Piše: Mustafa Bećirović
Mjesto se turistički zove “Raj u Raju” uz rijeku Baščicu koja izvire nedaleko od sela Idbar, u općini Konjic. Ja bih to mjesto radije nazvao “zemaljski raj” pod uslovom da bude hurija.
Gledajući kako se sunce ogleda u žuboru čiste i bistre rječice, izdvojen od prisutnih izletnika, obuzeše me misli o lijepom i izvoru ljepote. Pozvaše me za okrugli stol napravljen od neobrađenih daski, u hladu ispod grana izraslog drveća. Na okruglom stolu golema tepsija janjećeg pečenja tek skinutog s ražnja. Žamor izletnika utihnu, a meni opet navališe slike džennetskih perivoja, blažena hladovina, voće raznovrsno na dohvat ruke, izvori koji šikljaju i opskrbljuju vodom neustajalom, od mlijeka, od meda i vina koje ne opija.
Trudio sam se da budem prisutan u razgovorima sa gostima koje je hafiz Benjamin pozvao na druženje. Bilo je hafiza, teologa, imama, ekonomista, doktora medicine, glazbenika. Svi u pratnji svoje ljepše strane. Nije bilo političara, sluga i podanika jer bi tad slika raja bila urušena.
Pričali smo o Gazi i stanju muslimana u svijetu i svi smo zavijali rane sjećanjima na slavne stranice muslimanske povijesti koje su zatvorene. Mišljenja su se uglavnom kretala od pesimističkih do optimističkih. Ja sam uglavnom šutio trudeći se da ispoštujem pravilo šutnje i slušanja drugog. To je jedan od najvećih nedostataka u muslimanskom odnosu jednih prema drugima. Samo li je neko progovorio, mi odmah upadamo u riječ, ne slušamo do kraja i ne trudimo se da razumijemo govornika, jer hoćemo da budemo iznad njega. Doduše i govornici se jako potrude da beskrajno govore i sa velikom željom da u nedostatku znanja i argumenata citiraju sami sebe. I hajde ti to izdrži, a da ne prokuhaš.
Ovaj okrugli sto u ekološki čistom staništu nije se bavio tračem, niko nije htio opoganiti ambijent spominjanjem partijskog ološa iliti političke “kozanostre” u gradu koji odavno nije spreman da im prijeti. Zato oni rastu sve dok se u društvenoj strukturi ove zemlje grli istina i laž, i dok preobilje bogatstva i moći dijele istu postelju. Ovo sam htio reći kad se za okruglim stolom postavilo pitanje: “Ko je kriv za stanje ummeta čije srce je Gaza?” Nisam imao hrabrosti da bilo šta kažem iz moralnih turbulencija, obzirom na moj, gotovo pobožni odnos prema pečenju. Naumpo mi onaj ajet: “oni kao stoka žderu”.
Bog mi je svjedok da se ovo odnosi samo na mene. Skupio sam hrabrosti i zamolio za riječ: “Poštovani prijatelji, vi ste ovdje svi učeniji od mene i moliću da se ne složite sa mnom jer i je koristim priliku da se uopće ne slažem sa vašim stavovima. Ali molim vas, nemojmo stavljati tačku na naša mišljena, stavljajmo zarez. Pitanje Gaze je pitanje sramote muslimanskih država, možda. Ako bih se složio sa tim stavom, onda bih tu sramotu definirao u kontekstu izgubljene svijesti o cjelini. Čitam knjigu od Ahmeda Paula Keelera koji tvrdi da islamska civilizacija neće nikada nestati jer u središtu svog vjerovanja ima Kur’an, Sunnet i pet stubova islama. Današnje vjersko, političko, ekonomsko nejedinstvo muslimana leži u njihovom nerazumijevanju suštine i snage cjeline.
U znanosti postoji pravilo: “Cjelina može sadržavati dio, a dio nikada ne može sadržavati cjelinu. Zapadna civilizacija je nastala na ideji ljudskog napretka, koja je u odnosu na sve ranije civilizacije, izbacila Sveto. Ona je, kako je to istakao Terry Eagleton, od čovjeka napravila ljudsku životinju i u nju ugradio sposobnost za višak. Dug je spisak zločina koji je Zapad kao “vrijednost” počinio. Atomska bomba, stotine miliona ubijenih u evropskim ratovima, imperijalizam, kolonijalizam, ropstvo itd.
Zapadni imperijalizam je stvorio politički cionizam i to na evropskoj nacionalističkoj osnovi i stvorio cionističku i genocidnu tvorevinu Izrael, dejudizirajući talmudski narod i duhovni cionizam s kojim muslimani nikada nisu imali problem. Ta genocidna tvorevina je Zapadna enklava i vojna baza za onemogućavanje jedinstva muslimanskog svijeta. Oni pomažu pojedine muslimanske zajednice da postanu dio koji se osjeća kao cjelina..
Dok je tako, muslimanske mase će biti tekuća voda ispod leda, ali ipak tekuća. Neko će led istopiti. Zato mi imamo mnogo izmišljenih hadisa kojima je cilj da uništi Sunnet u kojem iščitavamo Poslanika. Sve dok muslimanski prvaci budu ljubili ruku koju ne mogu slomiti, i molili da je Allah slomi, nema nam hajra. Hvala vam na ovom druženju. To nam nedostaje. Danas sam u svima vidio ljudsku ljepotu koju na ulicama naših gradova nemamo vremena vidjeti.”
(Preporod.info)