Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe!
Cjenjeni i poštovani džemate, draga braćo,
Uzvišeni Allah, dž.š. nam kroz Kur’ansko kazivanje u suri El-Kehf o dvojici ljudi i dvjema bašćama donosi primjer vrijednosti koja iščezava i vrijednosti koja je trajna. Jedan od njih se ponosi ukrasom ovog života, a drugi se ponosi vjerom u Allaha dž.š, i oni su primjer kakvih ljudi ima na zemlji. Vlasnik dvaju bašća je primjer bogatog čovjeka kojeg opija bogastvo i oholi uživanje. On zaboravlja na Allaha, dž.š. koji dominira ljudskim sudbinama i životima. On računa da je njegovo bogastvo vječno i da neće nestati, i da neće ostati bez moći i časti. Pun oholosti, ponosa i zanosa zaboravio je na Allaha,dž.š. i zaboravio je da mu zahvali na daru.
S druge strane, imamo primjer vjernika koji se ponosi svojim vjerovanjem, sjeća se svoga Gospodara, smatra da je blagodat dokaz Darovaoca, blagodat koja traži da Mu čovjek zahvaljuje i da Ga se sjeća, a ne da Ga negira i ne vjeruje.
I onda Allah, dž.š., dadne da plodovi nezahvlanog vlasnika bašće propadnu i kad on ugleda da je njegova bašča postala pusta, poče od žalosti da lomi ruke sjećajući se šta je sve u nju uložio govoreći: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga”. (El-Kehf, 42).
Draga braćo,
Jedna od važnih, obaveza svakog vjernika jeste, obaveza iskazivanja zahvalnosti Stvoritelju na svim blagodati koje nam je dao, na blagodati života, zdravlja, porodice i imetka. Zahvaljivanje na blagodati imetka činimo izvršavanjem imovinskih obaveza, davanjem zekata. Zahvaljivanje kao i sve ostale duhovne i moralno etičke vrijednosti koje proizilaze iz vjere u Boga, ne smiju ostati samo na apstrakciji kao ideal. One moraju biti u praksi i životu primjenjene i ostvarene. Ova primjena se vrši putem određenih institucija u raznim oblastima života, a jedna od njih je institucija zekata.
Obaveza davanja zekata temelji se na Kur’anu, sunnetu Božijeg poslanika, s.a.s.v., te praksi pravednih halifa. Alalh dž.š. nam u Kur’anu kaže:
يَاۤاَيُّهَا الَّذِينَ اٰمَنُوا اَنفِقُوا مِنْ طَيِّبَاتِ مَا كَسَبْتُمْ وَمِمَّا اَخْرَجْنَا لَكُمْ مِنْ اْلاَرْضِ وَلاَ تَيَمَّمُوا الْخَبِيثَ مِنْهُ تُنفِقُونَ وَلَسْتُمْ بِاٰخِذِيهِ اِلاَّ اَنْ تُغْمِضُوا فِيهِ وَاعْلَمُوا اَنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ حَمِيدٌ
“O vjernici! Dajte od svega lijepog što ste zaradili i od svega što smo vam Mi iz zemlje darovali. Ne izabirajte ono što je gore da date, a vi to sami ne biste uzeli osim ako biste zažmirili. Znajte da Allahu dž.š. ne trebaju vaša davanja. On je iznad svega.” (El-Bekareh, 267.)
Iz navedenog ajeta se vidi, da je zekat ibadet u pravom smislu riječi. To je ibadet koji je vjernik obavezan godišnje izvršiti za sebe i za sve ono što stekne, zaradi, ima i posjeduje. Svako treba za sebe izvršiti obračun. To je kontrola imana. Ako je iman kako treba, onda su suvišne sve druge kontrole. Znači, davanje zekata treba da bude prije svega rezultat imana, jer bez njega ne vrijedi, niti se može smatrati ibadetom, već običnim davanjem.
Naš pejgamber Muhammed, s.a.v.s., nas upozorava da davanjem zekata osiguramo svoj imetak. U hadisu kojeg bilježi El-Hakim kaže se: “Ako dadneš zekat na svoj imetak odstranio si od sebe nesreću”, a u drugom hadisu se kaže:”Osigurajte svoje kapitale sa zekatom.”
Svako doba i svaka individua trebaju da žude za svojom čistoćom, kako duše, tako i sredine, a i samog kapitala. Čini se da čovjeku ovog našeg doba nikada nije bila potrebnija ova duhovna čistoća i razvoj. Osoba koja čini dobro, doprinosi zajednici i ulaže sebe u njen progres i pomaže svojoj braći u vjeri i ljudskosti i izvršava osnovno što od njega Bog, dž.š. traži, osjeća produžetak sebe u svim akcijama i ima zadovoljstvo pobjednika u svim uspjesima svoje zajednice. Tako i treba da bude, jer je takav čovjek pobjedio svoje slabosti, egoizam i sebičnost. To je duhovni uspjeh i psihološka pobjeda, koji čovjeku daju novu snagu za rad, zadovoljstvo i akciju što dovodi do novih pobjeda, uspjeha i ostvarenja.
Svaki obveznik zekata treba sebi postaviti pitanje: odakle mu imetak, bogastvo i odakle proizilazi njegova obaveza davanja zekata? Allah, dž,š. dao je da stekne određeni kapital putem razmjene, saradnje i međusobnim različitim ekonomsko-privrednim odnosima. Allah dž.š. ima sve, upravlja svime i posjeduje sve:
“Jeste li razmišljali o onome što sijete? Da li vi dajete da nikne ili Mi? Kad bismo htjeli, Mi bismo ga mogli uništiti i vi biste se zaprepastili! Rekli biste: Mi smo upropašćeni! Jeste li razmišljali o vodi koju pijete? Da li je vi dajete ili Mi? Da smo htjeli mogli smo je učiniti slanom, pa zar nećete da budete zahvalni?” (El-Vakiah, 63-70).
Čovjek treba da razmišlja o blagodatima i bude zahvalan Allahu, dž.š., na nimetima koja su mu data. Svako treba sebi postaviti pitanje: Kada ću su se uistinu vratiti Kur’anu i kad ću uistinu postati pravi musliman? Kako god se ovo pitanje odnosi na nas ovdje, isto tako se odnosi i na čitav islamski svijet.
Draga braćo,
Nalazimo se u mjesecu u kojem Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini svake godine u ovo doba vodi akciju prikupljanja zekata na poljoprivredne proizvode, kako bi omogućila vjernicima koji žele na taj način izvršiti ovu islamsku dužnost. Ti proizvodi se u najvećem omjeru koriste u našim odgojno-obrazovno ustanovama, ali se djeli i onima koji su u potrebi.
Davanje zekata na poljoprivredne proizvode također se temelji na Kur’anu i sunnetu Božijeg poslanika,s.a.v.s.. U Kur’anskom ajetu nam Allah dž.š. kaže:
“On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite – jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.” /El-En’am, 141/
Islamski učenjaci smatraju da se ovaj apel odnosi na svu imovinu koja dođe vlasnicima do ruke. Obuhvata ono što su zaradili na pošten način, ono što im je Allah, dž.š., dao. Tekst se odnosi na sve vrste imovine koja je bila poznata u vrijeme Resulullaha, a.s., ali i onu koja je kasnije pronađena.
Zekat se daje na sve poljoprivredne proizvode koje čovjek zasije i dobije prihod sa zemlje koju on obrađuje, bez obzira radilo se o žitaricama, voću ili povrću. Što se tiče onih artikala koji su skloni propadanju i ne mogu se čuvati u skladištu, već se moraju prodavati, davat će se protuvrijednost u novcu, desetina ili pola desetine.
Zekat na poljoprivredne proizvode treba dati bez obzira na njihovu količinu.
I na kraju draga braćo, razmislimo malo bolje o hadisu u kojem nam Božiji poslanik, a.s., kaže; “Nema naroda koji uskrati davanje zekata, a da ga Allah, dž.š., neće kazniti raznim nedaćama, glađu i sušom”
Dragi Allahu, daj nam od Sebe milost i olakšaj nam u našem poslu pravi put. Milostivi Bože, primi od nas naš zekat koji dajemo draga srca kako bi postigli tvoj blagoslov i zadovoljstvo.Amin!
Mr. Malik-ef. Šljivo,
Pomoćnik glavnog imama MIZ-e Sarajevo