Muftija tuzlanski dr. Vahid Fazlović je na promociji knjige “Ka vječnoj domovini” autora hafiza Merim-ef. Đulovića, imama Gazi Turali-begove džamije u Tuzli, govorio o važnosti hutbe i velikoj odgovornosti koju imaju hatibi.
“Hutba je vjerski govor zasnovan na univerzalnoj poruci Kur’ani-kerima i hadisi-šerifa. Nužno na svom početku sadrži zahvalu Allahu, dželle šanuhu, i salavat na Njegovog Poslanika, alejhi selam. Prvi hatib je Muhammed, alejhi selam, i on je najbolji uzor svim hatibima do Sudnjeg dana.
Džumanska hutba je jedinstveni medij putem kojeg se svake sedmice, u određeno vrijeme i sa posebnog mjesta, neposredno podučava načelima vjere i upućuje savjet (nasihat) muslimanima. Ova hutba je sastavni dio ibadeta džuma-namaza. U cjelokupnoj povijesti muslimana imala je važnu ulogu za ispravno razumijevanje i širenje islama. Stoga se ovom obligatnom vjerskom obredu, u svakom vremenu, pridavao veliki značaj. Istaknuti hatibi su bili posebno poštovani u zajednici vjernika i među ulemom.
U našem vremenu, misija koja se postiže hutbom nastoji se unaprijediti kontinuiranim i sveobuhvatnijim institucionalnim djelovanjem Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice i njezinog Odjela za hatabet, vaz i iršad. I na drugim nivoima Islamske zajednice primjetno je da se pridaje veća pažnja hutbi kao jednoj od tri ključne odrednice imamskog poziva. Ovakav institucionalni planski i neposredniji pristup ukupnim aktivnostima naših hatiba treba da rezultira kvalitetnijim utjecajem hutbe u savremenom vjerskom i društvenom životu muslimana.
Doista je od izuzetne važnosti da jačamo svijest i odgovornost svih nas o nezamjenjivoj ulozi ibadeta džuma-namaza u okviru kojeg se velikom broju vjernika sa časne džamijske minbere putem hutbe neprestano prenosi vječna i spasonosna Božija istina kao zikr, poziv i uputa.
Otuda se učeni (ulema), dok su u misiji hatabeta, na poseban način mogu poimati kao nasljednici Allahovih vjerovjesnika (veresetul-enbija). Zbog iznimno važnog statusa u pogledu tumačenja i prenošenja normi i učenja vjere, među uvjetima za dužnost hatiba, u svim epohama, sve do danas, neizostavno su se postavljali stručna osposobljenost i institucionalna vjersko-pravna opunomoćenost.
Ovih nekoliko podsjećanja o vjerskoj i društvenoj vrijednosti hutbe unosim u recenziju uz sabrane tekstove knjige koji su dosta prije njezinog objavljivanja i čitanja već ocjenjivani dok su tokom hutbe kazivani pa su već doživjeli svojevrsnu glavnu ”recenziju”. Ustvari, inspiriran sam porukama autora ovih hutbi hafiza Merim-ef. Đulovića, ne samo čitajući ih u formi pripremljenog rukopisa već mnogo više slušajući značajan broj njih jer, u posljednje vrijeme, zbog blizne Gazi Turali-begove džamije radnom mjestu, najčešće sam petkom u džematu ovog hatiba kad god nisam preuzimao emanete u drugim sredinama. Više puta sam nakon džuma-namaza i moje prve neposredne “recenzije2, dobro se sjećam, podsticao ovog skromnog hatiba da objavi hutbu koju smo upravo saslušali. I zato sam veoma radostan što će zbirka više od pedeset hutbi, danas veoma cijenjenog hatiba hafiza Đulovića, biti publicirana, o čijim referencama kanim iznijeti nekoliko riječi.