Pišr: Fuad Sedić
U Kur’anu stoji da je šejtan u razgovoru s Allahom, dž.š., rekao: “Gospodaru moj – reče on – daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni! Daje ti se rok – reče Allah – do dana već određenog. Gospodaru moj – reče šejtan – zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” (El-Hidžr, 36-40)
Ono što nas zabrinjava je da će šejtan uspjeti u toj svojoj misiji, kod ljudi koji ga budu slijedili i prepustili se njegovom zavođenju. Svemogući Allah čuva svoje iskrene robove od tih šejtanskih spletki.
Kako da se zaštitimo od šejtanskog djelovanja
Borba protiv šejtana i protiv svojih prohtjeva je ustvari borba sa samim sobom, a to je borba koja traje tokom cijelog života i u njoj nikada nismo sigurni da smo potpuni pobjednici. Zato molim Allaha da nas učvrsti u našoj vjeri sve dok smo na dunjaluku i da nam podari lijep završetak (husnul-hatime).
Poslanik, s.a.v.s., nas kroz hadise uči kako da se zaštitimo od šejtana: Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: „Zaista vjernik zamori i iscrpi šejtane koji su oko njega kao što neko od vas iscrpi svoju devu (i izmršavi je čestim putovanjima).“ (Ahmed, sa slabim senedom)
Dakle, iskreni vjernik koji se pridržava kur’ansko-hadiskih smjernica u životu uspijeva, s Božijom pomoći, udaljiti šejtansko djelovanje. Izvršavanjem onoga što mu je njegov Gospodar naredio i kloneći se onoga što mu je zabranio, čineći zikr, mnogo spominjući Allaha, dž.š., moleći Ga za oprost grijeha, vjernik uspijeva šejtane oko sebe učiniti poniženim, nemoćnim i poraženim. Ovo je u skladu Allahovog, dž.š., obećanja da će zaštititi Svoje iskrene robove i neće dozvoliti da ih šejtani zavode. Allah, dž.š., kaže: “Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” (El-Hidžr, 42)
Iskreni vjernik uspijeva da zamori i iscrpi šejtane oko sebe, suprotstavljajući se njegovoj vesvesi i zavođenju, slijedeći pri tome Poslanikove, s.a.v.s., savjete i upute. Najbolje čime se možemo boriti protiv šejtana i čime ćemo ga nadvladati je često izgovaranje: La ilahe illellah i čineći istigfar, moleći Allaha za oprost naših grijeha. Tako nas i naš Poslanik, s.a.v.s., savjetuje i u hadisu koji prenosi Ebu Bekr, r.a., kaže: „Puno izgovarajete La ilahe illellah i činite istigfar i držite se toga, jer je Iblis rekao: “Ja sam ljude upropastio grijesima a oni su mene upropastili izgovarajući La ilahe illellah i istigfarom. Kada sam to vidio – dalje nastavlja Iblis – onda sam ih počeo upropaštavati s njihovim strastima i hirovima, a oni misle da su na pravom putu.” (Ebu Ja’la)
Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče na često izgovaranje ovog zikra, pa kaže:
“Obnavljajte vaš iman trajnim ponavljanjem riječi: La ilahe illallah / Nema boga osim Allaha.” (Ahmed – sahih)
„Uzvišeni Allah je zaštitio od džehennemske vatre onoga ko izgovara riječi: La ilahe illallah, tražeći time Allahovo zadovoljstvo.“ (Buharija i Muslim)
Sejjidul-istigfar – najbolji vid traženja oprosta
Pored riječi: Estagfirullah (Molim Allaha za oprost grijeha) nabolji vid traženja oprosta je izgovaranje Sejjidul-istigfara, koji glasi:
Allahumme Ente Rabbi la ilahe illa Ente halekteni ve ene abduke ve ene ala ahdike ve va’dike mesteta’tu, euzu bike min šerri ma sana’tu, ebu’u leke bi ni’metike alejje, ve ebu’u bi zenbi, fagfir li, fe innehu la jagfiru-zzunube illa Ente. /Allahu, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio si me i ja sam rob Tvoj, Tebi sam obavezu i obećanje dao u granicama mogućnosti svojih. Tebi se utječem od zla djela koja počinih. Priznajem Tvoje blagodati prema meni, kao što priznajem i svoje grijehe, stoga, oprosti mi jer grijehe ne oprašta niko osim Ti.
Ko prouči ovo ujutro pa umre tog dana bit će džennetlija (ući će u Džennet), a ko prouči u predvečerje pa umre te noći bit će džennetlija. (Buharija)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ashabe podučavao onome što će im koristiti i što im je potrebno u izvršavanju vjerskih propisa, a odvraćao ih je od postavljanja pitanja o stvarima od kojih oni nemaju koristi, niti su im potrebne. Munafici su počeli ismijavati Poslanika i govoriti da on ne zna ništa o nevidljivim stvarima. “Tako je Poslanik izišao jednog dana, kada je Sunce prešlo polovinu neba i klanjao podne-namaz, okrenuo se prema prisutnima i govorio im je o Kijametskom danu, njegovim predznacima i velikim događajima koji će se tada desiti. Nakon toga je rekao: – Pitajte me što god hoćete, nećete me ništa upitati a da vam ja neću odgovoriti dok stojim na ovom mjestu. (S obzirom da se tu nazirala ljutnja Poslanika) ashabi su gorko zaplakali (bojeći se da ih ne snađe kazna, kao što se dešavalo s ranijim poslanicima, ili zbog strahota o kojima je on govorio).
Jedan čovjek je ustao i upitao: – Šta će biti sa mnom na Sudnjem danu i gdje će mi biti počivalište? Poslanik mu odgovori: – U vatri. Tada ustade Abdullah ibn Huzafe (kojeg su inače potvarali da je dijete iz nemoralnog braka) pa upita: – Ko je moj otac? Poslanik mu reče: – Tvoj otac je Huzafe. Poslanik je nastavio da govori: -Pitajte me, pitajte me! Kada je Omer, r.a., vidio tu situaciju (iz poštovanja prema Poslaniku i nadajući se da će on oprostiti ashabima) kleknuo je na koljena i rekao:
Redina billahi Rabben ve bil-islami dinen ve bi Muhammedin s.a.v.s. nebijja / Zadovoljni smo da nam je Allah Gospodar, islam vjera i Muhammed, s.a.v.s., poslanik.
Kada je Omer to rekao Poslanik je zašutio i rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, maloprije mi je prikazan Džennet i Džehennem po širini ovog zida, dok sam klanjao, i nikada nisam vidio toliko dobra i zla.“ (Muslim)
(Islam.ba)