Čaršijska (Junuz-čauševa) džamija u Konjicu

Čaršijska ili Junuz-čauševa džamija  je među najstarijim i, prema poziciji u urbanom tkivu naselja, najznačajnijim džamijama u Konjicu. Nalazi neposredno uz kamenu ćupriju u Konjicu. Prema tradiciji, gradnja ovog objekta se pripisuje izvjesnom Junuz-čaušu, a datira se u XVI vijek. Budući da se 1574.  spominje postojanje tri mahale, a budući da mahala podrazumijeva postojanje džamije/mesdžida da se zaključiti da je ova džamija sagrađena prije navedene godine. Tada su u njoj bili zaposleni imam i hatib, te mujezin.

Imami Čaršijske džamije  bili su:  Prohić ef. Abdulah, Sokolović ef. Sulejman, muderis Rustempašić ef. Rustem, hafiz Salih ef. Krpo,  muderis Hadžiomerović, Džemal ef. Kršlaković, Hamid ef. Džumhur,  Osman ef. Dedić,  Mustafa ef. Bešlić,  Smajil ef. Prevljak, Ahmed ef. Zatega,  Mustafa ef. Prljača, Razim ef. Čolić, Nazif ef. Garib, Mesud ef. Džajić, Hafiz Harun ef. Efendić. Od 01.01.2013.g. imam ove džamije bio je Almir ef. Hondo, koji je od oktobra 2015.g. postavljen za imama Repovačke džamije dok će dužnost imama Čaršijske džamije obavljati Esad ef. Bajić, a od  2019. g. i Jasmin ef. Drpljanin.

Među mujezinima ove džamije (nakon II svjetksog rata) navode se: trgovac Bubalo Ćamilaga, Grcić Neziraga- kahvedžija, Mustafić Alija- zet Nezirage. 1966 godine je nabavljen razglas pa je ezan puštan sa magnetofona.

I prema tradiciji, gradnja ovog objekta datira u XVI stoljeće, mnogo prije popisa Hercegovačkog sandžaka iz 1585. godine i pripisuje se izvjesnom Junuz-čaušu[1], a u ovom popisu Hercegovačkog sandžaka 1585. godine spominje se kao džamija smještena u mahali džemata muslimana. Tada su u njoj bili zaposleni imam i hatib, te mujezin.[2]

Iznad ulaznog portala nalazi se tarih koji kazuje da ju je podigao ili obnovio izvjesni Ibrahim[3] 1033. hidžretske (1623/24) godine. Originalni tarih koji bi ukazivao na vrijeme njene gradnje nije pronađen. Dragocjeni podaci o vakufima i vakifima, upraviteljima vakufa i njihovim zamjenicima, te službenicima u bogomoljama, mualimima i njihovim pomoćnicima u sibjan-mektebima, muderisima u medresama se nalaze u tzv. ruznamče defterima[4]. O Čaršijskoj džamiji u defteru je bilo ukupno pet zabilješki od kojih se jedna odnosila na imenovanje mualima u džamijskom sibjan-mektebu, jedna na imenovanje vaiza, dvije na imenovanje mualima i imama i jedna na imenovanje imama.

Vakuf Čaršijske džamije sastojao se od sljedećih nepokretnosti: dvije brijačnice, dvije pekare, dva dućana i jedne aščinice, koji su izdavani pod kiriju. Od prihoda koji je na ovaj način dobijan podmirivane su plaće imama džamije, muderisa, mualima, kao i naknade za učenje hatmi i mevluda, te ostali sitni troškovi.

Opis

Čaršijska džamija u Konjicu pripada tipu jednoprostornih džamija pokrivenih četverovodnim krovom, s unutrašnjom drvenom kupolom[5] i kamenom munarom prislonjenom uz objekt.

Džamija je dimenzija 10,5 x 14,9 metara. Sastoji se od molitvenog prostora kvadratne osnove sa stranicama dimenzija 8,50 x 8,50 m, trijema sa sjeverozapadne strane i kamene munare s jugozapadne strane.

U enterijeru je džamija natkrivena osmougaonom drvenom kupolom, a s vanjske strane je pokrivena kosim četverostrešnim krovom.

Sa sjeverozapadne strane objekta nalazi se trijem sa sofama čije su dimenzije 10,65 x 4,35 metara, sa srednjim prolazom čija je širina 2,27 metara. Trostrani krov trijema nosi ukupno 10 drvenih stubova. Centralnim dijelom prostora sofa dominira profilirani kameni portal izvučen iz ravni džamijskog zida 30 cm. Širina ulaza u džamiju iznosi 1,23 metra.

Iznad ulaza u džamiju se nalazi natpis u stihovima na arapskom jeziku uklesan u kamenu ploču veličine 70 x 40 cm. Tekst natpisa, mjestimično vokalizovan, smješten je u šest elipsastih polja, pisan nesh-pismom:

„Ibrahim je u ime Allaha,

utrošio imetak i oživio (obnovio) džamiju,

a u trošenju je prednjačio nad ostalim svijetom,

pa neka ga poživi i zadovolji Stvoritelj svjetova.

Prilikom oživljavanja njena (džamije), izrekoh joj hronogram:

Ovo je svrha dobrih ljudi i dom onih koji ničice padaju.“

(1033. h.=1623/24)

Godina hronograma nije ispisana brojkama, nego je izražena samo u ebdžedu u posljednjem stihu.

Centralni molitveni prostor predstavlja kubus dimenzija 8,50 x 8,50 metara. Visina zida do krovnog vijenca iznosi približno 5,90 metara. Uz cijeli sjeverozapadni zid postavljen je mahfil kome se pristupa preko stepeništa munare. Dimenzije mahfila iznose 8,50 x 2,64 metra. Sastoji se od dva pravougaona dijela postavljena uz sjeverni i zapadni ugao džamije. Dio mahfila smješten uz sjeverni ugao džamije u nekom ranijem periodu je urađen od betona (stubovi, grede i ograda). Prostor mihraba ima širinu 2 m i visinu oko 3,20 metara. Izvučen je iz ravni zida za 15 cm. Profilirani okvir ima širinu 56 cm, a sedmostrana mihrabska niša je široka 88 cm. Kameni minber ima dimenzije 2,90 x 0,77 m s visinom od približno 4,5 m (mjereno do vrha krova). Visina portala minbera iznosi 1,92 metra. Kamena ograda je profilirana kao i dijelovi bočnih trouglastih ploha. Visina ograde iznosi 90 cm.

U podnožju bočnih stranica se nalaze jedna veća i dvije manje niše, završene plitkim vitičastim lukom. Veća niša, čija širina iznosi 50 cm, a visina 1,6 metara, predstavlja prolaz ispod minbera. Do 2004. godine ovaj prolaz je bio zatvoren drvenim mušepkom. Minber je bio bojen kao i ostali dijelovi džamije urađeni od kamena.

Ispod četverovodnog krova džamije se nalazi potkonstrukcija u vidu osmougaone kupole. Osmougaona osnova formirana je pomoću dijagonalnih greda. Iz svakog ugla takve osmougaone osnove izlaze remenate, koje su na vrhu konstrukcije upete u tjemeni prsten. Na taj način je formirana kriškasta kupola koja je sa donje strane pokovana daskama. Prijelaz iz ravne tavanice u kupolu je dodatno naglašen dekoracijom u vidu rešme (dekorisana čeona daska).

Prozorski otvori na džamiji su postavljeni u dva pojasa, osim sa sjeverozapadne (ulazne) strane, gdje su gornji prozorski otvori pri nekoj od intervencija zazidani, ali su ostala vidljiva njihova mjesta. Prozorski okviri u enterijeru džamije su izvedeni od pješčara s bogatijim i složenijim profilacijama. Prozorski otvori na sofama su bogatije dekorisani od ostalih prozorskih otvora. Prozori drugog horizontalnog pojasa imaju dimenzije 88 x 178 cm (visina do tjemena luka), postavljeni su u istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog. Prozori imaju završetak, također, naglašen prelomljenim lukom. S obje strane prelomljeni luk je uvučen prosječno 5 cm u odnosu na ravan zida.

Džamija je pokrivena četverovodnim krovom. Pokrov je od pocinčanog lima, a krovna konstrukcija ispod pokrivača drvena. Izvorno je džamija bila pokrivena olovnim limom. Visina kamene munare bez alema iznosi 30 metara.

Harem

U haremu džamije Mujezinović je pronašao dvadesetak nišana. Među njima se nalaze i nišani nad navodnim mezarom Junuz-čauša, za koga se pretpostavlja da je osnivač konjičke džamije. Na nišanima nema nikakvog natpisa. Urađeni su od mermera. Uzglavni nišan s turbanom na prijevoj visok je 1,25 metara, ima osnovu dimenzija 18 x 18 cm. Nožni nišan je izrađen u obliku stele visine 1,18 metara s osnovom čije su dimenzije 32 x 10 cm. Na ovom nišanu je uklesana rozeta. Ovaj spomenik je najstariji u haremu.

U haremu ove džamije ukopano je 102 šehida iz vremena odbrane od agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine što ga čini najvećim šehidskim mezarjem na području opštine Konjic.

Nišan Derviš-paše Čengića[6]

Nad grobom Čengića je masivan i ukrašen kameni sarkofag na koji su postavljena dva nišana. Uzglavni nišan je završen plitkim fesom i kićankom, a nožni je ukrašen lozom s grozdovima. I na vrhu nožnog spomenika se nalazi ukrašeno ispupčenje. Spomenik se nalazi u posebnoj gvozdenoj ogradi. Na uzglavnom nišanu na dvije strane je uklesan hronogram u pjesmi na turskom jeziku talik-pismom.

Natpis u prevodu glasi:

„On (Allah),

Ugledna ličnost, ešraf i hanedan live Gacka, Njegova ekselencija, junak, Čengić Dede-paša,

Volio je potomstvo vjerovjesnika Mustafe (Muhammeda) i pomagao vjeru.

Ovaj borac za vjeru u Hercegovini,

najiskrenije se zalagao za unapređenje vjere.

Da bi pomogao u borbi, odlučio se i krenuo prema Nikšiću gdje se razbolio.

I ne izliječivši se predao je dušu.

A na smrtnom času preporuči dvojici svojih sinova strpljivost.

Taj iskreni i junački borac.“

Drugu polovinu hronograma čitaj na drugoj strani:

„On (Allah)

Pogledaj moje stanje i iz njeg crpi pouku,

pa nemoj imati pouzdanja u ovaj svijet,

jer je on bez ikakve stalnosti i milosti,

zato neka te život ne zavede i iskoristi ga na putu istine,

a na tom putu najbolje djelo je borba (na Božijem putu).

Borbu je preporučivao i Allahov vjerovjesnik,

djeco i prijatelji, ne zanemarujte borbu,

jer je borba…

Nakon ove preporuke izgovori Hu (Allah)

i predade dušu vječnosti,..

Bože neka je Dede-paši mjesto u Džennetu Meva.

Godina 1292.“ (1874)

Ispod ovog natpisa je i sljedeći tekst u latinici:

„Derviš-paša Čengić, otomanski zborni zapovjednik,umro godine 1874.“

Opšrinije na linku:   Mezar u haremu Čaršijske džamije u Konjicu

OBNOVE

Džamija je, kako se vidi iz natpisa nad njenim ulazom, obnovljena 1623. godine.

Džamija je i poslije toga više puta obnavljana. U proračunu za 1913. godinu je navedeno da je to vakuf Husein-bega Hadžihuseinovića, ali je sastav nepokretnosti ostao isti. Godine 1917. austrougarska vojna vlast je skinula olovni krov sa džamije, a svod je premazala katranom. Džamija je temeljito obnovljena 1922. godine, kad je kameni pod zamijenjen drvenim, a krov ponovo pokriven limom.

Posljednji put prije početka rata džamija je obnovljena 1989. godine.

U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) džamija je više puta pogođena artiljerijskim granatama. Tom prilikom su bili oštećeni krovna konstrukcija i zidovi objekta, a munara je pogođena više puta direktnim hicima, zbog čega se morala potpuno ukloniti i graditi ponovo. Tada su sanirana i oštećenja na samoj džamiji.

U periodu od 2004. do 2006. godine na objektu je izvršeno mnogo intervencija od kojih su neke narušile njegovu izvornost. U prvom redu to se odnosi na intervencije u enterijeru. Od posljednjeg obilaska lokacije i objekta (2004. godine) izvršeno je sljedeće:

–          demontiran mahfil i skinuti dekorisani elementi; mahfil je vraćen, ali bez dekoracija,

–          u enterijeru je izbetonirana greda iznad samog ulaza u objekt, koja podupire mahfil,

–          sa svih kamenih elemenata mihraba je skinuta boja, mihrab je prekrečen,

–          dio iznad natprozornika je probijen, izvedena konstrukcija luka s drugačijom geometrijom od geometrije luka iz 2004. godine,

–          sva stolarija, osim ulaznih vanjskih vrata, zamijenjena je,

–          džamija je omalterisana u enterijeru i prekrečena.

2015. godine  limeni pokrov džamije je zamjenjen izvornim kamenim pokrovom. Tom prilikom je zamjenjena i unutrašnja krovn akonstrukcija džamije te sanirane štete od agresije  iz perioda 1992-1996.g.

Iste godine urađena je i podloga džamije i uvedeno podno grijanje.

MONOGRAFIJA ČARŠIJSKE DŽAMIJE LINK