Ova knjiga je adaptacija Uvodnog toma četrdesetotomnog biografskog Rječnika učenjakinja Poslanikovih hadisa. Učene žene uživale su visok javni ugled i autoritet u periodu formativnog islama. Stoljećima nakon toga žene su intenzivno putovale u svrhu stjecanja vjerskog znanja i redovno posjećivale najprestižnije džamije i medrese širom islamskog svijeta. Detaljno su zabilježeni karakteristični dokumenti (kao što su evidencije prisutnih i ijaze kojima žene opunomoćuju muškarce da podučavaju) kao i blistava svjedočenja velikog broja uvaženih učenjaka, uleme, o ženama koje su ih podučavale. Pregled poglavlja s pripadajućim kartama prati širenje centara u kojima su žene učile hadis, kao i njihov eventualni pad. Informacije sažete ovdje izuzetno su važne za ujednačeno uvažavanje uloge žena u islamskom društvu.
Refik ef. Delić, glavni imam medžlisa IZ Konjic je u svom osvrtu na knjigu je kazao da je tema ove knjige jako važna tema jer govori o potrebi znanja i učenja, posebno u vremenu kada, nažalost, vrlo često informaciju i sa društvenih mreža prihvatamo površno, te je takvu smatramo znanjem i po njoj postupamo. Knjiga pored toga što donosi priču o ulozi žene, učenjakinje u islamu, predstavlja i svojevrsnu zbirku hadisa.”
Nermina Baljević je govoreći o knjizi kazala: “Potvrđeno praksom i apsolutno utemeljeno je to da niti jedna žena učenjakinja hadisa nije nikada bila optužena za sumnjivu predaju i prenošenje, a pogotovo za izmišljanje hadisa. Tih deset hiljada koje je autor sakupio, nijedna nigdje nije bila optužena. Dakle, sve su utemeljene, apsolutno vjerodostojne prenositeljice. Kako je to moguće? Autor nam nudi i vrlo interesantan odgovor a to je da u onoj mjeri u kojoj su žene bile daleko od iskušenja vlasti i tereta političke moći, time su više mogle očuvati doslovno i besprijekorno predaju hadisa. ”
Naida Hota-Muminović poručila je da smo obrazovanje previše institucionalizirali, zatvorili vrata ženskom učenjaštvu, uz komentar da autor u djelu ne želi da se stvara raskol između žena i muškaraca
Hafiza Leila Boškailo je napomenula u svom izlaganju da je u vrijem Muhammeda, a.s. postojao prirodni balans između muškaraca i žena ” pa između ostalog i balans izneđu muškaraca i žena na polju društvenog aktivizma, na polju bavljenja naukom i svega ostalog. I to jeste vraćanje jednoj prirodnosti i ja se nadam da je ova knjiga koja je izuzetno velike naučne vrijednosti u isto vrijeme i inspiracija da se vratimo toj prirodnosti i zastupljenosti žena, učenjakinja u svim oblastima nauke na jedan izbalansiran način. ”
U svojim obraćanjima promotorice su se složile da nema vjerske zapreke da žena bude uključena u sve sfere društva u skladu sa svojim mogućnostima. Zapreke na koje žene nailaze u svom javnom djelovanju su uglavnom produkt patrijarhata i institucionaliziranosti obrazovanja koje je zatvorilo vrata ženskom učenjaštvu. U ranom dobu islama je postojao balans između svih elemenata, pa i između muškaraca i žena na polju društvenog aktivizma. Ova knjiga je poziv i inspiracija da se vratimo toj prirodnosti i zastupljenosti žena, učenjakinja u svim oblastima nauke i društvenog života na izbalansiran način.
Autor knjige je Muhamed Akram Nadwi (r. 1964) islamski učenjak i dekan Cambridge Islamic koledža, direktor instituta Al-Salam i počasni gostujući saradnik Markfield instituta za visoko obrazovanje. Svršenik je prestižnog Univerziteta Nadwat al-Ulama, Lucknow. Autor je nekolicine knjiga na arapskom i urdu jeziku o hadisu, fikhu, islamskoj biografiji i arapskoj gramatici, kao i na engleskom gdje se izdvajaju Madrasa Life (2007), Abu Hanifah (2010) dva (od pet) tomova al-Fiqh al-Islami (2007, 2012), i Abu al-Hasan Ali al-Nadwi (2013).
(opšrinije: www.radiokonjic.ba)