U arapskom jeziku naziv za fatamorganu je serabun, a serabun istovremeno znači opsjena, obmana, pa čak i nečist iz kanala, a to je situacija kada u kanalu nestane vode, a u njega su uvedeni odvodi. U prirodi fatamorgana je optička varka u pustinjama usljed pregrijanog ili veoma ohlađenog zraka kada se zamorenom putniku čini da vidi nepostojeće stvari, oaze s vodom, vatru, gradove. U banatu i ravnici se to događa za vrijeme velike žege i ta pojava je poznata pod imenom “tjera baba kozliće”. U teoriji, fatamorgana označava i podrazumijeva varljivo priviđenje, opsjenu, varku, utvaru, umišljaj i iluziju.
Najveća i generalna varka u životu svakog insana je kada sve svoje kapacitete, sposobnosti, žiće i biće, um i razum, svijest i savjest, pet osjetila i pamet, snagu i sve tjelesne organe uloži i založi samo za dunjaluk ili sadašnjost, realnost, stvarnost, gubitak: “I kaži im vijest i pripovijest o onome kome smo znamenja i dokaze Naše dali. Pa se on od njih odvoji, okrene i udalji, pa ga je šejtan slijedio i on je zalutao i zabludjeli postao. A da smo Mi htjeli mogli smo ga dokazima i znakovima uzvisiti, ali on se predade zemlji i zakova za nju misleći da će ga ovjekovječiti i krenu i poče svoje strasti slijediti. Primjer i slučaj takvog čovjeka je kao slučaj i primjer psa: Ukoliko ga potjeraš, on dahće, a ako ga se okaniš i ostaviš na miru, on opet dahće. Takav je primjer i slučaj naroda koji Naše ajete poriče i smatra lažnim. Zato kazuj događaje i primjere navodi ne bi li oni razmišljali. A loš je primjer naroda koji Naše ajete – znamenja poriče i ne priznaje. Oni sami sebi zlo, nasilje čine.” (E’raf, 175-177).
Ljudi se od Allahovih ajeta – znamenja i dokaza otrgnu, okrenu i odvoje tako što u njih ne vjeruju i onda ih nepogrešivo slijedi prokleti šejtan i navede ih i zavede na svoj krivi put i zalijepi ih i zakuje za zemlju kao da će na njoj vječno ostati. Kako to postigne? Pa kada se čovjek odvoji i okrene od Allahovih ajeta i znamenja – fensaleha minha – to je isto kada se živa zmija izvuče iz svoje stare košuljice i ta košuljica je mrtva i nepokretna te kada čovjek iznenada u fatamorgani udari na nju, jer mu se čini da je živa zmija, vrisne od straha. Tefsiri uspoređuju čovjeka koji se odvoji od svih Allahovih znamenja i dokaza te koji se potpuno zakovao za zemlju slijedeći prokletog šejtana, a što se tiče vjere, morala i vjerskog života uspoređuju ga s mrtvom i nepokretnom zmijskom košuljicom: “Znajte da je život na ovom svijetu (odvojen, otkačen od Allahovih znamenja i ahireta) nije ništa drugo nego samo igra, zabava, razonoda, gizda, uljepšavanje i gordo nadmetanje i hvalisanje u mnoštvu imetka i broju djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava negatore i nevjernike zadivljuje i oduševljava, i ono nakon kiše buja, raste i zeleni, ali ga poslije vidiš požutjelo da bi se na kraju sasušilo i skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo. A šta je život samo na ovom svijetu (bez vjerovanja u ahiret) nego opsjena, varljivo naslađivanje, varka, iluzija, priviđenje, fatamorgana.” (Hadid, 20)
Zar ima veće varke, zablude, iluzije i utvare nego se odreći vječnog, boljeg i obećanog ahireta radi nezaustavljivo relativnog i prolaznog dunjaluka. Allah je dunjaluk stvorio da se čovjek, vršeći svoju misiju, zadatak i poslanje na njemu, pripremi za ahiret obećani, istiniti i neprolazni život. Ed-dunja mezre’atu-l-ahireti – Dunjaluk je njiva, arena i teren na kojoj se sije žito sevaba, dobrih djela i vrši priprema za ahiret. Vezan za ahiret kao njegovo predvorje i pripremu dunjaluk zadobiva svoj značaj, značenje, trajni sadržaj, nakanu, svrhu, cilj i smisao. Otkačen od ahireta i Allahovih znamenja dunjaluk je meta’u-l-gurur – fatamorgana, životna prevara, iluzija, umišljaj i opsjena. “O zbore džinna i ljudi! Zar vam nisu poslanici između vas dolazili i Moje ajete vam kazivali i upozoravali vas i opomnjali vas da ćete ovaj vaš Dan dočekati?! Oni će kazati: „Mi to priznajemo, makar protiv nas i na našu štetu bilo!“Njih je ovozemaljski život obmanuo i zaveo. Oni će sami protiv sebe posvjedočiti i kazati da su bili nevjernici.” (En’am, 130)
Kakva je to permutacija, izobličavanje i perverzija ljudske svijesti kada na dunjaluku, na kome se Allahovom uputom i milošću stiče džennet, prokleti šejtan fatamorganom navede i zavede da je dunjaluk neprolazan i tako čovjeka zakuje za zemlju i preko tog istog dunjaluka preokrene čovjeka da vodi unaprijed izgubljeni rat protiv ahireta i Allahovih znamenja. Pa je li taj isti čovjek svjestan da još nikada nijedan čovjek na zemlji nijedan dan nije proživio izvan određenog roka niti je išta od ovosvjetskih materijalnih blagodati ponio na onaj svijet. Život na ovom svijetu je samo igra i zabava, a ahiret je, uistinu, bolji za one koji se Allaha boje. “Pa zašto se ne osvijestite i ne opametite?!” (En’am, 32). Islam nikada nije bio i nikada neće biti ili dunjaluk ili ahiret, s tim da je dunjaluk relativan i prolazan, a ahiret bolji, veći i neprolazan život. Težina i značaj dunjaluka, bez obzira na prolaznost, leži u činjenici da je on priprema za ahiret. “I stanovnici vatre dozivat će stanovnike dženneta: Prolijete na nas vode ili nešto od onoga čime je vas vjernike Allah obdario!” A oni će kazati: Allah je to dvoje kjafirima zabranio, kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je život na Zemlji sasvim obmanuo. Sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su namjerno zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i zato što su znamenja i dokaze Naše poricali i odricali.” (Furkan, 50-51)
Uzvišeni Allah savjetuje, upućuje i upozorava svakog čovjeka pojedinačno i sve ljude zajedno. “O ljudi bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kada roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći!” Allahovo obećanje, upozorenje i prijetnja je istinita, pa neka vas nikakav i nikada život na ovom svijetu ne zavara i neka vas šejtan u vjeri u Allaha nikada ne pokoleba. (Lukman, 33). Nema tog stvorenja, lika i oblika u kojeg šejtan neće navoditi i zavoditi insana samo da ga zakuje u stvorenje i odvoji od Stvoritelja. “A ti koga možeš od njih zavodi glasom svojim, jurišaj na njih konjicom svojom i pješadijom svojom, i budi im ortak u imecima i u djeci i obećanje im daji. A sve što obeća šejtan samo obmanjuje.” (Isra’ 64)
(Objavljeno u printanom izdanju Preporoda)