Komentar ajeta “Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren kao nejako biće” (En-Nisa’, 28) uz oslanjanje na klasične i savremene izvore:
Kontekst ajeta
Ovaj ajet dolazi u kontekstu propisa koji se odnose na međuljudske odnose, uključujući dozvoljeno i zabranjeno, braku i nasljedstvu, kao i drugim pitanjima iz svakodnevnog života. Cilj je olakšati ljudima da postignu ravnotežu između svojih obaveza i prirodnih ljudskih slabosti.
Teološko značenje
- Allahova milost i olakšanje
Ibn Kesir u svom tefsiru objašnjava da ovaj ajet potvrđuje Allahovu želju da olakša ljudima u njihovim ibadetima i svakodnevnom životu. Propisi u islamu nisu namijenjeni da budu prekomjerno teški, već da usklade čovjekovu prirodu s obavezama koje vode ka uspjehu na dunjaluku i Ahiretu. Allah time pokazuje Svoju milost i razumijevanje ljudske slabosti. - Ljudska slabost (ضعيف)
Al-Qurtubi u svom tefsiru tumači riječ “nejako biće” kao dokaz ljudske ranjivosti, kako fizičke, tako i duhovne. Ljudi su skloni strastima, grijesima, i umoru, te im je zbog toga potrebna Allahova pomoć i uputa. Ova slabost ne znači bezvrijednost, već realnost ljudske prirode koja zahtijeva oslonac na Allaha. - Praktično značenje
Savremeni učenjaci poput Sayyid Qutba u njegovom tefsiru Fi Zilal al-Qur’an ističu da ovaj ajet naglašava uravnoteženost islamskih propisa. Na primjer:- Islam olakšava ibadete kroz propise poput skraćivanja namaza (kada ste na putovanju) ili dozvole da se ne posti za bolesne i putnike.
- Propisi poput mogućnosti sklapanja ugovora (npr. brak, imovina) temelje se na stvarnim potrebama i slabostima ljudi.
Poruka za savremenog čovjeka
Ajet ukazuje na to da islam nije vjera koja postavlja nemoguće zahtjeve, već je prilagođen ljudskoj prirodi. Olakšavanje se ne odnosi samo na pravila i propise, već i na duhovni put, jer Allah ne traži od čovjeka više nego što može podnijeti (El-Bekare, 2:286). Ljudska slabost treba biti podsticaj da se više oslanjamo na Allaha, umjesto da se prepustimo očaju.
Primjeri olakšanja iz Sunneta
- Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao:
“Ova vjera je lahka, i niko se u nju ne upusti pretjerujući, a da ga ona neće savladati.” (Sahih Buhari).
Ovo potvrđuje smisao ajeta o Allahovoj želji za olakšanjem.
Tefsir At-Tabari (Džami’ul-Bejan)
Imam Tabari naglašava da ajet ukazuje na Allahovu želju da vjernicima olakša praktikovanje vjere i života, jer je čovjek prirodno slab prema iskušenjima. On navodi da slabost ovdje podrazumijeva:
- Fizičku slabost: Čovjek je stvoren od kapi tekućine, prolazi kroz različite faze slabosti, od djetinjstva do starosti.
- Duhovnu slabost: Sklonost ljudskog bića prema strastima i grijesima, zbog čega je potrebna stalna Allahova pomoć i zaštita.
Tabari također ističe da izraz “Allah želi da vam olakša” podrazumijeva olakšanje kroz specifične šerijatske propise, poput:
- Omogućavanja da se koriste olakšice u ibadetima (npr. skraćivanje namaza ili izostavljanje posta).
- Uklanjanja nepotrebnih teškoća i opterećenja iz prethodnih zajednica (umeta), poput kazni ili strožijih propisa koje su imali sljedbenici Musa’a, a.s.
Tefsir Al-Baghawi (Ma’alim at-Tanzil)
Al-Baghawi komentira da Allahovo olakšavanje dolazi kao milost prema ljudima jer su oni, po svojoj prirodi, skloni slabosti i nisu stvoreni da podnose prekomjerne poteškoće. Ovdje “slabost” ima dva značenja:
- Prirodna slabost tijela i snage, koja zahtijeva odmjerene dužnosti i propise.
- Skoroj pokornosti strastima i šejtanskim vesvesama, što može odvesti u grijeh.
On ističe da je čovjekova slabost razlog zašto Allah postavlja granice i zabranjuje pretjerivanje u vjeri ili djelima, u skladu s hadisom:
“Zaista Allah voli da se koristi Njegova olakšica kao što mrzi da se čine grijesi.” (Musned Ahmed, 5836).
Tefsir Al-Alusi (Ruh al-Ma’ani)
Al-Alusi objašnjava da ovaj ajet odražava ravnotežu šerijatskih propisa i ljudske prirode. On dodaje da je slabost koju Kur’an spominje duboko ukorijenjena:
- Materijalna slabost: Ljudsko tijelo je krhko i podložno bolesti i umoru.
- Emocionalna i psihološka slabost: Čovjek se često koleba između straha i nade, te se lako prepušta svojim strastima.
Al-Alusi također ukazuje da je ajet univerzalan i primjenjiv na sve aspekte vjere i života, jer olakšavanje dolazi kao izraz Allahove mudrosti i pravde. On povezuje ovaj ajet s drugim kur’anskim ajetima, poput:
“Allah nikoga ne opterećuje iznad njegovih mogućnosti.” (El-Bekare, 2:286).
Tefsir Ibn Ašur (At-Tahrir wa at-Tanwir)
Ibn Ašur ističe da je ajet dio šireg islamskog principa tejsir (olakšavanje). On objašnjava da Allah, poznajući slabost ljudi, nije dao vjeru koja je preteška za prakticiranje, već je olakšao puteve kojima čovjek može postići uspjeh:
- Propisi o olakšanju u ibadetima.
- Islam kao vjera koja uvažava ljudske potrebe, poput dozvole konzumacije zabranjenih stvari u nuždi (darura).
Ibn Ašur također naglašava da je spominjanje ljudske slabosti podsjetnik da su ljudi potrebni Allahove upute i pomoći kako bi savladali svoje unutrašnje slabosti i ostvarili svoj puni potencijal.
Zaključak iz tefsira
Svi navedeni tefsiri slažu se da ovaj ajet ima duboko značenje, koje se može sažeti u nekoliko ključnih poruka:
- Islam je vjera olakšavanja, a ne otežavanja, jer Allah poznaje ljudsku prirodu i slabosti.
- Slabost ljudi ogleda se u njihovoj fizičkoj ograničenosti i sklonosti prema grijehu, što zahtijeva stalnu povezanost s Allahom.
- Ajet nas uči da se oslanjamo na Allahovu milost i budemo svjesni vlastite ograničenosti, uz trud da nadvladamo slabosti uz Njegovu pomoć.
Ovi komentari pokazuju kako ajet nije samo pravna uputa, već i duboka duhovna poruka o čovjekovom položaju u odnosu na Allaha i svijet.
priredio: E.B.