Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat na Njegovog miljenika, Muhammeda, alejhisselam, na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, alejhisselam, Njegov rob i poslanik.
Na početku smo blagoslovljenog mjeseca ramazana. U ovom odabranom mjesecu muslimani, pored drugih ibadeta, izvršavaju i jednu od pet temeljnih islamskih dužnosti – dužnost posta.
Post je ibadet. Post je čin snažne volje da se upravlja sobom. Post je radost života u vjeri. Post je smirenost duše i tijela u predanosti Bogu.
Ljepotu, veličinu i snagu posta najbolje spoznajemo vlastitim iskustvom. O postu najviše saznajemo posteći. Stoga je onima koji poste, u stanovitom smislu, gotovo suvišno govoriti o njegovom značenju i značaju. Smisao posta iskušavaju i spoznaju u vlastitoj nutrini. Oni o postu znaju onoliko koliko žedan zna o žeđi, a radostan o radosti.
Pa ipak, u čemu je značaj ramazanskog posta? Šta je smisao ove univerzalne duhovne institucije u islamu?
Allah, džellešanuhu, u Kur’anu, u 183. ajetu sure El-Bekare, kaže:
“O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.”
Prema ovim kur’anskim riječima, smisao posta jeste u podsticanju bogobojaznosti. Postimo kako bismo kroz samosavladavanje bili svjesniji Boga, da bismo čistili svoje srce i čuvali se grijeha.
Taberani prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, alejhisselam, kaže:
“Došao vam je ramazan, mjesec berićeta. U njemu će vas Allah obasuti milošću, oprostiti grijehe i uslišati vaše dove. On gleda kako se natječete u pokornosti Njemu i ponosi se vama pred melekima. Stoga vi, sa svoje strane, iskažite dobro koje će Allah vidjeti. Zaista je nesretnik onaj ko u njemu ne zasluži milost Uzvišenog Gospodara.”
Ramazanski post je stroga i zahtjevna dužnost. No, nije težak samo zbog odricanja od hrane, pića i drugih tjelesnih prohtjeva. Post zahtijeva potpuno predavanje Bogu, a muslimani u ramazanu izvršavaju i cijeli niz drugih dužnosti. Ipak, fascinantno je kako s radošću dočekuju ovaj mjesec i s lahkocom isposte post.
Svako ko se predaje postu svim svojim bićem osjeti čudesnu snagu, blagost i smirenost. U postu se izoštrava naša svijest o nama samima kao Božijim stvorenjima. Naša duša postaje gotovo opipljiva, a tijelo se pročišćava i postaje lahkotno, prozirno poput duše. U postu tijelo i duša postaju jedno. Dok postimo, živimo životom meleka.
Allah, džellešanuhu, u hadisu kudsijju kaže:
“Čovječe, kada bi tvoji grijesi bili do neba, a zatim Me zamolio za oprost, Ja bih ti oprostio.”
Dok postimo, naše duhovno oko se izoštrava. Svjesniji smo ljepote postojanja koje nam daruje Milostivi Bog. U trenutku iftara, u čaši vode i zalogaju hrane, prepoznajemo Božiju milost. Postiti znači susresti se sa Stvoriteljem u osjećanju vlastite stvorenosti. To duboko osjećanje produbljuje naše strahopoštovanje prema Bogu.
Ramazan je prilika da, kroz produbljeno strahopoštovanje pred Stvoriteljem, produbimo i naše poštovanje prema životu koji nam je darovan. Zato se u ramazanu više nego inače okrećemo dobročinstvu, dijelimo sadaku, suosjećamo s onima u nevolji i pomažemo ljudima.
Živimo u svijetu u kojem se vrijednost ljudskog života sve više omalovažava. Ramazan je prilika da sačuvamo i osnažimo naše dostojanstvo. Biti postač znači držati do sebe, do svog ponosa i časti. Allah, džellešanuhu, u Kur’anu kaže:
“Od Ibrahimove vjere glavu okreće samo onaj ko ne drži do sebe…” (El-Bekare, 130)
U ramazanu to najbolje osjetimo: svako od nas je važan. Naša važnost pred Bogom proizlazi iz povjerenja koje nam je dao. Mi smo nosioci amaneta – odgovornosti koju nisu smjeli preuzeti nebesa, Zemlja i planine. Kroz post se uzdižemo u našoj ljudskoj odvažnosti, odgovornosti i dostojanstvu pred Bogom i pred samima sobom. Zato se u ramazanu intenzivnije posvećujemo namazu, dovama i učenju Kur’ana, objave čija je milost, ne slučajno, spuštana na čovječanstvo upravo u ramazanu.
Ramazan nas oslobađa kandži potrošačkog mentaliteta i površnosti ove materijalističke civilizacije. Čovjek nije – i ne smije biti! – samo ono što konzumira. Živimo u vremenu u kojem ljudi nemaju snage da bilo čemu kažu ne. Ramazan je prilika da izgradimo unutrašnju snagu, da prosvijetlimo volju, razum i srce, kako bismo, poput naših predaka, imali snage za ne bez kojeg nema moralnog i dostojanstvenog života. Ramazan nas uči odricanju, poštivanju granica i samosavladavanju.
U svijetu punom briga, strepnji i buke, ramazan je oaza usred duhovne pustinje. U njemu nalazimo predah, okrepu i mir. Ramazan je prilika da skrenemo pogled s prolaznih fatamorgana i da se zagledamo u vlastitu dušu. To je vrijeme kada se možemo osloboditi onoga što nas iz svih pravaca razapinje i zavodi, i kada se konačno možemo posvetiti sebi i svom Stvoritelju.
Tako ćemo u ramazanu osjetiti islam kao ljepotu, smirenost, snagu, samopouzdanje i dostojanstvo.
Molim Uzvišenog Allaha da nam podari Svoju milost, dobro i snagu.
Dževad Hodžić, iz publikacije: Ramazan – najdraži gost u našem domu
Poklon Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini