Uz prve dane mubarek mjeseca Ramazana, Islamske informativne novine Preporod sa radošću vam poklanjaju online izdanje knjige “Na tragu sna – Župski monolozi” autora Esada Bajića.
Ova knjiga je putovanje kroz misli i sjećanja, gdje se poezija, eseji i pripovijesti prepliću u slojevitu priču o duši, vremenu i prostoru koji oblikuju naše postojanje. Esad Bajić piše srcem, donoseći nam priče utkane u duh vjere, doma i zajedničkog pamćenja. Njegova riječ nosi toplinu zavičaja, ali i ozbiljnost životnih lekcija koje nas oblikuju.
Ramazan je mjesec neponovljivog putovanja, promišljanja i duhovnog tkanja za one koji to vrijeme razumijevaju kao blagoslov koji nas vraća suštini – Bogu, porodici, sebi. Neka vam ova knjiga bude blagi saputnik u tim trenucima, podsjećajući vas na ljepotu riječi, snagu sjećanja i važnost srca koje vjeruje i pamti.
S ramazanskim selamima,
Vaš Preporod
 |
EPUB |
| |
…Esad snažno preispituje pitanja identiteta, hrabrosti i moralne odgovornosti u savremenom bošnjačkom društvu. Kroz kritiku društvenih zabluda i introspekciju, autor poziva čitatelje na aktivno suočavanje sa stvarnošću i preuzimanje odgovornosti za vlastiti život i zajednicu. Kroz analizu „straha i hrabrosti“ podseća nas na važnost hrabrosti kao ključne komponente ljudskog postojanja, koja nije samo reakcija na okolnosti, već aktivna odluka da se ne podleže strahu i nepravdi.
Pjesme u ovoj knjizi obuhvataju različite teme i stilove, reflektujući autorovu duboku emotivnost, introspekciju i povezanost s kulturom i tradicijom. Njegov pjesnički jezik je jednostavan i pristupačan, ali snažan u svom emocionalnom izražavanju. Kroz kratke, snažne rečenice autor postiže dubok utjecajna čitatelja. Autor često koristi poetične elemente unutar proze, ali i prozne elemente unutar poezije što stvara fluidnost između narativnog i lirskog izraza.
Humor prisutan u ovoj knjizi služi kao važan alat za istraživanje složenih tema i emocionalnih stanja. Kroz ironiju, samoironiju i situacijski humor, autor uspijeva unijeti vedrinu u teške narative, stvarajući tako dublju povezanost između likova i čitatelja. Humor ne samo da olakšava tenzije, već također omogućava likovima da se suoče s vlastitim stvarnostima na način koji je autentičan i emotivno resonantan.
Benjamin Mušinović
NA TRAGU SNA – knjiga koja pamti, opominje i ostavlja trag
Zbirka “Na tragu sna-župski monolozi” je žanrovski slojevita—sjećanja, eseji, priče, poezija—sve se u njoj prepliće kao niti u ćilimu kojim je pokriven bošnjački duh. Autor je ne samo pripovjedač nego i svjedok, ne samo pjesnik nego i hroničar, ne samo mislilac nego i onaj koji pita, koji traga, koji sumnja.
Kad čovjek odrasta u Župi, on ne postavlja pitanje gdje ona počinje i završava. Župa nije samo geografski prostor—ona je stanje svijesti, način govora, tvrdoglavost u mišljenju, stisak ruke što ne popušta ni pod najvećim pritiskom. Ako bih trebao pročitati Esine Župske monologe kao neko sa strane, vjerovatno bih u njima vidio zapis o prošlim vremenima, o ratu, o pamćenju i prolaznosti. Ali kada ih čitam iznutra, iz one iste zemlje iz koje je i pisac iznikao, onda je to knjiga u kojoj ne čitam samo slova, nego osjećam kamen pod prstima, miris ljeta u ribarskom polju, surove zime pod Humom i težak glas onih koji su preživjeli rat, ali ga nikada nisu ostavili iza sebe.
Sjećanja koja grizu i opominju
Eso nije sentimentalan kada piše o prošlosti. Njegova sjećanja nisu mehka i umilna, nisu uljepšane razglednice. Naprotiv, ona su opora, katkad gorka, ali uvijek precizna i neizbrisiva. Ratne priče iz knjige nisu samo hronika preživljavanja—one su unutrašnji monolozi čovjeka koji se još uvijek bori sa svojim sjećanjem, sa svojim ranama, sa svojim identitetom. Iako knjiga nosi težak teret prošlosti, ona nije sumorna. Njegov humor je autoironičan, suptilan, često sakriven u pozadini naizgled ozbiljnih rečenica.
U pričama poput “Koliko ti je debela ploča” ili “Rat je završio” vidi se Esina sposobnost da uhvati ono što mnogi žele zaboraviti—da rat ne završava na dan primirja, već da ostaje u mislima, u pokretima, u načinu na koji čovjek kasnije hoda, jede, spava. Jer, kako kaže sam autor, rat nije samo pucnjava—rat je stanje svijesti koje ne prolazi lahko. Posebno je snažan segment gdje evocira pad Srebrenice dok sjedi(mo) u rovovima na Treskavici. On zna da bi trebali biti tamo, zna da bi trebali nešto učiniti, baš kao što smo i mi pored njega tad u tim istim okolnostima znali i pitali isto.
Eseji kao ogledalo društva
U knjizi se nalazi i niz eseja koji se bave pitanjem pamćenja i identiteta. Eso ovdje nije samo književnik—on je glas koji pita, koji analizira, koji upozorava. U eseju Da li pamtiš ili se sjećaš pravi jasnu distinkciju između sjećanja i pamćenja. Sjećanje je lično, prolazno, emotivno. Pamćenje je institucionalno, trajno, opominjuće.U tekstovima o genocidu u Gazi, o kulturi pamćenja, o godišnjicama oslobođenja ne bježi od teških tema. On zna da književnost ne smije biti puko prepričavanje ljepote, već da mora biti i svjedok vremena. Njegova riječ u tim esejima je britka i jasna.
Na kraju knjige dolazi poezija. Esadov pjesnički izraz je jednostavan, ali jak. Njegove pjesme nisu hermetične, nisu ukrašene teškim metaforama koje traže dekodiranje. Naprotiv, one su direktne, ponekad čak i brutalno iskrene. Poput pjesme “Bezglasje”, koja govori o tišini koja nastupa nakon svega—nakon borbe, nakon govora, nakon krika.
U pjesmi “Koliko jezika razumiješ” ne govori o poznavanju stranih jezika u lingvističkom smislu, već o dubljem razumijevanju svijeta i ljudskih iskustava. Ona postavlja pitanje istinskog sporazumijevanja među ljudima, pokazujući da jezik nije samo puko znanje gramatike i vokabulara, već sposobnost da se osjeti i razumije tuđa bol, radost, patnja i čežnja. ističe da se gladnoga razumije glađu, bolesnog bolom, uplakanog suzama – što znači da se stvarna komunikacija ne odvija samo kroz riječi, već kroz doživljeno iskustvo.
Ova knjiga nije za one koji traže zabavu. Nije ni za one koji žele laganu literaturu prije spavanja. Na tragu sna – Župski monolozi je knjiga za one koji su spremni suočiti se sa sobom, sa svojim narodom -historijom, sa svojim sjećanjem. Ako bih morao ovu knjigu sažeti u jednu misao, rekao bih: Ovo je knjiga koja pamti, čak i kada bismo mi radije zaboravili.
Za onoga ko je rođen u Župi, ovo nije knjiga koju se samo pročita, nego knjiga koja se živi. Čovjek se u njoj prepoznaje, sukobljava s njom, smije joj se i na kraju joj se vraća.
Esad je ovdje književnik, svjedok, pjesnik i mislilac u isto vrijeme. Njegove riječi nisu mehlem—one su češće sol na ranu. Ali ponekad je upravo to potrebno. Jer ako prestanemo osjećati bol, onda prestajemo i pamtiti.
Hodžić Nermin