Ibrahima a.s. i njegova sina Ismaila. Uzimajući njega za uzor, mi sebi posvješćujemo veliku životnu istinu, da bez žrtve, bez spremnosti i odlučnosti da je prinesemo za više ciljeve, nema uspjeha u životu. Život od nas zahtijeva stalnu žrtvu, posvećenost cilju i rad i trud na njegovom ostvarenju. Ništa ne dolazi samo od sebe, na brzinu i lahko.
Neka bajram u nama probudi spremnost da slijedimo put vjere i put dobra koji ona utire i koji nas usrećuje. Radujmo se dobru koje ćemo činiti i sebi i drugima u ovim danima. I neka ono bude trajni izvor naše snage i spremnosti da se odlučno i jako suprotstavimo zlu koje neprestano vreba.
U ovim danima iskažimo poštovanje prema žrtvama genocida u Srebrenici. Neka naša vjernička žrtva bude upotpunjena stalnim sjećanjem na ovo planetarno zlo koje je našem narodu počinjeno i neka u nama probudi snagu i odlučnost da mu se suprotstavimo i da ga u budućnosti porazimo.
Pozivamo i naše komšije da nam se u tome pridruže, da neizmjernu bol i tugu, koju ćemo u ovim danima nositi, podijele s nama. Vjerujemo da će nam svima biti lakše.
Zamolimo Allaha dž.š. u ovom mubarek danu za sve nas, braću i sestre, riječima:
Gospodaru naš, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Koji znadeš sve javno i tajno, svjedočim da nema drugog boga osim Tebe.
Utječem Ti se od zla svoje strasti, od zla šejtanova i njegovog zavođenja i od toga da sebi učinim zlo ili ga učinim drugim ljudima.
Sklanjam se pod Tvoju zaštitu od zla ovoga svijeta.
Priznajem Tvoju blagodat prema sebi i priznajem grijeh svoj.
Oprosti mi, jer grijehe ne prašta niko osim Tebe.
Bože, od Tebe tražim zaštitu od brige i žalosti, od slabosti i ljenosti, od straha i škrtosti.
Od Tebe tražim zaštitu da me dug ne savlada i da me ljudi ne nadvladaju.
Od Tebe tražim zaštitu da ne učinim nasilje, niti da se meni nasilje učini, da ne učinim nepravdu, niti da se meni nepravda učini.
Bože, učini me od onih koji se kaju i koji se čiste.
Bože, Tebi se predajem, u Te vjerujem, na Te se oslanjam, Tebi se obraćam, s Tobom izlazim protiv neprijatelja mojih.
Bože, oprosti mi, smiluj mi se, sačuvaj me, ojačaj me i uzdigni me.
Svima vama želim da dane Kurban bajrama provedete u krugu svojih porodica, s komšijama i prijateljima. Radost bajrama podijelimo s onima koji su usamljeni, tužni i u nevolji.
Svim muslimanima i muslimankama u Bosni i Hercegovini čestitam nastupajuće dane Kurbanskog bajrama.
Posebno čestitam našoj braći i sestrama u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, na Kosovu, u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i u bošnjačkoj dijaspori, te svim muslimanima i muslimankama.
Bajram šerif mubarek olsun!