Naziv knjige: Ramazanske rasprave
Izdavači: Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka i El-Kalem
Godina izdanja: 2025
Knjiga Ramazanske rasprave predstavlja zbornik radova različitih autora, koji kroz islamsko-pravnu, teološku i historijsku perspektivu raspravljaju o temama vezanim za mjesec ramazan, islamsku praksu i savremene izazove muslimanske zajednice. Izdanje je rezultat saradnje Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka i El-Kalema.
Urednik dr. hafiz Elvir Duranović u “riječi urednika” ističe da su Bošnjaci muslimani, od demokratskih promjena 1990-ih, a posebno tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i u decenijama nakon toga, suočeni s izazovom alternativnih tumačenja islama. U Bosni i Hercegovini danas djeluje niz udruženja i organizacija islamskog usmjerenja koje misionski nameću svoje razumijevanje islama kao jedino ispravno, mimo okvira Islamske zajednice.
Pojam alternativno tumačenje islama u ovom kontekstu odnosi se na organizirano pojedinačno razumijevanje islama koje se propagira van Islamske zajednice, čija je uloga, prema Ustavu, da čuva vjerodostojnost islamskih normi.
Poseban izazov se javlja početkom i tokom mjeseca ramazana, kada alternativni tumači, uglavnom putem društvenih mreža, promovišu stavove suprotne zvaničnim stavovima Islamske zajednice i stoljetnoj vjerskoj praksi Bošnjaka. Ovi stavovi najčešće se tiču ramazanskih ibadeta, pri čemu se stvara utisak da takvi tumači govore jednim glasom, dok su imami i teravih-imami primorani konzultirati različitu literaturu kako bi odgovorili na ta pitanja.
Kako bi se imamima i teravih-imamima olakšalo suočavanje s tim izazovima, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka je u saradnji s El-Kalemom pripremio izbor tekstova pod nazivom Ramazanske rasprave. Ova knjiga sadrži osam radova s argumentacijom hanefijskog i drugih mezheba, na kojima se temelje vjerski propisi i običaji Bošnjaka tokom mjeseca ramazana.
Struktura i sadržaj knjige:
Knjiga sadrži 11 radova različitih autora, kao i dvije recenzije, koje je napisao dr. Vahid Fazlović i dr. hfz. Mensur Malkić.
U nastavku slijedi pregled svih radova s kratkim opisom njihovih tema:
Zijad Sujić i mr. Hamza Lavić – Takvim – ustavna kategorija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (str. 13)
Rad Zijada Sujića i Hamze Lavića istražuje značaj Takvima u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine, njegov historijski razvoj, metodologiju izrade i izazove koji proizlaze iz nepostojanja jedinstvenog takvima. Kroz naučno-istraživački pristup, autori analiziraju kako je Takvim postao ustavna kategorija, pri čemu posebno ističu doprinos prof. Muhameda Kantardžića uvođenju astronomskih proračuna.
Pored historijskog pregleda, rad se bavi teološkim i metodološkim osnovama preciznog računanja vremena za islamske ibadete, oslanjajući se na kur’anske ajete i hadise. Također, obrađuje razvoj institucije muvekkita i muvekkithana u Bosni i Hercegovini, naglašavajući njihov značaj u prošlosti i utjecaj na savremene metode izrade Takvima.
Poseban fokus stavljen je na probleme različitih pristupa određivanju hidžretskih mjeseci i njihov utjecaj na muslimane, naročito one u dijaspori. Na kraju, rad donosi pregled izmjena u Takvimu za 2025. godinu, objašnjavajući kako su savremeni astronomski proračuni doprinijeli preciznijem određivanju namaskih vremena.
Dr. Emir Demir – Važeći i nevažeći post: Rješenja hanefijske pravne škole (str. 33)
Analizira se pojam posta, uvjeti koji ga čine važećim ili nevažećim, kao i različiti pravni stavovi unutar hanefijske pravne škole.Kroz klasične pravne izvore i savremene primjere, autor pokazuje dinamičnost islamskog prava i kako se ono prilagođava novim izazovima. Knjiga time postaje ne samo akademski tekst, već i koristan vodič za vjernike.
Dr. Ahmed Hatunić – Propis klanjanja dvadeset rekata teravih-namaza (str. 55)
Rad dr. Ahmeda Hatunića, “Propis klanjanja dvadeset rekata teravih-namaza”, bavi se pravnim i historijskim aspektima teravih-namaza, s posebnim naglaskom na broj rekata.
Autor objašnjava da je teravih sunnet-mu’ekkede i analizira različite prenose o broju rekata. Iako neki hadisi spominju osam rekata, hanefijska pravna škola, slijedeći praksu Omera ibn Hattaba, r.a., usvojila je dvadeset rekata kao standard. Ovaj stav podržavaju i drugi mezhebi, a Islamska zajednica u BiH slijedi tu praksu.
Dr. Hatunić naglašava važnost očuvanja tradicionalne prakse, odbacujući savremene tendencije smanjenja broja rekata. Zaključuje da je dvadeset rekata teravije utemeljeno na hadisima, konsenzusu učenjaka i višestoljetnoj praksi muslimana.
Dr. Enes Ljevaković, dr. Ahmed Purdić i Vehid Arnaut – Legitimitet Islamske zajednice u prikupljanju zekata i sadekatul-fitra (str. 79)
Raspravlja se o ulogi Islamske zajednice u prikupljanju zekata i sadekatul-fitra, naglašavajući teološke i institucionalne aspekte.
Autori naglašavaju da su zekat i sadekatul-fitr obavezni ibadeti čije pravilno raspoređivanje osigurava ispunjenje njihovih osnovnih ciljeva – pomoć siromašnima i jačanje zajednice. Analiziraju šerijatske dokaze koji potvrđuju da institucija može preuzeti odgovornost za njihovu distribuciju, oslanjajući se na praksu ranih muslimanskih vladara, uključujući halifu Omera, r.a.
Posebno ističu ulogu Islamske zajednice u BiH, koja kroz organizirani sistem prikupljanja zekata putem Bejtul-mala osigurava transparentnost i efikasnost. Odbacuju tvrdnje da pojedinci mogu samostalno raspolagati zekatom bez institucionalnog nadzora, jer bi to narušilo njegovu društvenu funkciju.
Zaključuju da je Islamska zajednica legitiman i nužan posrednik u prikupljanju i raspodjeli zekata i sadekatul-fitra, čime se osigurava dosljedno izvršenje ove obaveze u skladu sa šerijatskim principima i potrebama muslimanske zajednice.
Dr. Sumeja Ljevaković-Subašić – Mukabela: pritvrđeni sunnet ili novotarija? (str. 105)
Osvrt na tradiciju mukabele, njenu pravnu osnovu i dileme oko njenog statusa u islamskoj praksi.
Autorica objašnjava da je mukabela višestoljetna praksa muslimana, posebno na Balkanu, te da ima snažno uporište u sunnetu. Ističe da je učenje i slušanje Kur’ana pohvalno djelo (mustehabb) i da su zajednički oblici ibadeta prisutni još od vremena Poslanika, s.a.v.s., koji je u ramazanu preslušavao Kur’an s Džibrilom, a.s.
Neki savremeni kritičari osporavaju mukabelu kao novotariju (bid’at), tvrdeći da nije direktno propisana u sunnetu. Međutim, autorica argumentira da novotarija nije svaka nova praksa, već samo ona koja proturječi osnovama vjere. Budući da je mukabela u skladu s islamskim načelima i donosi duhovnu korist, ne može se smatrati zabranjenom inovacijom.
Zaključuje da je mukabela pohvalna praksa koja podstiče učenje Kur’ana, jača zajedništvo i duhovnost vjernika tokom ramazana, te da je smještanje u kategoriju novotarija neutemeljeno.
Jusuf Džafić – Nijet za post i zajednička dova poslije jela (str. 123)
Pitanje nijeta za post i običaja zajedničke dove nakon iftara, uz osvrt na šerijatske argumente: Nijet za post – Iako je nijet srcem obavezan, islamski pravnici (posebno hanefijski mezheb) smatraju da je izgovaranje nijeta jezikom pohvalno (mustehabb) jer pomaže koncentraciji i prisutnosti u ibadetu. Autor kritikuje stavove alternativnih tumača islama koji osporavaju izgovaranje nijeta, ističući da njihove tvrdnje nisu pravno utemeljene. Zajednička dova poslije jela (jemek-dova) – Autor dokazuje da je praksa zajedničke dove utemeljena u Sunnetu, citirajući hadise i fetve islamskih učenjaka. Ističe da je podizanje ruku, aminanje i učenje Fatihe pohvalno. Odbacuje kritike onih koji ovu praksu nazivaju novotarijom (bid’atom), naglašavajući da su njihove tvrdnje neargumentovane. Obje prakse – izgovaranje nijeta za post i jemek-dova – imaju šerijatsko utemeljenje i predstavljaju dio islamske tradicije Bošnjaka. Kritike alternativnih tumača islama nisu valjane jer se temelje na pogrešnim interpretacijama i selektivnom korištenju izvora.
.
Dr. Fadilj Maljoki – Učenje Kur’ana za umrle: Mišljenja učenjaka i njihovi argumenti (str. 141)
Analiza islamskog pravnog diskursa o učenju Kur’ana za umrle, uz prikaz različitih mišljenja učenjaka. Autor najprije pojašnjava da islam podučava individualnu odgovornost, ali istovremeno priznaje mogućnost prenošenja nagrada (sevapa) s jednog muslimana na drugog kroz određene ibadete, poput dove, sadake i hadža.
Analizirajući stavove različitih pravnih škola, ističe da hanefijska, hanbelijska i malikijska škola dopuštaju prenošenje sevapa učenja Kur’ana na umrle, dok šafijska škola to osporava, jer ne postoji izričit dokaz da je Poslanik, s.a.v.s., takvu praksu lično provodio.
Argumenti zagovornika ove prakse temelje se na hadisima koji potvrđuju da umrli mogu imati koristi od djela živih, kao što su dova i sadaka. Kritičari, posebno unutar šafijskog mezheba, tvrde da ibadeti koji zahtijevaju ličnu namjeru, poput namaza i učenja Kur’ana, ne mogu biti preneseni na drugu osobu.
Autor zaključuje da je učenje Kur’ana za umrle prihvaćena praksa u mnogim islamskim društvima, te da nema jasne zabrane u šerijatu. Iako postoje različita mišljenja, većina učenjaka dozvoljava ovu praksu, pod uvjetom da se ne smatra obavezom, već dobrovoljnim činom s nadom u Božiju milost.
Dr. Elvir Duranović – Obilježavanje mubarek dana i noći tokom mjeseca ramazana i Dan šehida (str. 163)
Rad dr. Elvira Duranovića istražuje značaj mubarek noći u ramazanu i obilježavanje Dana šehida u Bosni i Hercegovini. Analizira četiri posebne noći: Lejletu’l-Bedr (sjećanje na bitku na Bedru), Lejletu’l-Feth (oslobođenje Mekke), Lejletu’l-Kadr (noć objave Kur’ana) i Lejletu’l-Džuma (svaka noć pred džumu). Ističe da njihovo obilježavanje jača duhovnu povezanost muslimana s vjerom i historijom.
Dan šehida, ustanovljen 1995. godine, obilježava se drugog dana Bajrama kao znak sjećanja na pale borce. Ima vjersku i patriotsku dimenziju, izražava poštovanje prema šehidima i učvršćuje kolektivno pamćenje kroz posjete mezarjima, dove i učenje Kur’ana.
Zaključno, mubarek noći i Dan šehida su ključni za očuvanje vjerskog i društvenog identiteta muslimana Bosne i Hercegovine, jačajući njihovo zajedništvo i povezanost s prošlošću.
Dr. Vahid Fazlović – Recenzija (str. 183)
Muftija tuzlanski, dr. Vahid Fazlović, u svom osvrtu na studiju Ramazanske rasprave naglašava važnost ove zbirke tekstova za pravilno razumijevanje i prakticiranje islama u skladu s hanefijskom tradicijom Bošnjaka. Ističe da knjiga obrađuje aktuelna pitanja i dileme koje se često raspravljaju na društvenim mrežama, ali se u njoj nude odgovori zasnovani na relevantnoj stručnoj literaturi.
Posebno ističe značaj rasprava o zekatu, sadekatu-l-fitru, učenju Kur’ana, propisima teravih-namaza i obilježavanju mubarek noći, pri čemu se autori oslanjaju na islamske izvore i tradicionalna tumačenja. Zaključuje da će knjiga poslužiti kao vrijedan putokaz imamima i vjernicima u razumijevanju islamskih propisa u duhu bosanske hanefijske tradicije.
Dr. hfz. Mensur Malkić – Recenzija (str. 187)
Direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH, dr. hfz. Mensur-ef. Malkić, u svom osvrtu ističe da su autori knjige odgovorili na urednikov zadatak dajući relevantne odgovore na pitanja nametnuta iz različitih centara. Naglašava važnost ovih odgovora za širu javnost, budući da knjiga pruža jasne argumente za poštivanje propisa i stavova Islamske zajednice.
Preporučuje djelo široj čitalačkoj publici, posebno onima koji žele produbiti svoje znanje i bolje razumjeti ramazanske teme u savremenom kontekstu. Također ističe da knjiga može biti koristan priručnik imamima, hatibima i vaizima u pripremi hutbi i vazova tokom ramazana. Završava izražavajući nadu da će knjiga biti od koristi, uz dovu da donese dobro.
Ramazanske rasprave su vrijedan akademski doprinos islamskoj nauci i praksi. Knjiga donosi temeljne analize ključnih aspekata ramazanskih ibadeta i institucija Islamske zajednice, pružajući čitaocima jasan uvid u teološke i pravne osnove ovih pitanja. Njena vrijednost je posebno značajna za islamske učenjake, imame i studente islamskih nauka, ali može koristiti i vjernicima koji žele dublje razumjeti vjeru.
Preporučuje se svima koji žele bolje razumjeti islamsku pravnu tradiciju, značaj ramazanskih običaja i savremene izazove Islamske zajednice.
(Prikaz sačinio: Esad Bajić)