Čestita braćo i sestre!
Naše trajanje na zemlji ograničeno je. Vrijeme je granica svemu. I tu nema izuzetka, ni za koga i ni po čemu… Kur’anska kazivanja, koja se po ovome pitanju, ponavljaju i otvaraju na više mjesta, vrlo slikovito nam dočaravaju tu suštinu i istinu. Kur’an nam ih navodi kako bismo jasnije uozbiljili i predočili našu ograničenost vremenom i bitisanjem na zemlji.
وَاضْرِبْ لَهُم مَّثَلَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاء أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاء فَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الأَرْضِ فَأَصْبَحَ هَشِيمًا تَذْرُوهُ الرِّيَاحُ وَكَانَ اللَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ مُّقْتَدِرًا
“Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!“ [1]
Život i njegovi svi šaroliki ukrasi, ljepote i ugođaji na ovome svijetu doista su puni svih darova i mogućnosti koje gode ljudskom biću; hrane ga, napajaju ga, štite ga, pružaju mu toplinu, hlad, svježinu, sve zavisno od prilike i njegovih potreba. Život je raskoš koju Kur’an u ovome ajetu uspoređuje sa najljepšim i najbujnijim zelenilom i ukrasom koje nas očarava u najljepšem periodu godine, proljeću, koje podržano Božijim darom s neba, kišom, izgleda fascinantno, moćno i snažno…
No, Allah nas suočava sa istinom da i pored te svježine i snage koju ima s Neba, postaće suho, vjetrovi će mu lahko odrediti sudbinu i putanju, tj. učiniti da od njega ništa ne ostane kao da nikada nije ni postojalo. Baš kao što se ovih dana mi suočavamo sa prizorima da mrazevi i led vrlo brzo će učiniti suhim i neprimjetnim svo ono zelenilo koje nas je koliko do juče okruživalo.
Sljedeći 46.ajet sure El-Kehf suočava nas sa onim šta je to navrednije čime se čovjek treba okititi, a što mu daje utjehu i nadu da će kod svoga Gospodara biti primljeno i trajno sačuvano:
الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلا
“Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ [2]
Dakle, Kur’an nam ovim tekstom skreće pažnju na vrijednosti ovozemaljskog života koje čovjeku predstavljaju zadovoljstvo, a to su stjecanje imetka, te rađanje potomstva i podizanje porodice. Kur’an ističe te vrijednosti, ukazujući nam da je u ljudskoj naravi i prirodi da stremi ka tome, da to čovjek zaima i ostvari.
Kur’an međutim poentira ukazujući nam šta je to što će nas nadživjeti i ostaviti trajan spomen na nas i kada nas više ne bude u fizičkom životu. Ostaju dobra djela, i to trajno i vječno, nenadmašno, njih ne može poništiti vrijeme niti prostor, ne mogu im nauditi ”led i mraz“. Ona će ostati trajno zelena, vrijedna i lijepa. To je ono što Kur’an ističe da je najbolje što će biti kod Gospodara svjetova, u što se čovjek može pouzdati, sa sigurnošću. “a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati”. Zar nam to, draga braćo i sestre, nije dovoljan motiv da se trudimo i da radimo, a ne da ljenčarimo i osporavamo, da volimo a ne mrzimo, da učestvujemo i podržavamo, a da ne spletkarimo i ne ogovaramo svaki pokušaj da se učini nešto u našem životnom okruženju. Ovaj ajet nas nadahnjuje, inspiriše lijepim i pozitivnim, da misao dobra, ideja lijepoga, proaktivnog i korisnog, budu usidrene prvo u našim prsima, dušama, svijesti, a da ih prati praksa i djelovanje u svakom našem koraku, i svakom djeliću vremena koje imamo na raspolaganju.
Draga braćo i sestre, nas je danas u mubarek petak, u ovo pitomo mjesto-Repovce, bogato ljudima, historijom i nasljeđem upravo dovela inspirativna i lijepa gesta ljudi koji su s čistim nijjetom odlučili da ovdje, preko puta ova naše džamije, izgrade jednu hajir česmu u lijepi spomen na jednog dobrog i plemenitog Božijeg roba rahmetli Samira Beglerovića, profesora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.
Naučno djelo profesora Beglerovića kao ostavština njegova kratkog života, ali bogatog intelektualnog rada i djelovanja golemo je i inspirativno. Ali je još veće i inspirativnije djelo njegove čovječnosti, ljudskosti i humanosti. Po tome je bio prepoznatljiv na svakom mjestu i u susretu sa svima. Nesebično je svojom dobrotom, ljubavlju i pažnjom bio naklonjen ljudima, gledajući da im otklanja brige, bude im utjeha, pruža im nadu i dijeli s njima radosti i uspjehe. Takvi ljudi su dragocjenost, posebno u ovom našem vremenu kada uočavamo svekolike ljudske i moralne deficite. Zato su nam ljudi s vrlinama orjentiri, ohrabrenje, podrška i istinski putokaz kako s mjerom i vrlinom dunjalukom hoditi. A takav je bio rahmetli Profesor. I hvala Bogu da to njegovo veliko ljudsko karakterno i moralno djelo ne blijedi već ga čuvaju i baštine njegovi učenici, studenti, prijatelji, poštovaoci….
U tom ljudskom djelu r.profesora Beglerovića koje je isijavalo vrlinom jasno se ogledala i očitovala Muhammedova, a.s. svevremenska poruka ljudskom rodu:
عن أبي هريرة أن رسول الله صلى الله عليه و سلم قال: إِنّمّا بُعِثْتُ لِأتَمِّمَ صالح الأخلَاقِ
“Ja sam poslan da upotpunim ahlak (moral, postupanje, vrline) kod ljudi!” [3]
Činio je to polahko, odmjereno i strpljivo, čineći onako da Allah i Njegov poslanik budu zadovoljni tim postupanjem.
Allah, dž.š zagarantovao je Svoju pomoć i podršku istrajnim i čestitim na Njegovu Putu, i opet u prvi plan stavio dobrotu i činjenje dobročinstava:
وَيَزِيدُ اللَّهُ الَّذِينَ اهْتَدَوْا هُدًى وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ مَّرَدًّا
“I Allah će pomoći onima koji su na Pravome putu! A dobra djela koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga biće bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.“ [4]
Ovaj ajet nas uvjerava da Allahova podrška neće izostati onima koji su se opredjelili za taj put. Njih prati Božija pomoć, blagoslov i milost. Oni ne mogu biti na gubitku. Podnošenje žrtve, suočavanje s kušnjama, možda i druge teške stvari koje će ih zadesiti na tom putu su sastavni dio životne putanje, koji se mora proći i pregaziti. S uspjehom naravno, jer konačni ishod, pozitivni ishod pripada onima koji su ustrajali, podnijeli, koji su se strpjeli i ostali dosljedni i pravi. I ovaj ajet u prvi plan stavlja činjenje dobra, stavlja neupitnost nagrade koju će Gospodar dati za to, ali i naglašava da će na dobra djela biti uzvraćeno lijepim i još ljepšim. Ovo je garancija, ovo je poruka da se činjenjem dobra, stajanjem na putu dobra, osigurava sigurniji hod i životna putanja. Vjerujmo u to srcem i dušom, potvrđujmo to djelom; da se dobro dobrim vraća, razvijajmo osjećaj dobrote, plemenitosti i humanosti međusobno. Neprocjenjive su to vrijedosti. Dajmo mladim generacijama takav primjer. Loši primjeri koji okupiraju našu javnost, pažnju i prostor ne ohrabruju nikoga, već zatvaraju puteve dobru i čestitosti.
Molimo Gospodara svjetova da Svoju milostiv podari rahmetli profesoru Samiru, da njegove studente i prijatelje nagradi lijepom nagradom, a da sve nas zajedno nadahne da stremimo vrlinama ljudskosti i čestitosti. Amin.
Muftija mostarski mr. Salem-ef. Dedović
Džamija u Repovcima, Medžlis Islamske zajednice Konjic
23. rebiu-l-ahir 1444. h.g. / 18. novembar 2022. godine
[1] Kur’an, El-Kehf, 45.
[2] Kur’an, El-Kehf, 46.
[3] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Knjiga o edebu, prijevod: Armin Abaza, Islamski kulturni centar Mostar, Mostar, 2009, 115.
[4] Kur’an, Merjem, 76.