U okviru manifestacije Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Konjic “Dani tradicionalnih mevluda 2023” danas je (20. avgust 2023.) u džamiji u Parsovićima, prije podne-namaza, održan mevludski program.
Na početku mevludskog programa okupljene vjernike i vjernice poselamio je i dobrodošlicu zaželio imam ovog džemata Amir ef. Cernica.
Mevludski program izveli su imami Medžlisa IZ Konjic, a predavanje je održao Amer ef. Bubalo, imam u džematu Ribići.
On je u svom obraćanju kazao: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ (En-Nahl, 90)
Učinivši ga halifom, namjesnikom na Zemlji, Uzvišeni Allah obavezao je čovjeka da živi pravično i da pravedno postupa u odnosu prema svim drugim ljudima i Božijim stvorenjima. Pravednost (adl) zauzima središnje mjesto u sistemu islamskih vrijednosti, jer je pravda kao božansko univerzalno načelo primordijalni princip na kojem opstoji cijeli univerzum.
U pravnoj tradiciji koju baštine velike svjetske civilizacije sačuvana je latinska mudrost: „Neka pravda bude zadovoljena makar svijet propao.“ I zaista, najveća dostignuća na polju ljudskih prava, poput prava na život i na slobodu vjere, prava na imetak i potomstvo ostaju mrtvo slovo na papiru bez etičkih principa i moralnih pojedinaca koji te vrijednosti promiču i štite u praktičnom životu.
U pravilu, musliman vlastitu pravičnost nikada ne dokazuje verbalnim i deklarativnim sredstvima, slatkorječivim moralnim frazama i gromoglasnim parolama. Pravda u životu muslimana manifestuje se ličnim svjedočenjem i principijelnim pravičnim ponašanjem, i to u situacijama kada pravedni stav i postupak treba platiti skupom cijenom lišavanja ugodnog života komfora i privilegija.
“O vjernici! Vi uvijek pravedni budite i radi Boga pravedno svjedočite, makar i protiv sebe samih, ili roditelja vaših, ili bližnjih vaših, bili oni bogati ili bili siromašni – pa, Bog je preči da se o njima brine! I strast ne slijedite, pa da tako nepravedni budete! A ako krivdi nagnete, ili svjedočenje izbjegavate, pa Bog zaista zna sve šta vi činite. “ (En-Nisa, 135)
Kao univerzalno načelo, pravda se ne može braniti samo onda kada su muslimani izloženi nasilju i nepravdi. Čak osam ajeta sure en-Nisa objavljeni su Muhammedu a.s., u cilju da se jedan jevrejski građanin oslobodi lažne optužbe a da se umjesto njega osudi jedan musliman. Naime, ovaj posljednji, Ibn Ubayrik, ukrao je jednu pancir košulju i nakon toga za to optužio jevreja. Objava koja je sišla Božijem Poslaniku otkrila je istinu o tome.
Znameniti islamski mislilac Tarik Ramadan s pravom insistira da muslimani, naročito danas, kada su masovno izloženi progonima i stradanjima, budu dosljedni branioci pravde i da budu uz sve one koji su potčinjeni i obespravljeni.
On podsjeća na to da je Božiji Poslanik Muhammed a.s., iznenadio svoje drugove dajući prividno paradoksalnu izjavu: “Pomozi svome bratu bez obzira da li on čini zlo drugima ili se njemu čini zlo. „Jedan ashab je upitao:“ O Božiji poslaniče, razumijem da treba pomoći onoga kome je učinjeno zlo, ali kako da pomognem onome koji čini zlo?“ „Zaustavi ga u činjenju zla, na taj način ćeš mu pomoći“, odgovori mu Poslanik.
Potaknut univerzalnim postulatom pravde koji se sa stranica Božije objave nedvosmisleno promovira kao krunsko načelo islama, rahmetli Alija Izetbegović je svojevremeno kazao: „Dobrog kršćanina više cijenim nego hrđavog muslimana. Ne mogu braniti nešto samo zato što je muslimansko (a nije islamsko), niti ignorisati nešto dobro samo zato što je tuđe.“
U vremenu kada se posebno naglašavaju neki formalni i praktični izrazi pobožnosti, treba podsjetiti da je pojam pravde ( adl) u Časnom Kur’anu u svom suštinskom značenju skoro izjednačen sa pobožnošću: „Pravedni budte, pravednost je najbliža bogobojaznosti!“ ( El-Maide 8.)
Ništa nas kao pravičnost ne približava Bogu dragom i ništa nas kao pravedno postupanje ne svrstava u redove bogobojaznih. Dok za neke vidove pobožnosti nije neophodno skoro ništa ili malo toga rizikovati i žrtvovati, ustrajnost u pravdi i pravičnosti u vremenima naglašenog individualizma i duplih moralnih aršina, iziskuje veliku hrabrost i odricanje. Nepravda uprkos gorkom okusu koji iza sebe ostavlja nikada u potpunosti ne trijumfuje i i na kraju se u samouništavajućem obliku vraća svome vlastitom ishodištu, uzimajući najveći danak od onih koji su je činili ili su je nijemo i bespogovorno posmatrali. „ O ljudi, nepravda koju činite da bi ste u životu na ovom svijetu uživali – samo vama šteti. (Junus 23) .
