Kada ga je nastanio na Zemlji, Allah dž.š., je Ademu a.s prvom čovjeku i pejgamberu obećao slanje Upute:
“… Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.” (El-Bekare, 38)
Blagodat upute je izraz Božije milosti prema čovjeku. Od početka do kraja svijeta, čovjek neće biti prepušten sām sebi. Uputom koju Bog spušta ljudskom rodu čovjek se priprema da ponese terete dunjaluka. Allah dž.š., je poslanike pripremao za posebne zadatke, zbog toga su oni bili Božiji odabranici.
Tako je i Musa a.s., poslanik iz skupine “ulul-‘azm” – odlučnih poslanika, imao jedan od najvećih zadataka. Gospodar svjetova mu je uslišao dovu i pomogao ga pomoćnikom, bratom Harunom. Musa nije bio sam.
Musa i Harun dobijaju zapovijed da idu faraonu, koji se kao i mnogi vladari, osilio. Onaj ko poziva na dobro i ko želi istinski uspjeh misije, a ne ostvarenje ličnog dojma uspješnog govornika, mora to učiniti krajnje dostojanstveno, blago i lijepo. “Idite k njemu i recite: ‘Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi! Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.’” (Ṭā-Hā, 47-48)
Allah dž.š., svoje poslanike šalje izravno do faraonovog Dvora. Na faraonovom dvoru je ključ svih problema. Za rješavanje velikih stvari ne ulazi se na mala vrata. Musa i Harun moraju direktno dostaviti poruku faraonu.
Početak dijaloga sa faraonom je dosta jednostavan. Ta jednostavnost je ustvari i najteža. Direktna komunikacija i jasno artikulisani stavovi. Musa i Harun su duboko svjesni važnosti svog zadatka, zbog toga postupaju po uputama Gospodara svjetova. To nije mjesto za improvizaciju, samopromociju, ponašanje po vlastitom nahođenju i vlastitoj pameti. Zatim stiže i faraonovo protupitanje: “Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?” – upita faraon.”
Slijedi odgovor: “Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo.” (Ṭā-Hā, 49-50) Zatim je silnik faraon pitao za narode davnašnje. Pitao je za one iz kojih crpi svoje silništvo. Njegov položoj i položaj njegovih prethodnika zasnovan je na ropstvu, na pokušaju da se pita za ljudske sudbine, da nad nemoćnima dokazuje svoju moć. Zato je njegovo pitanje zbog bojazni da ne izgubi vlast – sasvim logično. Musa a.s., mu odgovora da Gospodar o njima zna sve, da je sve zapisano u Knjizi jer Gospodaru ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.
Zanimljiv je nastavak izlaganja Musa a.s. On po, nadahnuću Gospodara, faraonu navodi ključna aspekta egzistencije na ovom svijetu:
“On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!” – Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.” “Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.” “Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.” (Ṭā-Hā, 53-55)
Međutim, faraon odbija istinu. Pored odbijanja istine, faraon po uzorima na druge griješnike i silnike, želi javnost i publicitet. Želi javno sramoćenje Musaa i Haruna. Tu raspoznajemo matricu silnika i diktatora. Nije im dovoljan grijeh koji čine nego se njime žele istaćii uzdići u javnosti. Svoju izopačenost i želju za destrukcijom žele iznijeti na ulice, među ljude, i time svoja pravila nametnuti kao normu ponašanja.
Draga braćo, iscrpno kur’ansko kazivanje o Musau i Harunu, njihovoj borbi sa faraonom je veliki nauk za nas.
Na prvom mjestu je važnost odgoja. Odgoj čovjeka i jedne genracije podrazumijeva cjeloživotnu pripremu za izazove dunjaluka. Kada dođe vrijeme za izvršenje velikih zadataka, čovjek mora biti spreman djelovati racionalno i sabrano u skladu sa Uputom. Musa a.s., je uvijek svjestan da ima Gospodara na svojoj strani, na strani istine. Duboko je svjestan da ne može sam, da mu u ovosvjetskim bitkama nužno trebaju ljudi. Potreban mu je brat Harun. Ništa veliko i značajno ne možemo postići sami. Odakle Musa traži i očekuje pomoć? Iz vlastitih resursa, iz svoga naroda. Harun je inspiracija muslimanima kada traže pomoć, bratstva, savezništva i prijateljstva. Ne očekujmo mesijansku pomoć od stranaca, jer ona neće doći. Ne pridajimo pažnju sladunjavim obećanjima o sretnoj budućnosti, jer nas te uspavanke mogu zateći nespremnim i zbunjenim.
Važno je primijetiti da susret sa faraonom Musa, a.s. nije pretvorio u svoj lični obračun s njim. Nije bio zaslijepljen ličnom osvetom i mržnjom, zbog toga je uspio u svojoj misiji.
Draga braćo, historija i životno iskustvo nas uče da će uvijek biti potlačenih i obespravljenih naroda. Uvijek će postojati mračne sile zla koje upravljaju velikim sistemima i resursima. Ono što nikada ne smijemo izgubiti iz vida je mjesto odakle crpimo svoju snagu. Naša snaga je u čvrstoj vjeri i Istini. Faraonova ustrajnost u zlu neće nestati sama od sebe. Ustrajnost u dobru mora biti mnogo veća.
Molimo Allaha dž.š., da nas pomogne u razumijevanju vjere i događaja oko nas;
Allaha molimo da prepoznamo vlastite snage i da ustrajavamo u dobru! Amin.