ANALIZA: KAKO OBNOVITI RAZUMIJEVANJE TEMELJA ISLAMA U SAVREMENOM KONTEKSTU

DRUGI PRIMJER

STAVOVI O PRAVIMA I JEDNAKOSTI ŽENA

 

Tariq Ramadan: Tariq Ramadan se snažno zalaže za prava žena unutar islamskog etičkog okvira, zagovarajući pristup koji promoviše jednakost muškaraca i žena u svim aspektima duhovnog i društvenog života. On objašnjava da islam pruža ženama širok spektar prava, uključujući pravo na obrazovanje, ekonomske aktivnosti, i društvenu ulogu, te tvrdi da su muškarci i žene jednaki u svojoj duhovnoj svrsi i dostojanstvu pred Bogom. Ramadan često naglašava da se pitanje ravnopravnosti žena ne sme svesti samo na zakonske aspekte, već mora biti povezano s etikom i pravdom unutar islamskog konteksta. Ramadan također ističe važnost reinterpretacije islamskog prava s obzirom na savremeni kontekst kako bi se očuvala osnovna načela koja štite prava žena, a istovremeno omogućava napredak i prilagođavanje današnjim društvenim potrebama. Prema njegovim stavovima, pravednost prema ženama podrazumeva ne samo zakonske reforme, već i moralni stav zajednice koji podržava njihovo pravo na jednakopravno učestvovanje u društvenom i duhovnom životu. (Izvor: Radical Reform: Islamic Ethics and Liberation)

“Pitanje žena u islamu nije pitanje teksta nego konteksta. Kur’anski tekst je jasan u afirmaciji jednakosti, ali kulturološke interpretacije su često dovele do marginalizacije žena. Potrebno je vratiti se izvornom duhu objave koja potvrđuje dostojanstvo i jednakopravnost žena.” (Izvor: “Radical Reform: Islamic Ethics and Liberation” (2009))

“Ne možemo govoriti o reformi islamskog društva bez potpunog preispitivanja položaja žene. To uključuje pristup obrazovanju, zapošljavanju, političkom učešću i vjerskom autoritetu.” (Izvor: “Western Muslims and the Future of Islam” (2004):

“Političko učešće žena, njihovo pravo na obrazovanje i rad nisu samo dozvoljena već su i neophodna za razvoj zdrave muslimanske zajednice.” (Izvor:  “Islam, the West and the Challenges of Modernity” (2001):

Enes Karić: Enes Karić ističe da islam, kao Božija poruka, podjednako obuhvata i muškarce i žene, a u više navrata kritikuje zastupljenost tradicionalnih patrijarhalnih normi koje često marginalizuju ulogu žene u muslimanskim zajednicama. On sa žaljenjem konstatuje da muslimanska žena u mnogim sredinama nije priznata kao ravnopravna partnerica, te da “islam muškarčina” često odvaja žene od ravnopravnog statusa koji bi im vjera trebala garantovati. Karić podstiče da same muslimanke tumače i izražavaju svoje mjesto u veri, naglašavajući važnost ženskog glasa i uloge u društvenom, intelektualnom i vjerskom životu zajednice. Ovi stavovi se mogu naći u njegovim kolumnama i knjigama, gde poziva na veću inkluzivnost i priznanje prava žena u skladu sa istinskim učenjem islama.

“Kur’anski princip jednakosti pred Bogom (taqwa) ne poznaje rodnu diskriminaciju. Međutim, društvene konstrukcije i tradicionalna tumačenja često su zamaglila ovu fundamentalnu istinu.” (Izvor Iz “Svjetovi Kur’ana” (2008):

“Potrebno je razlikovati između vjerskih propisa i kulturoloških praksi koje su često pogrešno predstavljene kao dio vjere. Mnoga ograničenja koja se nameću ženama nemaju utemeljenje u izvornom učenju islama.” (Izvor: “Gender Issues in Islamic Tradition” (2012):

Rešid Hafizović: ističe ravnopravnost žena i muškaraca kroz islamsku mistiku, pozivajući se na tumačenja Ibn Arebija i druge duhovne izvore. On naglašava da muškarci i žene, kao “nerazdvojna kozmička cjelina,” dijele jednaku sposobnost duhovnog razvoja i spoznaje, što čini temelj za ravnopravnost u duhovnom smislu. Hafizović pojašnjava da žene, iako nemaju vjerovjesničku ulogu, mogu dostići stanje “savršene osobe” (al-insān al-kāmil), što podrazumijeva najviši nivo duhovnog ostvarenja. Također, Hafizović podržava ideju da su žene aktivni i važni sudionici u društvenom i duhovnom životu zajednice, što se ogleda kroz njihov doprinos u različitim aspektima islamskog života. Na ovaj način, Hafizović argumentira da su žene sposobne za visoka duhovna dostignuća i imaju važnu ulogu u zajednici, čime doprinosi razumijevanju ravnopravnosti unutar islamske perspektive.

„Muškarac i žena koračaju u paru, čineći nužnu i nerazdvojnu kozmičku cjelinu unutar koje su muškost i ženskost samo slučajnost, a ne strogi ontološki status. […] Na sufijskom putu duhovnog ostvarivanja, žena jednako kao i muškarac može doseći stupanj savršenog čovjeka (al-insān al-kāmil).”​ (Izvor: Ibn Arebijev sufijski diskurs o ženi, Časopis Živa baština, br.25

“Savremeno čitanje islamskih izvora mora uzeti u obzir emancipatorski potencijal koji islam nudi ženama. Potrebno je dekonstruirati patrijarhalne interpretacije koje su dominantne u tradicionalnim tumačenjima.” (Izvor: Iz “Islamski feminizam” (2017):

Hamza Yusuf: Zastupa uravnotežen stav o pravima žena i rodnoj jednakosti unutar islamskog okvira. Naglašava da islam promoviše dostojanstvo i vrijednost žena, te da muškarci i žene posjeduju urođenu vrijednost i prava. Yusuf često ističe doprinos žena u ranom islamskom dobu, kao što je Aisha (ra), koja je imala značajnu ulogu u obrazovanju i duhovnom vođstvu.

Istovremeno, Yusuf priznaje i tradicionalne perspektive, posebno po pitanjima skromnosti i uloga muškaraca i žena u zajedničkim ibadetima i vođstvu. Smatra da se, na primjer, razdvajanje u molitvama tumači kao oblik uzajamnog poštovanja, a ne nejednakosti. Yusuf takođe smatra da izazovi s kojima se suočavaju muslimanke danas, poput ograničenog pristupa džamijama ili ulogama u vođstvu, proizlaze više iz kulturnih praksi nego iz islamskih principa, koje on vidi kao pravedne i poštujuće prema oba spola.

“Historijski gledano, muslimanske žene su imale više prava nego što to mnogi danas priznaju. Poslanikov tretman žena bio je revolucionaran za njegovo vrijeme i treba služiti kao model za današnje društvo.” (Izvor: “Rights and Responsibilities in Islam” (2016):

“Problem nije u islamskom učenju već u patrijarhalnim kulturama koje su iskrivile izvorno značenje vjerskih tekstova. Žene su bile učenjaci, pravnici i duhovne vođe kroz islamsku povijest.” (Izvor: Iz predavanja “Women in Islam” (2019):

Abdullah Saeed: Abdullah Saeed zagovara pristup koji promoviše prava žena kroz savremeno razumijevanje islamskog prava, ističući da se temeljna prava žena mogu obraniti unutar kur’anskih učenja i da su neka od tih prava bila revolucionarna za vrijeme Poslanika Muhammeda, ali su se vremenom degradirala. On vjeruje da se kroz reviziju klasičnih islamskih izvora može postići harmonija s međunarodnim standardima ljudskih prava, uključujući rodnu jednakost.

U djelima kao što je Human Rights and Islam, Saeed se zalaže za reinterpretaciju izvora kako bi se osnažila uloga žene u savremenom muslimanskom društvu. On također prepoznaje potrebu za promjenom pristupa pravima žena unutar islamskog prava, uzimajući u obzir univerzalna ljudska prava koja prepoznaju dostojanstvo i jednakost za sve ljude, uključujući žene.

 

“Kontekstualno čitanje Kur’ana pokazuje da su ajeti koji govore o odnosima među spolovima bili progresivni za svoje vrijeme. Danas moramo nastaviti taj progresivni duh u kontekstu savremenog razumijevanja ljudskih prava.” (Izvor: „Reading the Qur’an in the Twenty-First Century” (2014):

Javed Ahmad Ghamidi: Zagovara pristup jednakosti i prava žena u islamu koji naglašava osnovne islamske vrijednosti pravde i jednakopravnosti među polovima. Njegovo tumačenje Kur’ana i sunneta je modernističko i kontekstualno, pri čemu tvrdi da mnogi propisi, koji su tradicionalno korišteni za razlikovanje prava muškaraca i žena, treba razumjeti u svjetlu socijalnih okolnosti tog vremena. U svojim interpretacijama, Ghamidi naglašava da su prava žena utemeljena na moralnim načelima islama, a ne na kulturnim ograničenjima. Posebno ističe da kur’anski koncept “qawamun” (odgovornost muškaraca prema ženama) ne znači nadmoć, već odgovornost i zaštitu u društvenom kontekstu u kojem su živjeli prvi muslimani. On tvrdi da su oba spola stvorena jednakima u dostojanstvu i pravima, a neravnopravnost u nekim tradicionalnim zakonima vezuje uz historijske i društvene okolnosti, a ne uz temeljne islamske principe. Ghamidi također promiče ideju da žene mogu igrati aktivnu ulogu u društvu i da su dužne štititi svoja prava u skladu s osnovnim islamskim načelima. (Izvor: Rights of Womens in Islam)

“Mnoge restrikcije koje se nameću ženama rezultat su pogrešnog tumačenja vjerskih tekstova. Kur’an govori o komplementarnosti spolova, ne o subordinaciji žena muškarcima.” (Izvor: “Islam and Women’s Rights” (2016):

Ayatollah Javadi Amoli: Njegovo mišljenje o ženskoj ravnopravnosti i pravima proizlazi iz njegovog dubljeg razumijevanja islamskog prava (šerijata) i filozofije, gdje naglašava da islam ženama nudi visoko mjesto dostojanstva i značajne odgovornosti u društvu.

Prema Javadi Amoliju, jednakost između muškaraca i žena u islamu nije bazirana na jednakosti u svemu, već na komplementarnosti i ravnoteži. On smatra da su muškarci i žene stvoreni s različitim ulogama i odgovornostima, što ne znači da je jedno vrijednije od drugog. Njegovo gledište ukazuje na to da islam priznaje razlike između polova, ali ih ne koristi da bi opravdao diskriminaciju. Ključne tačke njegovog stava su: a) Pravna i duhovna jednakost – Javadi Amoli tvrdi da su muškarci i žene jednaki pred Bogom u pogledu duhovne odgovornosti i prava na nagradu ili kaznu. On smatra da islam omogućava ženama i muškarcima jednako dostojanstvo pred Bogom, a da pravne razlike u šerijatu imaju društvene i biološke temelje. B) Komplementarnost u ulozi – Naglašava da razlike u pravima i obavezama ne smiju biti shvaćene kao inferiornost ili superiornost, već kao komplementarne uloge koje zajedno doprinose harmoničnom društvenom poretku. C) Prava na obrazovanje i samorazvoj – Javadi Amoli snažno podržava pravo žena na obrazovanje i intelektualni razvoj. Smatra da je znanje osnova svakog dostojanstvenog života i da žene trebaju imati jednaku priliku za obrazovanje kao i muškarci. D) Uloga u porodici i društvu – Ajatolah priznaje važnost uloge žene unutar porodice, ali i ističe njenu važnu ulogu u društvenim aktivnostima, pod uslovom da su u skladu sa islamskim načelima i da ne ugrožavaju moralne vrijednosti. E) Senzibilnost prema specifičnim potrebama – Javadi Amoli vjeruje da određeni zakoni šerijata, kao što su različiti nasljedni udjeli ili svedoci, nisu utemeljeni na nejednakosti, već uzimaju u obzir različite odgovornosti i uloge muškaraca i žena unutar društva i porodice.

Ajatolahov stav stoga teži promoviranju prava žena kroz prizmu islamskih vrijednosti, uz isticanje njihove duhovne i intelektualne jednakosti, ali s uvažavanjem različitih uloga koje polovi imaju u društvenom i porodičnom kontekstu.

“Duhovni status žene u islamu je jednak muškarčevom. Razlike u određenim društvenim ulogama ne impliciraju nejednakost u ljudskom i duhovnom dostojanstvu.” (Izvor: Iz “Woman in the Mirror of Glory and Beauty” (2013):

Syed Muhammad Naquib al-Attas: Syed Muhammad Naquib al-Attas ima specifičan stav o pravima i ulozi žena u islamu, utemeljen na njegovom dubokom razumijevanju islamske epistemologije i etike. Njegovo tumačenje ženskih prava u islamu povezano je s islamskim vrednovanjem dostojanstva, časti i moralne odgovornosti. Ključni aspekti Attasovog stava prema ženskim pravima i jednakosti u islamu su: 1.Duhovna i intelektualna jednakost – Al-Attas naglašava da islam prepoznaje intelektualnu i duhovnu jednakost muškaraca i žena. U njegovom tumačenju, žene su pozvane da tragaju za znanjem i moralnom savršenošću jednako kao i muškarci, jer je sticanje znanja i moralni razvoj dužnost svakog muslimana i muslimanke. 2.Odgovornosti prema porodici i društvu – Al-Attas gleda na uloge muškaraca i žena kao međusobno upotpunjujuće, a ne identične. Smatra da je porodica osnovna ćelija islamskog društva i da žene, kao majke i odgajateljice, imaju ključnu ulogu u očuvanju društvenih i moralnih vrijednosti. Međutim, on ne tvrdi da je ta uloga ograničavajuća za ženu u pogledu njenog obrazovanja i društvenog doprinosa. 3.Vrednovanje specifičnosti – Prema Attasu, razlikovanje u pravnim i društvenim obavezama nije izraz diskriminacije već priznavanja specifičnih osobina i uloga koje muškarci i žene imaju. On smatra da se pravednost ne sastoji u potpunom izjednačavanju uloga, već u prilagođavanju obaveza i prava prema individualnim osobinama, čime se održava društvena i porodična ravnoteža.4.Obrazovanje kao ključno pravo – Al-Attas zagovara pravo žena na obrazovanje, smatrajući da je ono ne samo pravo već i obaveza. On vjeruje da je znanje temelj svakog ispravnog djelovanja i da žena kao obrazovana osoba može doprinositi porodici, društvu i islamskoj zajednici na način koji je u skladu s islamskim vrednotama. 5.Zaštita časti i dostojanstva – Al-Attas naglašava važnost zaštite časti i dostojanstva žene, kao i njezine uloge u očuvanju moralnog poretka. U njegovom shvatanju, islam pridaje veliku važnost ženskoj časti i moralnim vrijednostima koje treba očuvati kroz odgovarajuće društvene norme i zakone. (Izvor: njegove  knjige: “Islam and Secularism” (1978) i Prolegomena to the Metaphysics of Islam: An Exposition of the Fundamental Elements of the Worldview of Islam” (1995)

Attasov stav o jednakosti i pravima žene u islamu oslanja se na islamski koncept pravednosti, koji uključuje priznavanje i poštovanje prirodnih razlika, ali i osiguravanje dostojanstva i duhovne jednakosti. Njegov pristup naglašava uvažavanje tradicionalnih islamskih uloga uz afirmaciju prava na obrazovanje i intelektualni razvoj, što daje ženama aktivnu ulogu u porodici i društvu bez gubitka islamskog identiteta.

„Obrazovanje je jednako obavezno za žene kao i za muškarce. Tradicionalna islamska civilizacija je proizvela brojne učene žene koje su doprinijele razvoju islamskih znanosti.” (Izvor: Iz “The Concept of Education in Islam” (1999):

” “Islam ne zahtijeva jednakost u identitetu između muškarca i žene, već komplementaran odnos zasnovan na pravdi, kako je definira božanski poredak. Pravda u islamu prepoznaje razlike bez diskriminacije, s ciljem očuvanja dostojanstva i ravnoteže u porodici i društvu.” (Izvor: “Islam and Secularism)

“U islamu je pravda (ʿadl) koncept ravnoteže i harmonije. Ne nastoji sve stvari učiniti istima, već ih stavlja na njihovo pravo mjesto. Muškarci i žene imaju uloge koje nisu određene superiornošću, već komplementarnošću, ukorijenjenom u njihovoj različitosti i jedinstvu u svrsi.” (Izvor: Prolegomena to the Metaphysics of Islam)

Seyyed Hossein Nasr: Nasr se oslanja na tradicionalno islamsko učenje, naglašavajući duhovnu dimenziju islama i prirodnu komplementarnost polova, ali dodatno akcentira važnost suštine islamske metafizike i etike u odnosu prema ženama. Glavni aspekti Nasrovih stavova prema pravima i ulozi žena u islamu su: A) Duhovna jednakost i dostojanstvo – Nasr naglašava da islam promatra žene kao duhovno ravnopravne muškarcima. U svojoj knjizi “Ideals and Realities of Islam” ističe: „U islamu, muškarci i žene su jednaki u Božijim očima, zaduženi duhovnim odgovornostima i traganjem za samo-pročišćenjem. Njihove uloge su određene božanskom mudrošću, ne da bi se nametnula inferiornost, već da bi se naglasila njihova prirodna harmonija unutar stvaranja.” B) Komplementarnost i prirodne uloge – Nasr često koristi analogije iz prirode kako bi objasnio islamski koncept komplementarnosti. U knjizi “The Garden of Truth: The Vision and Promise of Sufism, Islam’s Mystical Tradition” piše: „Islam vidi muškarce i žene kao dvije polovine ljudskog bića, komplementarne i harmonične. Kao i u prirodi, različiti elementi doprinose ravnoteži cjeline, tako i uloge muškarca i žene održavaju društvenu i porodičnu ravnotežu.” C) rava na obrazovanje i razvoj – Nasr naglašava pravo žene na obrazovanje, smatrajući to ključnim za ispunjenje njene božanske svrhe. U djelu “Knowledge and the Sacred” objašnjava: „Traženje znanja je sveta dužnost svakog vjernika, bilo muškarca ili žene. Kroz znanje, muškarci i žene stječu sposobnost da prepoznaju i ispune svoju božansku svrhu.” D) Žene kao nositeljice etičkih vrijednosti – Nasr u svojim radovima često opisuje žene kao ključne čuvare etičkih vrijednosti i tradicije u islamu. U “Islamic Life and Thought” navodi: „Žene, kao majke, odgajateljice i čuvarice tradicije, utjelovljuju etičke vrijednosti koje povezuju muslimansku zajednicu. Njihova uloga u njegovanju porodice i društva odražava božansku naredbu za kultiviranje vrlina u ljudskoj duši.” E) Zaštita časti i dostojanstva – Nasr u svojim djelima ističe da islamski zakoni i smjernice za društvene odnose nisu osmišljeni da ograniče, već da zaštite čast i dostojanstvo žene. U djelu “The Heart of Islam: Enduring Values for Humanity” piše: „Islamske smjernice su dizajnirane da zaštite dostojanstvo i svetost žene, omogućavajući joj sudjelovanje u društvu bez ugrožavanja njene časti i moralnog integriteta.”

 “Moderna debata o pravima žena često zanemaruje dublje aspekte komplementarnosti spolova u islamskoj misli. Jednakost ne znači identičnost, već priznavanje jedinstvenih kvaliteta i uloga oba spola.” (Izvor: Iz “The Heart of Islam” (2004):

Šejh Abdul-Aziz ibn Baz: Njegov pristup u pitanjima jednakosti i prava žena u islamu temelji se na tradicionalnim islamskim učenjima i interpretacijama, koje su usklađene sa šerijatskim propisima i poštivanjem uloga koje su, prema njegovom shvatanju, određene Kur’anom i sunnetom. Nekoliko ključnih stavova Šejha ibn Baza o pravima i ulozi žene u islamu s citatima iz njegovih djela: 1.Duhovna jednakost i odgovornost pred Bogom – Ibn Baz naglašava duhovnu jednakost žena i muškaraca pred Bogom, ali također ukazuje na specifične uloge u skladu sa šerijatom. U svojoj fetvi o ulozi žene, on piše: „Islam je priznao da su muškarci i žene duhovno jednaki u odgovornosti prema Allahu. Oboje su obavezni slijediti Božije zapovijedi i kloniti se zabranjenih stvari, te će biti nagrađeni prema svojim djelima bez razlike u nagradi i kazni.” (Fatawa Noor ‘Ala Al-Darb)  2.Prava na obrazovanje i islamsko znanje – Ibn Baz zagovara pravo žene na islamsko obrazovanje i na znanje koje će joj pomoći u životu, ali naglašava važnost obrazovanja koje je u skladu s islamskim vrednostima. U Fatawa Noor ‘Ala Al-Darb piše: „Obrazovanje je pravo i dužnost muslimanske žene, naročito kada je riječ o učenju Kur’ana, hadisa i islamskih propisa. Islam podstiče obrazovanje žena, ali treba biti pažljivo provedeno u okruženju koje čuva njihovo dostojanstvo i moral.” 3.Žena kao stub porodice – Prema ibn Bazu, žena ima ključnu ulogu u odgoju djece i očuvanju islamskih vrijednosti unutar porodice. U knjizi Majmu’ Fatawa wa Maqalat Mutanawwi’ah objašnjava: „Žena ima uzvišenu ulogu majke i odgajateljice nove generacije. Islam je ukazao na njenu važnost u podučavanju djece i održavanju porodičnih vrijednosti, što je ključna odgovornost koju ne smijemo podcijeniti.” 4.Zaštita časti i moralne vrijednosti – Ibn Baz tvrdi da određeni islamski propisi, poput hidžaba i ograničenja slobodnog miješanja spolova, postoje kako bi zaštitili ženu i očuvali njenu čast. U Majmu’ Fatawa wa Maqalat Mutanawwi’ah navodi:„Propisi o hidžabu i ograničenju kontakta  između muškaraca i žena nisu tu da bi ograničili slobode, već da bi očuvali čast i zaštitili dostojanstvo muslimanke u društvu.” 5.Uloga žene u društvu i poslu – Iako priznaje da žene mogu raditi, Šejh ibn Baz zagovara da žene rade u profesijama koje su u skladu s njihovom prirodom i islamskim propisima, kao što su obrazovanje, medicina za žene i slično. U jednoj od svojih fetvi navodi: „Ženama je dozvoljeno da rade i učestvuju u društvenom životu, ali njihov rad treba biti u skladu s islamskim vrijednostima, u okruženjima koja čuvaju njihovu čast i moral.” (Fatawa Noor ‘Ala Al-Darb)

 “Žena u islamu ima posebno mjesto i čast. Njena osnovna uloga je kao majka i stub porodice, što ne umanjuje njen status već naglašava njenu ključnu ulogu u društvu.” (Izvor: Iz “Fatawa Ibn Baz” (Zbirka fetvi):

“Islam je dao ženi prava na obrazovanje, nasljedstvo i vlasništvo. Međutim, ova prava moraju biti u skladu sa šerijatskim okvirima i ne smiju narušavati prirodnu razliku između spolova koju je Allah odredio. Obrazovanje žena je obaveza (fard) sve dok je u skladu sa islamskim principima i dok ne narušava granice šerijata. Znanje je pravo i dužnost i muškaraca i žena.” (Izvor: “Položaj žene u islamu”:

Jusuf el-Kardavi : Šejh el-Karadavi zauzima umjereniji i moderniji pristup kada govori o pravima i ulozi žena u islamu. Njegovi stavovi naglašavaju ravnotežu između tradicionalnih vrijednosti i savremenih potreba, pri čemu je otvoren za reinterpretaciju određenih aspekata uloge žene, u skladu s duhom islama i potrebama modernog društva. Evo nekoliko ključnih stavova Jusufa el-Karadavija o pravima i ulozi žene u islamu, zajedno s citatima iz njegovih djela: 1.Duhovna jednakost i jednakost pred zakonom – El-Karadavi naglašava da su muškarci i žene jednaki u svojim vjerskim obavezama i nagradama pred Bogom, što smatra osnovnim principom u islamu. U svojoj knjizi “The Lawful and the Prohibited in Islam” (Al-Halal wal-Haram fil-Islam), on piše:„Muškarci i žene su duhovno jednaki pred Bogom, oboje su odgovorni za svoja djela, te su nagrade i kazne jednako primjenjive na oba spola. Nema razlike u duhovnoj vrijednosti između muškarca i žene u islamu.”

2.Pravo žene na obrazovanje i učešće u društvu – El-Karadavi se zalaže za pravo žene na obrazovanje i profesionalni razvoj. U “Islamic Awakening Between Rejection and Extremism” objašnjava:„Obrazovanje žene nije samo njeno pravo, već i obaveza. Islam zahtijeva da žene budu obrazovane i svjesne svojih prava i obaveza, kako u porodici, tako i u društvu. Učestvovanje žena u obrazovanju i društvu doprinosi napretku islamske zajednice.”

3.Komplementarnost polova i uloge u porodici – El-Karadavi smatra da su muškarci i žene komplementarni u svojim ulogama, pri čemu svaka strana doprinosi cjelini zajednice. U knjizi “Fiqh of Muslim Minorities” on navodi:„Islam ne traži identične uloge za muškarce i žene, već ih vidi kao komplementarne. Oni se upotpunjuju i zajedno održavaju stabilnost porodice i društva, pri čemu žena ima ključnu ulogu kao majka, odgajateljica i oslonac porodice.”

4.Pravo žene na rad i profesionalni angažman – El-Karadavi vjeruje da je ženama dozvoljeno da rade, pod uvjetom da su njihove profesionalne aktivnosti u skladu s islamskim vrijednostima. U “Contemporary Fatwas” (Fatawa Mu’asira) objašnjava:„Ženama je dozvoljeno da rade i profesionalno se angažuju, sve dok njihovi poslovi ne narušavaju islamske principe. Islam ne zabranjuje rad ženama, već podstiče njihov doprinos u oblastima gdje mogu biti korisne zajednici i istovremeno očuvati dostojanstvo i moral.”

5.Pravo žene na nezavisnost u imovinskim pitanjima – El-Karadavi ističe da islam ženama daje pravo na nezavisnost u finansijskim pitanjima. U “The Lawful and the Prohibited in Islam” piše: „Žena ima pravo na imovinu i pravo da samostalno raspolaže svojim sredstvima. Islam priznaje njen finansijski integritet i pravo na privatnu imovinu, bez ikakvih ograničenja osim onih koja se primjenjuju na svakog pojedinca u okviru islamskih propisa.”

“Muslimanka ima pravo na obrazovanje, rad i političko učešće. Ograničavanje ovih prava nema utemeljenje u izvornom islamskom učenju već u kulturološkim interpretacijama.” (Izvor: “Savremene fetve” (2001):

“Islam je prije četrnaest stoljeća dao ženi prava koja mnoga moderna društva nisu priznala do dvadesetog stoljeća. Ova prava uključuju ekonomsku nezavisnost, pravo na obrazovanje, pravo na izbor bračnog druga i pravo na razvod.” (Izvor: “Status žene u islamu” (1998):

“Nema validnog šerijatskog dokaza koji zabranjuje ženi da učestvuje u političkom životu, uključujući pravo da bira i bude birana, sve dok se to odvija u okvirima islamskog morala.”

 

ZAJEDNIČKI STAVOVI

Svi islamski učenjaci predstavljeni u tekstu se slažu u nekoliko ključnih aspekata kada je u pitanju prava i jednakost žena:

-Duhovna i intelektualna jednakost: Svi naglašavaju da islam promovira jednakost muškaraca i žena pred Bogom, kao i jednaku odgovornost i mogućnost duhovnog i intelektualnog razvoja.

-Pravo na obrazovanje: Većina učenjaka ističe da islam ženama garantira pravo i obavezu da se obrazuju, što smatraju ključnim za njihov osobni i društveni razvoj.

-Važnost uloge žena u društvu: Učenjaci poput Ramadana, Karića, Hafizovića i Nasra naglašavaju vitalan doprinos i aktivnu ulogu žena u društvenom, intelektualnom i vjerskom životu zajednice.

-Potreba za reinterpretacijom: Većina učenjaka smatra da je potrebno reinterpretirati neka tradicionalna tumačenja i prakse koje su ograničavale prava žena, kako bi se vratili na izvorni duh islama koji propagira jednakost.

 

KLJUČNE RAZLIKE U PRISTUPU

a)Odnos prema tradiciji i modernizaciji:

-Tradicionalisti poput Ibn Baza inzistiraju na doslovnom poštivanju šerijata i odbijaju promjene u tumačenju.

-Umjereni poput El-Karadavija traže ravnotežu između tradicije i prilagođavanja suvremenim potrebama.

-Progresivniji poput Ramadana i Saeeda zagovaraju radikalne reforme u skladu s principima ljudskih prava.

b)Razumijevanje koncepta jednakosti:

-Konzervativniji poput Ibn Baza i Javadi Amolija naglašavaju komplementarnost i različite uloge spolova.

-Liberalniji poput Ramadana, Karića i Ghamidija ističu potrebu za potpunom pravnom i društvenom jednakošću.

c)Interpretacija šerijatskih propisa:

-Tradicionalisti kao Ibn Baz smatraju da šerijatska pravila o ženama moraju biti doslovno primjenjivana.

-Modernisti poput Ghamidija i Saeeda nude reinterpretaciju tih propisa u skladu s principima pravde i ljudskih prava.

d)Naglasak na duhovnosti vs. legalnosti:

-Mistici poput Hafizovića i Nasra stavljaju veći naglasak na duhovnu jednakost i komplementarnost spolova.

-Pravnici poput Ibn Baza i Javadi Amolija više pažnje posvećuju legalnim aspektima i propisima.

 

ZAKLJUČAK

Analiza pokazuje da među islamskim učenjacima postoji širok spektar gledišta kada je u pitanju položaj i prava žena u islamu. Dok postoji konsenzus oko fundamentalne duhovne i intelektualne jednakosti, razlike se javljaju u pitanju konkretne primjene tih načela u kontekstu pravne, društvene i kulturne sfere. Ova raznolikost pristupa odražava složenost ovog pitanja i potrebu za kontinuiranim dijalogom, reinterpretacijom i prilagođavanjem islamskih principa suvremenim društvenim okolnostima.

 

 

33 PITANJA KOJA  BI BILO DOBRO OBRADITI NA ISTI ILI SLIČAN NAČIN:

 

Teološka i duhovna pitanja

1. Kako obnoviti razumijevanje temelja islama u savremenom kontekstu, posebno u vezi s kur’anskim i hadiskim tekstovima?
2. Koje su granice interpretacije vjerskih tekstova i kako postići ravnotežu između tradicionalnog i modernog tumačenja?
3. Kako pomiriti racionalni pristup sa tradicionalnim doktrinama i duhovnošću u islamskoj misli?
4. Koja je uloga sufizma u savremenom društvu i kako ga uskladiti s glavnim tokovima islama?
5. Kako se nositi s pitanjima vjerske sumnje, skepticizma i ateizma unutar muslimanskih zajednica?
6. Šta su praktični koraci za jačanje islamske duhovnosti u sve ubrzanijem životnom ritmu?

 

Pravna i društvena pitanja

7. Koje su savremene granice primjene šerijatskog prava u različitim državama i kako odgovoriti na pitanja njegove primjene?
8. Kako balansirati između slobode izražavanja i poštovanja vjerskih vrijednosti, posebno u sekularnim državama?
9. Kako redefinisati islamske propise o porodičnom pravu i braku u kontekstu savremenih izazova?
10. Kako se odnositi prema pravima žena i pitanje jednakosti unutar islamskih zajednica?
11. Koji je pristup islamskoj etici rada i poslovanja u savremenom kapitalizmu?
12. Kako razviti moderne zakonske okvire za zaštitu prava manjina unutar muslimanskih zemalja?
13. Kako prilagoditi islamski obrazovni sistem da odgovori na izazove savremenog društva?

 

Globalni i politički izazovi

14. Koja je uloga islamskih zajednica u promovisanju mira i borbi protiv terorizma?
15. Kako razumeti i kritikovati uticaj globalizacije na muslimanske identitete?
16. Kako muslimani mogu aktivno doprinositi međunarodnim institucijama u pitanjima pravde i prava?
17. Kako odgovoriti na pitanje palestinskog naroda i njegovo mesto u islamskoj misli i solidarnosti?
18. Šta su moralne obaveze muslimana u kontekstu migrantske krize i izbeglištva?
19. Kako islamski svijet može bolje koristiti međunarodne odnose za unapređenje svojih ciljeva?
20. Kako riješiti pitanja koja se tiču nacionalizma i sekularizma u muslimanskim zemljama?

 

Ekonomija i ekologija

21. Kako razviti islamske principe održivog razvoja i ekološke svesti u skladu sa savremenim ekološkim izazovima?
22. Koje su islamske smjernice za rješavanje klimatske krize i zaštitu okoliša?
23. Kako razviti islamski pristup ekonomiji koji bi odgovorio na izazove kapitalizma i nejednakosti?
24. Kako postaviti islamske standarde za etičko investiranje i odgovorno poslovanje?
25. Kako muslimani mogu unaprijediti poljoprivredu i proizvodnju hrane prema načelima halal standarda i održivosti?

 

Kulturna i obrazovna pitanja

26. Kako obnoviti i sačuvati islamsko kulturno nasljeđe, a istovremeno omogućiti inovaciju?
27. Kako muslimanske zajednice mogu bolje iskoristiti savremenu tehnologiju i medije za obrazovanje i širenje islamske misli?
28. Šta su islamski odgovori na izazove moderne umjetnosti i slobode izražavanja?
29. Kako prilagoditi islamske obrazovne institucije za razvoj savremenih vještina i kritičkog razmišljanja?
30. Kako se suprotstaviti islamofobiji kroz obrazovanje i dijalog s drugim vjerama i kulturama?

 

Etička i bioetička pitanja

31. Kako se islamska misao odnosi prema bioetičkim izazovima, kao što su kloniranje, genetska modifikacija i eutanazija?
32. Šta je islamski odgovor na tehnološki napredak u oblasti umjetne inteligencije i automatizacije?
33. Kako islamski učenjaci mogu razviti etičke standarde za digitalnu privatnost i zaštitu podataka?