Sura Al-‘Adiyat (Sura 100) je jedna od kraćih sura u Kur’anu, koja se sastoji od 11 ajeta. Ova sura prikazuje simboliku jurnjave konja u borbi i koristi je kao metaforu za ljudsku prirodu, njene slabosti i zaboravnost prema stvarnim, duhovnim vrijednostima.
Kratak tefsir:
- Prvi ajet (100:1):
“Tako mi konja koji jure s dahom!”
Ovdje se opisuje jurnjava konja koji u borbi jure sa velikom snagom i energijom. Ovaj prizor simbolizira čovjekovu jurnjavu za materijalnim vrijednostima, često bez razmišljanja o dubljim, duhovnim pitanjima. - Drugi do četvrti ajet (100:2-4):
“I koji udaraju kopitima, stvarajući iskru od udara…”
Konji koji udaraju kopitima i stvaraju iskru prikazuju ljudsku neumornu potragu za materijalnim, koja može voditi u destruktivne posljedice. Ovdje se prikazuje čovjekov nemirni duh koji često ne razmišlja o pravim vrijednostima. - Peti ajet (100:5):
“I koji lete u boji, naprijed!”
Ovaj ajet dodatno ilustrira ljudsku žurbu i borbu za postignućem, često u borbi koja nema stvarnu svrhu ili dugoročne vrijednosti. - Šesti do osmi ajet (100:6-8):
“Zaista je čovjek nezahvalan svom Gospodaru…”
Allah u ovom dijelu ukazuje na ljudsku nezahvalnost prema Njegovoj milosti i blagodati, jer je čovjek često previše zaokupljen svojim ambicijama i svakodnevnim brigama, zaboravljajući na temeljne duhovne obaveze. - Deveti i deseti ajet (100:9-10):
“A on se, uistinu, voli pretjerivati u nagomilanju imetka…”
Ovdje se kritizira čovjekova sklonost da gomila bogatstvo, iako to bogatstvo ne koristi za dobra djela niti za pomoć onima kojima je potrebna. - Posljednji ajet (100:11):
“Zar ne zna da će, kad se srce do grla podigne…”
Ajet upozorava da će čovjek, na kraju, biti suočen sa stvarima na koje nije obraćao pažnju u životu, uključujući svoj trenutak smrti i odgovornost pred Allahom.
Sura Al-‘Adiyat (Sura 100) u Kur’anu sadrži nekoliko dubokih uvida u ljudsku prirodu i ponašanje. Ova sura, koja se temelji na prizoru konja koji jure u borbi, koristi snažnu simboliku da prikazuje ljudsku prirodu u kontekstu njene sklonosti ka strastima, materijalizmu i zaboravu na Božiju moć.
U ovoj suri, Allah najprije opisuje konje koji jure, danju i noću, u borbi, sa svim svojim snagama i energijama, što je metafora za ljudsku žurbu za materijalnim dobrima, ambicijama i strastima. Međutim, kroz ovaj slikoviti prikaz, sura otkriva duboku dijagnozu ljudske prirode:
- Ljudska sklonost prema materijalizmu i svijetu: U drugom ajetu (100:6) se kaže: “Čovjek je, doista, veoma nezahvalan svom Gospodaru.” Ovdje se aludira na čovjekovu sklonost da bude zaboravan prema onome što mu je najvažnije – svome Gospodaru, dok je usmjeren na prolazne i materijalne stvari.
- Zaboravnost na životne vrijednosti: U ajetima 100:7-9, Allah piše: “I on je o tome svjedočio, i sam je to znao, a on je zaista neumjeren prema svom Gospodaru.” Ovdje se prikazuje da, iako čovjek zna što je ispravno, često zanemaruje svoje obaveze prema Allahu zbog toga što je previše zaokupljen svojim životnim brigama.
- Nepravednost i nemarnost: U ajetu 100:10-11, spominje se da čovjek “voli” da gomila bogatstvo i bogatstva, ali nije spreman koristiti ih za dobra djela i pomagačstvo onima kojima je to najpotrebnije. Ova nemarnost prema onima u potrebi i nepravednost prema Božijim uputama čini da postane podložan samouništenju.
- Potrebna introspekcija i obraćenje: Iako je sura kritična prema ljudskoj prirodi, ona poziva na introspekciju. Ljudska odgovornost leži u prepoznavanju vlastite slabosti i nesavršene prirode, kao i u potrebi da se okrene prema Allahu, jer je On Jedini koji može izbaciti čovjeka iz duhovne zapletenosti u kojoj se često nalazi.
Dakle, dijagnoza čovjeka u suri Al-‘Adiyat je da je nezahvalan, sklon materijalizmu, zaboravan i nemaran prema svojoj duhovnoj odgovornosti. Sura poziva na buđenje savjesti i priznanje vlastite ovisnosti o Božijoj milosti i upravi.
Priredio: E.B