Naziv Knjige: Između hidžretskog hlada i Isaovog milada
Autor: Esad Bajić
Izdavač: Fondacija “Lijepa riječ” Konjic
Godina izdanja 2023.
Knjiga Između Hidžretskog hlada i Isaovog milada autora Esada Bajića, objavljena 2023. godine, predstavlja snažno refleksivno djelo u kojem autor kroz lična iskustva iz ratnih i poslijeratnih godina promišlja o religiji, životu, patnji i snazi vjere. Djelo tematizira Bajićevo lično iskustvo rata, gubitka i traume, te njegov odnos prema vjeri kao centralnom principu za nošenje s bolnim trenucima.
Knjiga se sastoji od eseja i priča koje su protkane autobiografskim elementima. Autor postavlja ključna pitanja o svrsi života, vrlinama i ljudskim vrijednostima u vremenu rata i nakon njega, često ukazujući na dublju filozofsku i duhovnu dimenziju čovjekove borbe s iskušenjima. Na primjer, autor opisuje kako je vjera postala njegov oslonac nakon gubitka doma i oca, te kako su ratna iskustva oblikovala njegov pogled na svijet.
Bajićev stil pisanja je je jednostavan, ali duboko refleksivan. On koristi direktan, jasan jezik kako bi prenio svoje misli, a pri tome često koristi metafore i simbole vezane za prirodu, vjeru i duhovnost. Prožet je emotivnim tonom, jednostavan, ali dubok, s naglaskom na filozofskim promišljanjima i introspektivnim pogledom na vlastiti život. Postoji balans između introspektivnih trenutaka i promišljanja o širim filozofskim pitanjima. Njegov ton je gotovo meditativan, a tekstovi su prožeti osjećajem smirenosti i nade u božansku pravdu. Kroz duhovne i religijske refleksije, autor se bavi temama poput smrti, nade i ljudske slabosti, pri čemu koristi autobiografske anegdote da ilustruje kako se vjera i svakodnevni život prepliću u suočavanju s teškim trenucima.
Poruke knjige su univerzalne – o tome kako vjera, ljubav, i sjećanje mogu postati ključni alati za prevazilaženje životnih izazova, a knjiga je u tom smislu duboko inspirativna i meditativna.
Knjiga Između Hidžretskog hlada i Isaovog milada Esada Bajića ima strukturu eseja i kratkih priča prožetih autobiografskim elementima, filozofskim promišljanjima i religijskim refleksijama. Autor koristi svoja iskustva iz rata, poslijeratnog perioda i vlastiti duhovni put da čitaocima prenese važnost vjere u svakodnevnom životu.
Knjiga je podijeljena u nekoliko tematskih cjelina, pri čemu svaka obrađuje različite aspekte autorovog života. Priče su kratke, pisane u formi eseja, i često su isprepletene s duhovnim promišljanjima. Ova kombinacija osobnih iskustava i refleksija daje knjizi osoben ton – čitatelj se vodi kroz niz životnih izazova kroz prizmu islamske vjere i univerzalnih ljudskih vrijednosti.
Autor snažno naglašava važnost vjere, posebno islama, u svakodnevnom životu i kao način da se prevaziđu teška iskustva poput rata i gubitaka. Religijski motivi se često pojavljuju kroz priče o molitvi, hodočašću i traženju smisla kroz vjeru.
Ratne priče evociraju autorovo lično iskustvo iz rata, opisujući traumu, gubitak i patnju, ali i snagu koju je pronašao kroz vjeru. Bajić koristi elemente svoje lične priče da naglasi značaj porodice i zajednice, a posebno očevu figuru, čija smrt ima veliki uticaj na njegove životne odluke i promišljanja. Autor se često bavi dubljim pitanjima o smislu života, smrti, sudbini i vječnosti, često postavljajući ta pitanja kroz lične meditacije i duhovne preokupacije.
U knjizi Između Hidžretskog hlada i Isaovog milada, Esad Bajić religiju vidi kao centralni princip života koji oblikuje i vodi njegove misli, osjećanja i ponašanja, posebno u teškim i traumatičnim okolnostima. Religija, konkretno islam, za njega nije samo niz rituala, već duboko ukorijenjeni putokaz kroz životne borbe, patnju i gubitke. Ona postaje ključni oslonac i izvor snage u trenucima kad sve drugo izmiče.
Kroz refleksiju o vlastitim iskustvima tokom rata, Bajić prikazuje kako se njegova percepcija religije razvija i produbljuje. Ratne traume, gubitak oca i doma, te opći osjećaj nesigurnosti doveli su ga do toga da se okrene vjeri kao glavnom utočištu. Vjera za njega nije samo teorijska ili filozofska kategorija, već praktična sila koja mu pomaže da se nosi s gubitkom i bolom. U tekstu Bajić često koristi pojmove poput „borba za vjeru“ i „zaštita vjere“, naglašavajući da mu je vjera pružila razlog za borbu i nadu čak i u najtežim vremenima.
Jedan od ključnih elemenata kroz koje Bajić vidi religiju je ideja o balansiranju dunjaluka (svijeta) i ahireta (vječnog života). On opisuje kako materijalni svijet postaje manje važan kako gubi sve što mu je značilo – dom, oca, sigurnost – dok duhovni svijet postaje sve značajniji. Ovo iskustvo nije samo intimno duhovno prosvjetljenje, već i praktičan način da se suoči sa stvarnošću rata.
Bajićev stav prema vjeri oslikava i njegovu percepciju društva. On analizira odnose između vjere i modernog društva, kritikujući površnost i konzumerizam koji su sveprisutni. Smatra da je važno zadržati autentičnost vjere, bez njenog prilagođavanja savremenim trendovima, kao što su materijalizam i instant uspjeh.
Dakle, religija je za Bajića više od pukih pravila ili društvenih normi. Ona predstavlja moralni kompas, duhovni oslonac i smisao života, posebno u kriznim vremenima. Kroz svoje pisanje, on istražuje kako vjera pomaže u oblikovanju karaktera i kako može dati snagu ljudima da prevaziđu teške izazove i traume.
Knjiga Između Hidžretskog hlada i Isaovog milada je poziv čitatelju da zastane, promisli o dubljim pitanjima postojanja, i osjeti snagu vjere kao sredstva za suočavanje s nesigurnostima života.
BILJEŠKE O KNJIZI
Mr. Mirza Mešić
Kroz svoje tekstove, nastajale u različitim okolnostima i različitim povodima, kao što su odrastanje, školovanje u Medresi, iskustvo ratovanja, pogibija voljenog babe i dragih prijatelja, dušmanskoga zuluma, ratnih razaranja i ljudskih tragedija tokom četverogodišnje agresije na Bosnu i Hercegovinu, te postratno vrijeme, koje je donijelo specifične izazove onima koji su branili domovinu i uspjeli preživjeti, autor nas motivira na dublje promišljanje o suštini života i smrti, o sebi, drugim ljudima, društvenim, političkim i ekonomskim procesima, a posebno o vjeri koja svemu daje smisao i nudi odgovore na krucijalna životna pitanja i dileme.
Autor često ukazuje na pogrešno i kontraproduktivno shvaćanje da se pukim pozivanjem na vjeru bez truda, rada, poštenja, iskrenosti, kompetencija i naposljetku dobre organizacije mogu postići uspjeh, sreća i blagostanje.
Nažalost, vjera je mnogima postala strast kojom uzdižu vlastiti ego i sredstvo kojim se iskorištavaju emocije drugih. Vjerom se dokazuju svoji stavovi i ostvaruju sitni dunjalučki interesi. Često vjeru sebi prilagođavamo umjesto da vjeru slijedimo i sebe vjerom odgajamo, korigiramo i naše životne prilike poboljšavamo i unapređujemo.
Zato na duhovit, ponekada i provokativan način, autor propituje i razotkriva našu ljudsku nesavršenost i slabost, naše površno i ostrašćeno poimanje i doživljaj vjere, kao i slijepo slijeđenje određenih vjerskih stavova i autoriteta, podsjećajući da među ljudima, pa ni među ulemom, nema bezgrešnih, niti je ikome unaprijed zagarantiran Džennet.
Autor realno sagledava i brojne društvene fenomene bosanskohercegovačke zbilje, cjelokupan društveni sistem i društvene odnose, te propituje skale vrjednovanja nametnute od samih ljudi odnosno političkih i vjerskih institucija.
Dotiče se autor i sudbine i stanja ummeta. Uspoređuje Palestince s Bošnjacima, Gazu s nekim našim selima i gradovima u koja dušmani nisu mogli ući, jer su Bošnjaci, kao i Palestinci, pokazali da su za svoj Din i Domovinu spremni sve žrtvovati.
Knjigu preporučujem svima, a posebno mladima, postratnoj generaciji koje uveliko odgajaju i društvene mreže. Knjiga će im pomoći da sagledaju život u drugačijem, realnom kontekstu i svjetlu, da se na trenutak otkuče od virtualnog svijeta, jer život nije samo igra i razonoda, nego ozbiljno suočavanje sa brojnim izazovima, iskušenjima i nepravdama na našem pojedinačnom i kolektivnom putu u vječnost.
BILJEŠKE O KNJIZI
Asim Jelovac
Dvije su vrste znanja: ono utkano u dušu i ono preneseno. Znanje preneseno ne koristi ako nema onog utkanog u dušu. (Alija Ibn Ebi Talib)
Knjiga je svjedok kako o njenom autoru, pogledima na svijet i život koji živi, tako i o vremenu u kojeme je nastala, te je na taj način između svojih korica zaustavila i zabilježila barem dijelove trenutnog u sebi i tako sačuvala to svjedočenje od izgubljenosti u vremenu.
Pred nama je je jedna takva knjiga pod naslovom „Između hidžretskog hlada i Isaovog milada“, autora Esada Bajića. Knjiga sadrži devetnaest tekstova, neki već objavljeni u različitim publikacijama, a neki su po prvi put pred čitateljima. Raznolikost tema kojima se autor bavi u knjizi je izrazito višeslojna, što je i za očekivati, obzirom da se radi o kompilaciji više tematski neovisnih tekstova, inspirisanih različitim povodima, događajima, sjećanjima, no ipak ih povezuje zajednička nit, a to je nastojanje autora da dosegne smisao i svrhu života čovjekova, protkanog samozapitanošću o vlastitoj ulozi u svemu tome.
Ono što je karakteristika Bajićevih tekstova u ovoj knjizi, a što smo navikli čitati i u njegovim drugim djelima, je zasigurno vlastito proživljeno iskustvo životnih izazova, koje on vrlo često otvoreno prezentira, izgrađujući na taj način neposredni kontakt sa čitateljem, a koji je onda u stanju da ta iskustva posmatra kao prizmu i paradigmu kroz koje analizira i sagledava i vlastiti život. To uspjeva onima koje krasi iskrenost i dobra namjera, koje uvijek osjetimo i prepoznajemo u Esadovom književnom stvaralaštvu, bilo da je to njegova poezija po kojoj je prepoznat, knjige u kojima je bilježio događaje iz vremena agresije na Domovinu, bilo da su to analitički tekstovi i zapisi koje donosi ovo djelo, a takav odnos autora, čitateljstvo uvijek prepoznaje.
Između hidžretskog hlada i Isaovog milada, kao naslov ovoga djela, na prvi pogled sugeriše nam neko međustanje u kojeme se u prvom redu Bošnjaci muslimani nalaze, ali i muslimani općenito, kako na lokalnom tako i širem nivou, s jedne strane čvrsto ukotovljeni u tom „hidžretskom hladu“ iz kojega nikako da iskorače i s druge strane je „Isaov milad“ kao, vrijeme današnjice, brzih i svakodnevnih promjena, u kojeme skoro da i nema nikakvog hlada koji bi ponudio putniku kroz vrijeme, bar malo pauze, da se presabere, preispita i nastavi svoje putovanje. Autor to slikovito predstavlja u jednoj rečenici, u pitanju u tekstu čiji naslov je uzet za naslov same knjige: “Pitam se kad sam rođen, 8. oktobra 1974. ili 21. ramazana 1394?“. Stoga na stranicama ove knjige, a kroz ponuđene tekstove čitamo češće pitanja, koja autor postavlja i sebi i čitatelju, puno više nego li gotove odgovore.
„Je li nam vjera sve zato što nemam ništa drugo“?,
„Je li selam donio i selamet“?
„Šta je uspjeh, šta neuspjeh“?
Ta pitanja autor upućuje sebi, ali istovremeno će ih i svaki čitatelj sebi uputiti i eventualno pokušati za sebe pronaći odgovor, čime se na još jedan način izgrađuje posebna, bliska i interaktivna veza između pisca i čitatelja.
Esad Bajić u svojim djelima, pa i u ovome, kroz više tekstova, zapisuje i time čuva od zaborava tešku i krvavu bošnjačku povijest, posebice onu ratnu, jer je i poslijeratna puna teškoća i izazova, ali on nije samo puki hroničar i bilježnik te povjesti. On je vješto isprepliće sa sadašnjosti, svojim kritičkim analizama trenutnih stanja i događaja postratnog društva, opterećenog svakojakim nepravdama, a možda najizrazitije su korupcija, nepotizam, društvena nejednakost:
“Šta znači snaći se? Je li se bolje snašao onaj ko je iskoristio razne nedozvoljene metode da dođe do mjesta kojeg nije dostojan i na kom će neradom zaraditi grijehe, od onoga ko je u materijalnom smislu mnogo gore prošao ali radi pošteno svoj posao ne zadirući u hakove drugih ljudi? Šta vi kažete? Šta kaže Ilmihal? Čija je riječ ispravnija i tačnija, naša ili Božija“?
Stoga ova kompilacija tekstova Esada Bajića, obzirom na aktuelnost samih tema, današnjem čitatelju nudi različite perspektive i poglede na trenutno stanje društva, a za buduće generacije će ostati svjedokom življenja ljudi, njihovim dilemama, razmišljanjima o jednom izazovnom i bremenitom vremenu.
Iako je knjiga sastavljena od devetnaest zasebnih dijelova, tekstova, autoru je njegovim izborom ipak uspjelo da ih uveže u jednu cjelinu, pa čitatelj ima osjećaj da čita jedno kompaktno i tematski povezano djelo.
Autor je kroz ove tekstove znalački prenio istinsko korisno znanje, a koje je prethodno kroz svoj život utkao u sebe i svoju osobnost, te na taj način objedinio ta dva važna aspekta, da bi znanje po sebi bilo korisno i za druge, baš kako je to definisao hazreti Alija u uvodnoj rečenici ove recenzije.
„Dvije su vrste znanja: ono utkano u dušu i ono preneseno. Znanje preneseno ne koristi ako nema onog utkanog u dušu“.
Iz tog razloga smo uvjereni da će ovo djelo, naići na topao prijem kod svakog mislećeg čitatelja, obogatiti našu književnu baštinu, te ga kao takvog toplo preporučujemo na isčitavanje.
Asim Jelovac, 12.01.2023.,
Weissenthurm, Njemačka
SADRŽAJ
KOJI KONTEKST BIRAM 3 DOBAR, BOLJI, NAJGORI 10 HOĆE LI NAM ZAFALITI HADISA I AJETA 15 NA MEKTEBSKOM ČASU 27 OD BOSNE DO GAZE, OD GAZE DO BOSNE 31 MOJE, TVOJE – NAŠE, VAŠE, NJIHOVO 36 A MJESEC JE JULI 39 IZMEĐU HIDŽRETSKOG HLADA I ISAOVOG MILADA 46 RABBI JESSIR 51 NIKO SILNIKE NE VOLI 60 SJEĆANJE I PAMĆENJE 65 O VJERI I VJERNICIMA 68 U BIOGRAFIJAMA NAŠIH HEROJA SADRŽANA JE NAŠA HISTORIJA 71 HUD, ZBUNJEN, NERVOZAN 75 JESTE VI ŽIVI, AL' SE NE RAČUNATE 81 INSANLUK 91 ŠTA JE PISAC HTIO REĆI 97 O SVJESNOSTI I BUDNOSTI U VJERI 105 STAV NAŠ SVAKDAŠNJI: VIDIMO LI PREPREKE ILI PRILIKE 129 CRTICE I ZABILJEŠKE 167 O KNJIZI 173