Knjiga Sarajevski pjesnik Zekerija Sukerija nije samo naučno istraživanje – ona je odražaj svjetlosti koja u jednoj malenoj duši, duši iz Sarajeva, uspijeva upiti čitav svemir. Amina Šiljak-Jesenković i Madžida Mašić u ovoj knjizi ne donose samo suhoparni analizatorski pristup, već nude čitaocu most ka onom svijetu koji je i danas živ, a opet dalek – svijet koji je kroz stihove Zekerije Sukerije utkan u sam temelj bosansko-hercegovačkog kulturnog identiteta. Sukerija nije bio samo pjesnik, on je bio glas onih tragaoca koji su i u danima najvećih političkih turbulencija pronalazili mir u jednostavnom u dubokom ritmu poezije.
Sarajevski pjesnik Zekerija Sukerija,nije tek figura povijesti već duša koja govori tišinom stihova. Njegov Divan, nalik rijeci koja mirno teče, spaja orijentalnu učenost s bosanskom toplinom, donoseći nam svjetlo vremena kad je poezija bila život, a pjesnici čuvari duhovne harmonije.
Sukerijini gazeli, ti blistavi dragulji njegova stvaralaštva, otkrivaju svijet u kojem se vjera i umjetnost prepliću, gdje riječi nisu samo izrazi, već mostovi do nebeskog. U njegovim stihovima osjeća se čežnja za Jednim, duboko razumijevanje prolaznosti i ljepota svijeta kakav jeste, sa svim svojim nesavršenostima.Njegov život, premda ispunjen uspjesima dvorske službe, priča je o Sarajliji koji je, poput samotne ruže u vrtovima Istanbula, nosio miris svoga grada. Bio je glas onog što je prošlo, a opet, što traje – duhovnosti, ljubavi, i stalne potrage za smislom.
Sukerija je dokaz da poezija ne poznaje granice ni vremena. Njegovo djelo nije samo nasljeđe već inspiracija; podsjetnik da riječi, kada su prožete duhom, mogu nadživjeti sve prolazno. U tom smislu, on nije tek pjesnik iz 17. stoljeća – on je vječni sugovornik svih onih koji traže Boga u riječi, a Bosnu u duši.
Njegovo djelo, smješteno u osmansko doba, ali ipak uvijek povezano s našim krajem, nudi nam mogućnost da transcendiramo vremenske i prostorne granice. Kroz gazele, rubaije i musammate, Sukerija stvara pejzaž u kojem Bosna i Istanbul nisu samo geografske tačke, već duhovne postaje na putu ka jedinstvu. Ovo djelo je više od pjesme – ono je molitva, meditacija, prostor u kojem poezija postaje medij za izražavanje unutrašnjih borbi i težnji ka višem, božanskom.
Autorke knjige briljantno rekonstruiraju život ovog pjesnika, nudeći čitaocu i biografski okvir unutar kojeg su stihovi postali ne samo lična refleksija, već i kulturni dokument jednog vremena. U njihovoj analizi, književna teorija nije samo puki instrument za dekonstrukciju teksta, već i sredstvo za oživljavanje onog što je Sukerija ostavio, tog neuhvatljivog, ali neizbrisivog traga u književnom pamćenju.
Najveća snaga ove knjige nije samo u njenoj teorijskoj dubini, već i u njenoj sposobnosti da nam, kroz prijevod i analizu stihova, približi Sukerijin jezik – jezik u kojem se osjeća Bosna, ali i širina svijeta. Kao da je pjesnik, koji je živio u Istanbulu, govorio našim jezikom, govorio o našim pitanjima i bolima, o našim nesigurnostima i našim nadi.
Knjiga nas poziva da ne gledamo prošlost kao nešto završeno, nego kao nešto što se neprestano obnavlja, kroz razumijevanje, kroz kulturološke mostove koje stvaramo. I u tom svjetlu, djelo Zekerije Sukerije nije samo pjesnički opus, već vječna potraga za identitetom, za smirenjem, za harmonijom – potraga koja se ne završava ni u njegovom vremenu, niti u njegovom prostoru.
Knjigu je objavio Univerzitet u Sarajevu – Orijentalni institut, kao 72. izdanje u seriji Posebna izdanja. Urednici su dr. Elma Korić i dr. Aladin Husić, a knjiga je prošla recenziju uglednih stručnjaka: ddr. Adnana Kadrića i dr. Berina Bajrića. Njihovi osvrtu ističu visoku vrijednost istraživanja, jasnoću analize i doprinos proučavanju bosanskohercegovačkog književnog naslijeđa na orijentalnim jezicima.
- Kadrić ističe da je knjiga “izuzetno značajan doprinos proučavanju divanske književnosti na orijentalnim jezicima, posebno u kontekstu kulturnog i književnog naslijeđa Bosne i Hercegovine”. Prema njegovom mišljenju, autorke su “uspjele balansirati između akademskog pristupa i poetičkog razumijevanja, čineći Sukerijino djelo dostupnim i relevantnim za savremenu čitalačku publiku”.
- Bajrić naglašava da je knjiga “važan most između prošlosti i sadašnjosti, posebno u valorizaciji bosanskohercegovačke književne tradicije na orijentalnim jezicima”. On pohvaljuje prijevod stihova na bosanski jezik kao “elegantan i precizan”, omogućujući “dublji uvid u Sukerijino poetsko stvaralaštvo”.
Knjiga obuhvata 189 stranica, uključujući odjeljke posvećene teorijskoj analizi, prijevodu stihova i dodatnoj literaturi.
Djelo je u štampi a dostupno je online na linku: https://izdanja.ois.unsa.ba/index.php/izd/catalog/book/113
Priredio: E.B.