Piše: dr. Sead Seljubac
Bismillah, vel-hamdu lillah, ve selamun ‘ala resulillah.
Kada je, nakon učinjene greške u džennetu, Adem pejgamber izgubio ljepote koje je, zajedno sa svojom dragom Havvom, do tada uživao, Allah je odredio da oboje, ali i prokleti Iblis, žive na Zemlji. Tada im je obećao: … od Mene će vam Uputstvo dolaziti, i oni koji Uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. (Bekare, 38)
Milostivi Allah, Koji nikada ne iznevjeri Svoje obećanje (Alu ‘Imran, 9), tokom cijele ljudske povijesti, u kontinuitetu, slao je Svoje Uputstvo, jer je milostiv; i znao je da čovjek bez Njegovog Vodstva (Asad 2004:10) neće moći sam uspješno proći dunjalučkim putem. Upotpunjenje Knjige Vodilje, Allahovom voljom, mi, ummet Muhammed pejgamberov, dobijamo u Kur’ani-kerimu. Eto, upravo ta Knjiga je, bez svake sumnje, Uputsvo Božije, svim ljudima, svakom pojedincu, do njegovog posljednjeg daha, ili do posljednjeg dana trajanja Dunjaluka. Uputstvo je ponuđeno. Čovjek ga prihvata ili odbacuje.
Prihvataju ga oni među nama koji su duboko svjesni Božijeg sveprisustva i imaju želju da svoj život oblikuju u svjetlu te svjesnosti (Asad 2004:4.). Kur’an ih naziva muttekinima (Bekare, 2). Takvi se ne boje dunjalučkih kušnji, niti žale za bilo čime što im od dunjalučkih ukrasa promakne (Bekare, 38).
Imaju među nama i oni drugi koji glavu okreću od tog Uputstva jer ih ono opominje i podsjeća, pa svoj život žive na pogrešan način i tako ga čine tjeskobnim i mučnim (Ta Ha, 124); jalovim i duhovno uskim, bez ikakvog stvarnog smisla ili svrhe. (Asad 2004:477.)
Šta znači ispravno ili pogrešno živjeti život? Pitanje je to koje je vezano za red ili nered na Zemlji.
Onda kada je čovjek učinio prvu grešku dokazao je sebi, ali i drugima, da se on u samoga sebe ne može apsolutno pouzdati, da njegov sud o dobrome i lošemu nije pouzdan, jer na njega utječu najmanje dva faktora: njegova vlastita strast za nečim i negativno okruženje oličeno u šejtanu. Zato su mu, kako ne bi pogriješio, nužne definicije ispravnog i pogrešnog date od Onoga koji je stvorio svjetove i dao zakonitosti po kojima oni funkcionišu, prirodne i društvene. Jer, može nam se nešto ne sviđati a ono je u suštini dobro za nas, a možemo nešto voljeti a ono je, uistinu, loše za nas, zato nam Sveznajući kaže: Allah zna, a vi ne znate (Bekare, 216). Stoga je jedno od vlastitih imena posljednje Božije objave i Furkan, po kojemu je Kur’an knjiga koja predstavlja Mjerilo za razlučivanje onoga što je istinito od onoga što je lažno (Asad 2004: 38). Osim Kur’ana, kao Furkana, Bog Dragi nam je darovao i unutarnje ‘mjerilo za razlučivanje onoga što je istinito od onoga što je lažno’, koje djeluje onda kada je čovjek prosvijetljen takvalukom, tom dragocjenom sviješću o Allahovoj sveprisutnosti (Enfal, 29).
Bogobojazan, pobožan, Allahu predan čovjek, onaj naš iskreni i svjesni bosanski musliman-praktičar, prihvata za dobro ono što je Bog Dragi kazao da je dobro, a smatra zlim ono što je Bog Dragi kazao da je zlo, i postupa spram toga. To njegov život čini kvalitetnim, posjeduje red u sebi i nastoji ga širiti oko sebe. Pri tome, naravno, nailazi na otpor onih koji nered smatraju redom i bore se da ga šire oko sebe, jer njihovo mjerilo je izokrenuto, okrenuto naopačke, pa stvari vide i prikazuju suprotno onome što one uistinu jesu.
Osim što imaju krivu viziju stvarnosti, ljudi koji nemaju vjeru u Boga Dragoga, su i kratkovidi. Ne vide dalje od površne slike Ovoga Svijeta (Rum, 7). Čak i njega ne vide kako treba. Kako bismo sebi pojasnili, a oni ovo svakako ne mogu da uvide, te kako ne bismo došli u iskušenje da i sami pogriješimo – poslušajmo kako Kur’an Časni oslikava suštinu Ovoga Svijeta, Dunjaluka:
Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je kiša poslije koje bilje izraste, što oduševljava nevjernike, ono zatim nabuja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja ili Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje. (Hadid, 20)
Svjesni varljivosti sadržaja ovoga svijeta i njihove prolaznosti mi vjernici ne bismo smjeli dozvoliti da nas to obmane i umanji našu želju da time steknemo vrijednosti istinskog života – života na Onome, Drugome Svijetu. Uzvišeni kaže: … a samo onaj svijet je – (istinski) život, kad bi oni samo znali! (Ankebut, 64)
Zato iskreno predani mu’mini među nama svakom karunu svoga vremena upućuju savjet: I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine. (Kasas, 77)
Sve ima svoju vrijednost pa i Dunjaluk. Ma koliko njegova vrijednost, u odnosu na Ahiret, bila mala, on je prilika da na njemu, na najbolji mogući način, iskoristimo blagodat darovanog nam života. Taj način nam je pokazan u Uputstvu za njegovo korištenje: u Knjizi Vodilji, Kur’anu Časnome. Ako želimo saznati šta je za nas dobro – tamo ćemo saznati; ako želimo naučiti kako prepoznati ono što je za nas loše – tamo ćemo naučiti.
Pejgamber nas uči: Budi na dunjaluku, kao da si stranac ili putnik! (Bilježi ga Buhari.) Tirmizija još dodaje: Sebe (već) smatraj (jednim) od stanovnika kabura! (Bilježi ga Tirmizi.) Ibn Omer, radijellahu ‘anhu, je govorio: Kada omrkneš, ne očekuj sabah; kada osvaneš, ne očekuj noć; i uzmi od zdravlja za bolest; i od života za smrt! (Bilježi ga Buhari.)
Iskristimo, zato, dar života na najbolji način – vjerovanjem i činjenjem dobra, promicanjem Istine i ustrajavanjem na njoj. (Asr, 1-3)
Kur’an je Uputstvo za upotrebu života. Uči nas kako da živimo, kako da radimo, kako da želimo i volimo, kako da dove činimo. Evo jedne. Uče je meleki koji drže Arš i oni koji su oko njega: Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti! (Gafir/Mu’min/, 7-9)
Amin…
(Preporod.info)