U srednjem vijeku, tvrđave su prestavljale osnovnu odbrambenu zaštitu od neprijatelja, a u njihovim podgrađima su se nalazila naselja, prije svega, porodica posadnika tvrđava i središta župa, kao osnovnih jedinica uprave i polaznih ćelija budućih gradskih naselja (varoši i trgova). U nekim od njih, koje su bile bolje uređene i više strateški prirodnim okruženjem zaštićene, nalazili su se i vladarski dvorci i ljetnikovci. Tako je i na današnjem području općine Konjic bilo više tvrđava. [1]
Prvi podaci o tvrđavama u zemlji Kosača, koje su od kraja prve polovine XV stoljeća do osmanskog zaposjedanja 1463. godine bile u upotrebi, sadržani su u krajevskim poveljama, kojima su Stipanu Vukiću Kosači potvrđivana prava posjeda nad njima: kao velikom vojvodi rusaga/države bosanskog napuljsko-aragonskog kralja Alfonza V iz 1444. i kao hercegu njemačko-rimskog kralja Karla III iz 1448., te ponovo Alfonza V, iz 1454. godine. [2]
Pregled tvrđava u zemlji Kosača/Hercegovoj zemlji/Hercegovini, koje su bile na današnjem području općine Konjic, navedenih u kraljevskim poveljama u periodu 1444-1454. godine:
Naziv tvrđave
Biograd
Bioski
Borovac
Kom
Veletin
Vrabač
Napomena: U Povelji iz 1444. godine, iza naziva tvrđava (Biogrado, Bioschi u Biloj, Borauaz, Choni i Veletin u Zagorju i Vrabaz) bilo je navedeno tvrđava i okoliš/lat. castello con contato, osim Zagorja, bez oznake pripdanosti župama; u Povelji iz 1448. godine ispred naziva bilo je navedeno samo tvrđava/lat casello (Wlligrad, Porowatz, Welskeij, Ckaw,Welletin i Wreawetz) u Povelji iz 1454. godine, ispred naziva tvrđave oznaka općina/lat. civitate, (Biograd, Albalapis/bos. Bijela Stijena, Boronaz, Come, Velletino i Vrabam), a iza naziva dodatak: s tvrđsvom i onim što mu pripada/ lat. cum castris et partinensis suis.
Radi se, dakle, o šest tvrđava za koje, osim tvrđave Veletin u 1444, za koju je navedeno da se nalazi u Zagorju, što se, zacijelo, odnosi na istoimenu župu, nisu navođeni podaci o pripadnosti župama, a prema navodu u povelji iz 1454. godine, sve su tvrđave ujedno bile i općine. Oslanjajući se na navod u povelji iz 1444. godine, prema kojemu se tvrđava Bioski nalazi u Biloj/danas selo Bijela, Marko Vego je ovu tvrđavu poistovijetio s tvrđavom Bijela (Trebinje) i izveo pogrešan zaključak da se naziv Bijela odnosi i na istoimenu župu.[3] To, međutim, nijednim pisanim spomenikom nije moglo biti potvrđeno.
Koristeći se tri navodima u kraljevskim poveljama, Mihailo Dinić je ubicirao pet od šest tvrđava: Biograd, Kom, i Vrabač,[4] izostavio tvrđavu Veletin, a ovdje pogrešno smjestio i tvrđavu Bijela, koja se nalazila u župi Trebinje.[5]
Marko Vego je dao podatke o svim tvrđavama: iz kraljevskih povelja: Biograd, Bioski, koju je poistovijetio s tvrđavom Bijela, Borovac, Dbar, Kom, Veletin i Vrabač [6]
Prvi podaci o tvrđavama Bokševac i Trešnjevo/lat. Crescnevo/bos. Crešnjevo u Kraljevoj zemlji, navedeni su u pisanim spomenicima koji se čuvaju u državnom arhivu Dubrovnik, a potječu iz 1463. godine.[7]
Podatke o svim tvrđavama u Zemlji Kosača/Hercegovoj zemlji/Hercegovini iz kraljevskih povelja, osim tvrđave Bokševac, ali i za tvrđavu Trešnjevo, dao je Jusuf Mulić.[8]
Jedini cjelovit pregled tvrđava na današnjem području općine Konjic, koje su bile u upotrebi, vjerovatno, od rimskog doba do izdavanja prve kraljevske povelje 1444. godine (Bokševac, Grad kod sela Bare, Grad kod sela Repovci i Kruševica u Kraljevoj zemlji, te Grad kod sela Glavatičevo i Grad kod sela Ribići u Zemlji Kosača), odnosno do osmanskog zaposjedanja. sve tvrđave navedene u kraljevskim poveljama i osnovne podatke o njima, dao je Pavo Anđelić.[9] Međutim, i on je, kao što su to uradili Mihailo Dinić i Marko Vego, tvrđavu Bisoki izjednačio s tvrđavom Bijela (Trebinje).
Pregled tvrđava po stranama Nerteve:
Desna strana Neretve, župa Neretva, kasnije Bosanska Neretva): Bokševac, Trešnjevo/lat. Crešnjevo, Kruševica, Grad kod sela Bare i Grad kod sela Repovci.
Lijeva strana Neretve:
- a) župa Neretva, kasnije Hercegovačka Neretva: Biograd, Bioski, Dbar, a nakon njenog rušenja Borovac i Vrabač u istoimenoj knežiji.
- b) župa Debreka, Gradac kod Glavatičeva i Kom istoimena tvrđava (nakon 1444. godie, obadvije u sastavu jedinstvene župe Kom).
- c) Župa Zagorje: Veletin
Opis tvrđava:
Biograd (Hercegovačka Neretva):[10] Nalazila se je na uzvišenju zvanom Gradina, iznad rječice Radave, lijeve pritoke Neretve, u naselju Radava današnjeg gradskog naselja Konjic. Tvrđavu su ubicirali i podrobno opisali Pavo Anđelić[11] i Đuro Basler.[12] Ispod tvrđave se nalazilo podgrađe u položaju trga, koje je nosilo naziv Podbiograd ili jendostavno Biograd.[13] Spominje se u sve tri kraljevske povelje, ali pod različitim nazivima: iz 1444. (Biograd), 1448. (Welligrad) i 1454. godine (Biograd). U upotrebi je ostala do iza osmanskog zaposjedanja.
Ruševine tvrđave Biograd
Bioski: [14] Pavo Anđelić je utvrdio da je ova tvrđava ležala na jendoj kamenoj guduri poviše brda Djeve u selu Bijela, koje se danas zove Bijela Stijena, što odgovara latinskom nazivu Albalapis.
Već je istaknuto da je ovu tvrđavu izjednačio s tvrđavom Bijela (Trebinje).[15] Kada je sagrađena i dokle je tvrđava bila u upotrebi, iz pisanih spomenika se nije moglo utvrditi.
Bokševac:[16] Nalazila se na jednom od istočnih obronaka planine Bokševica, između sela Kostajnica i Blučići. U tvrđavi se nalazio ljetni vladarski dvorac, koji je, od krunisanja bana Tvrtka II Kotromanića, nosio naziv Kraljev Stolac. U njemu su vladari izdavali svoje povelje. U sukobima Ugra i kneza Vladislava Stipanovića (Hercegovića) Kosač e s Osmanlijama 1463. godine, tvrđava je porušena, a njene ruševine okolni stanovnici se nazvali Gradinom.
Borovac (Dbar/Borovac): Ležala je na grebenu koji spaja planinu Rečice sa Cetinom, jednim od najviših vrhova Prenja. Ovu je tvrđavu ubicirao i opširno opisao Pavo Anđelić.[17] Marko Vego ju je poistovjetio s tvrđavom Dbar u istoj župi, [18] a Mihailo Dinić s tvrđavom Bokševac u župi bosanska Neretva.[19] Gradinu ove tvrđave stanovnici okolnih sela nazivaju Grad hercega Stipan ili Hercegov grad, gdje je bila. Hercegova konjušnica. Zacijelo je sagrađena u periodu 1435-1444. godine, odnosno od dolaska za gospodara Hercegovine Stipana Vukčića do izdavanja prve kraljevske povelje. Naziv Hercegov grad očito je nastao nakon 1448. godine. Spominje se u sve tri kraljevske povelje: iz 1444., 1448. i 1454. godine, čime se potvrđuje naziv iz narodnog predanja i pretpostavka da ju je sagradio herceg Stipan. Kod opisa tvrđave Dbar, istaknuto je da je, vjerovatno, tvrđava Borovac preuzela njenu ulogu nakon što je napuštena prije 1444. godine, jer se u pisanim spomenicima više ne javlja.
Po njenom ponovnom zauzeću, Osmanlije su u nju smjestili malobrojnu posadu, ali su je porušili između 1469. i 1477. godine.
Ruševine tvrđave Borovac
Trešnjev/lat. Crešnjevo: Budući da ova tvrđava nije bila u feudalnoj oblasti Hercegovina, ne spominje se u kraljevskim poveljama. Podaci o njoj preuzeti su iz različitih sporadičnih pisanih somenika i od Pave Anđelića.[20]
Ležala je na zapadnom obronku Brvačke planine, koja pripada masivu Bjelašnice, koji je jako isturen u srednji tok doline rijeke Trešanice, desne pritoek Nertve. Čitav se predio naziva Grad. Tvrđava je kontrolirala dolinu Trešanice, kroz koju je prolazio strateški put od Konjica prema Bradini, odnosno Ivan planini i dolini rijeke Bosne. Po površini od oko šest hektara, koju je tvrđava zauzimala, spadala je u red najvećih u Bosanskom kraljevstvu. U tvrđavi je bilo sjedište njene župe pod istim nazivom. Nije poznato kada je sagrađena. U njoj je stalno bila smještena jaka vojna posada i župna administacija, a u okolnim selima Džepi, Brđani i Kanjina, bile su smještene porodice posadnika. Koliki je značaj pridavan ovoj tvrđavi, potvrđuje i činjenica da ju je kralj povjerio svome stricu Radiću Kristiću. Posljedni put se spominje u svibnju/maju 1463. godine. Po svoj prilici, ubrzo nakon toga pala je u osmanske ruke. Može se pretpostaviti da nisu vođene nikakve značajnije borbe, jer tvrđava nije pretrpila nikakva oštećenja. Osmanlije su u nju postavili svoju posadu, a ime joj, u duhu osmansko-turskog jezika, izmijeniili u Črešnjevo.
Dbar: [21] Među vrhove Prenja, s njegove sjeverne strane, utisnula se dolina rječice Dbarčice, koju mještani nazivaju Baščica. U njenoj sredini, uz samu rijeku kod zaseoka Antići i Subašići sela Dbar/danas Idbar, kojih više nema, izdiže se kamena gruda zvana Gradina, na kojoju je bila smještena tvrđava četvrtastog oblika.
Tvrđava ima historijsko značenje, budući da je kralj Stjepan Ostoja 8. travnja/aprila 1411. godine iz nje Dubrovčanima uputio pismo u kojemu ih je obavijestio šta je odredio u pogledu najma i zakupnine kuće u Dubrovniku. Na kraju pisma, navedeno je da je pisano u Dbri na Neretvi [22] (misli se u župi Hercegovačka Neretva o.p.).
Zbog dotrajalosti ili izbora bolje lokacije, tvrđava je prije 1444. godine napuštena i sagrađena nova pod nazivom Borovac, a narod je ruševine ove tvrđave nazvao Grad hercega Stipana ili Sutjeska.
Grad kod sela Bare:[23] Ležala je na južnom obronku brda Kolovrat, između sela Bare, Plavuzi i Jasenik, a narod je zove Grad. Bila je to mala tvrđava, koja je imala površinu nešto veću od 5oo m2. O tvrđavi nema drugih podataka.
Grad (kod sela Repovci):[24] Ležala je na jednoj kraškoj grudi južne padine planine Lisin iznad sela Repovci/izvor. Podlisje, koja nosi ime Grad, a njive jugozapadno od Grada nose ime Gradina. O tvrđavi nrma drugih podataka.
Grad (kod sela Ribiči): O ovoj tvrđavi nema pomena u pisanim spomenicima, a ubicirao ju je Pavo Anđelić.[25] Ležala je na kosi Grad između sela Ribići i Ostrožac. Oslanjajući se na veliku količinu rimskog crijepa i njen pravilan oblik, Krl Pač/njem. Patsch[26] i Đuro Basler[27] bili su mišljenja da je građena u rimsko doba. Pavo Anđelić jer pretpostavio da je, možda, mogla biti sjedište općine, koju su činila sela Dobro Gožđe/danas Dobrigošće, Ostrožac, Paprasko, Radešine i Seljani. Prema ovom autoru, bila je, vjerovatno, u upotrebi u srednjem vijeku, ali se nije moglo utvrditi kada je napuštena. Ovome ide u prilog i činjenica da je u blizini tvrđave pronađena velika količina bosanskog novca. [28]
U ovoj tvrđavi banica Jelisaveta i sin joj Stjepan Kotromanić, izdali su između povelju knezu Vukcu u Ribičah na Katalinin dan (dan Sv. Katarine, o.p.), na sveticu gospoje banice.[29]
Gradac (kod Glavatičeva): Ležala je na krajnjem izdanku planinske kose, koja se kao jugozapadni obronak planine Visočica kod sela Glavatičevo spušta do same Neretve. O tvrđavi nema nikakvih navoda u pisanim spomenicima, osim arheološkog opisa koji je dao Pavo Anđelić. [30] Po svemu sudeći, ovo je bila tvrđava u župi Debreka.
Kom: [31] Ležala je na kraškom visu u grebenu, koji s lijeve, jugoistočne strane zatvara kanjon rječice Rakitnice, desne pritoke Neretve, kod njenog ušća u Neretvu, u čijem se podnožju nalazi današnje selo Kašići. Tvrđavu je ubicirao i podrobno opisao Pavo Andjelić.[32] Spominje se u sve tri kraljevske povelje, ali pod različitim nazivima: iz 1444.(Choni v Drabez) 1448.(Ckaw) i 1454. godine (Come). Zahvaljujući Mihailu Diniću, utvrđeno je da se sva tri naziva odnose na tvrđavu Kom i istoimenu župu, koja se zvala i Debreca.[33] U upotrebi je ostala do osmanskog zaposjedanja, a u borbama između bosanske i osmanske vojske porušena..
Kruševac:[34] Dobila je naziv po području koje leži na južnom obronku planine Pogorelice, iznad sastava potoka Prolaz i Duboki potok u izvornom području Neretvice.
Za tvrđavu su vezana i dva predanja:
Prema prvom, Osmanlije su tvrđavu dugo opsjedale, ali je nisu mogli osvojiti. U njihove ruke pala je tek nakon što su, po savjetu neke babe, prekinuli vodovdne cijevi, koje su dovodile vodu u tvrđavu, posadu ostavili bez mogućnosti snabdijevanja vodom i to je značio njen kraj.
Prema drugom, pod zidinama tvrđave nalazi se top, koji riče kad god je na vidiku kakav rat.[35]
Veletin (župa Zagorje): [36] Ležala je na desnoj strani Neretve, na mjestu današnje Gradine, blizu brijega Veletin između ranijeg sela Ocrkavlje sela Doljani u području Bjelimića. [37] Tvrđava se, zajedno s podgrađem Podveletin, prvi put spominje 1442. godine. U njoj je te godine boravio neki Vukac Deković.[38] Imala je oblik nepravilnog četverokuta, a prilaz joj je bio moguć samo s jugositočne strane. Pri ulasku u tvrđavu, nalazi se uklesana stolica u živom kamenu. Na tvđavu se naslanjao drugi dio tvrđave, koji se zvao Ključ. Zid koji je spajao Ključ s tvrđavom, narod je nazvao tamnicom [39] Livade između tamnice i stijene, koje padaju prema Neretvi, okolni stanovnici zovu Međugrađe, a livade sa sjeverne strane, koje čine oveći plato, zovu se Grad. U blizini tvrđavskih zidina nalazi se veća nekropola stećaka, većinom bez ornamenata. Tvrđava se spominje u sve tri kraljevske povelje. U upotrebi je ostala do osmanskog zaposjedanja.
Vrabač (knežija Vrabač):[40] Ležala je na istoimenom brdu preko kojega je prolazila tzv. rimska cesta iz Porima preko Lipeta i Vrapča prema Konjicu. Tvrđavu je ubicirao i podrobno opisao Pavo Anđelić. Prema Đakomu Lukariju/ital. Giacomo Luccari, sagrađena je još u X stoljeću.[41] Imala je svoje podgrađe, koje se zvalo Podvrabač/današnje selo Mladeškovići. Poslije 14o5. godine, tu je Sandalj Hranić uspostavio carinarnicu, o čemu su Dubrovčani raspravljali 141o. i 1411. godine[42] i 1411. godine tražili da se ona ukine i spoji s konjičkom.[43] Carinarnica je ukinuta tek pred kraj Sandaljeve uprave u Hercegovini 1435. godine. Ponovo ju je uspostavio Stipan Vukčić Kosača, na što su se 144o. Dubrovčani žalili,[44] poslije čega se više ne spominje u pisanim spomenicima . Zapovjednik tvrđave Vrabač bio je knez Juraj Ćemerović. Njega je Sandalj slao kao poslanika u Veneciju.[45] Spominje se u sve tri kraljevske povelje. Ostala je u upotrebi do osmanskog zaposjedanja.
Toponimija tvrđava na današnjem području općine Konjic
[1] Na osnovu rezultata vlastitih istraživanja i rezultata istraživanja drugih istraživača, opširnu arheološku građu o tvrđavama, dao je Pavo Anđelić. (HSKO, 124-167).
[2] Thallozcy, L.: STUDIEN, 195, 196 i 420
[3] Vegp, M.: NASELJABOS, 144.
[4] Dinić, M.: Zemlje hercega Sv. Save, 203-216 (ZEMLJEHERCEGA).
[5] Radi se o istoimenoj tvrđavi koja je ležala iznad današnjeg gradskog područja Trebinje, na desnoj obali rijeke Trebišnjice, koja je prvo bila u posjedu vlaškog kneza Alekse Paštrovića, diplomatskog savjetnika Radenovića-Pavlovića, a zamjenom je 1419. godine došla u posjed velikog vojvode rusaga bosanskog Sandalja Hranića, odnosno priključena feudalnoj oblasti Kosača. (O tome podrobnije vidjeti u monografiji Jusufa Mulića: HERCEGOVINA 1, 72-73..
[6] Vego, M.: Naselja bosanske srednjovjekovne države, 12, 3o, 123, 132, 149 (NASELJABOS).
[7] Truhelka, Ć.: Dubrovačke vijesti o godini 1463, 14 (DUBVIJESTI).
[8] Mulić, J.: HERCEGOVINA 1, 73, 77, 78-79, 80, 82-83, 88-, 93, 94,95.
[9] Anđelić, P.: Srednjovjekovni gradovi u Neretvi (SREDGRADNER).
[10] Anđelić, P.: HSKO, 125-129.
[11] N.dj. 125-129.
[12] Basler, Đ.: DOLINANERETVE.
[13] Anđelić, P.: HSKO, 138-141.
[14] Dinić, M.: ZEMLJEHERCEGA, 214-215; Vego, M.: NASELJA BOS, 144; Anđelić, P.: HSKO, 135.
[15] Anđelić, P.: HSKO, -133-136.
[16] Anđelić, P.: HSKO, 163-167.
[17] N.dj. 138-141.
[18] Vego, M.: NASELJABOS, 3o.
[19] Dinić, J.M.: ZEMLJEHERCEGA, 2o6-2o8.
[20] Anđelić, P.: HSKO, 151-157.
[21] N.dj. 136-137.
[22] Stojanović, Lj.: SSPP 1-1, broj 441.
[23] Anđelić, P.: HSKO; 161-163.
[24] N.dj. 158-160.
[25] N.dj.
[26] Patsch, K.: Rimska mjesta u konjičkom kotaru, 326.
[27] Basler, Đ.: DOLINANERTVE, 228
[28] Truhelka, Ć.: Nalazi bosankih novaca obraten kod Ribića; Rešetar, M.: Dubrovačka numizmatika 1, 586-587.
[29] Isto.
[30] Anđelić, P.: Srednjovjekovna kultna mjesta u okolini Konjica; SREDGRADNER; HSKO, 143-145
[31] Vego, M.: NASELJABOS, 149-15o; Anđelić, P.: HSKO, 149.
[32] Anđelić, P.: HSKO,145-149.
[33] Dinić, J. M.: ZEMLJEHERCEGA, 215.
[34] Anđelić, P.: HSKO, 160-161.
[35] Ćurčić, V.: Starinsko oružje, 165.
[36] Anđelić, P.: HSKO, 149-151.
[37] Dinić, J. M.: ZEMLJEHERCEGA, 216.
[38] DAD, DIVNOT,26, 6o’.
[39] Vego, M.: NASELJABOS, 123.
[40] Anđelić, P.: HSKO; 129-133; SREDGRADNER.
[41] Luccari, G.: COPRISTANRAG,15
[42] Iorga, N.: NOTEXT 2, 124 i 131
[43] Stojanović, Lj.: SSPP 1-1, broj 299.
[44] Iorga, N.: NOTEXT 2, 368.
[45] Orbini, M.: Kraljevstvo Slovena, 385.