U vrijeme turske uprave Konjic je imao karakter saobraćajnog čvora i usputne stanice na putu od carigradskog druma dolinom Neretve prema moru, što je i uvjetovalo izgradnju prijelaza – mosta preko Neretve.
Za vrijeme turske uprave u Konjicu su sagrađena tri mosta: dva drvena (u Konjicu i u Glavatičevu) i jedan kameni most u Konjicu.
Prvi most na Neretvi u Konjicu sagradio je mostarski legator hadži Mehmed-beg Karađoz prije 1570. U vakufnami Zaima hadži Mehmed-bega, Karađoz-bega iz 1570. među ostalim njegovim zadužbinama spominje se most u Konjicu. Ovo je prvi konkretan arhivski podatak o Konjičkoj ćupriji. Karađoz-begova ćuprija u Konjicu je bila drvena i stajala je 15-20 m niže od kasnije kamene ćuprije. Podatak o gradnji novog drvenog mosta naveden je u vakufnami hadži Balija od prve dekade rebiul-evvela hidžretske 1021. godine (između 2. i 11. maja 1612) , Ova ćuprija je porušena hidžretske 1071. godine (1659/60), što je vidljivo iz natpisa na Sulejman-pašinoj džamiji (Prkanjska džamija), u kojem se kaže da je ćuprija porušena hidžretske 1071. godine (1660), početkom mjeseca rebiul-evvela (novembra). Krajem juna 1665. godine most je popravljen i ponovo je bio u funkciji, što se vidi iz putopisa Evlije Čelebije. Ova popravljena ćuprija je bila u upotrebi 17 godina, jer je 1682. godine napravljena nova kamena ćuprija, nešto iznad drvene, što se vidi i iz natpisa o izgradnji mosta.
”Kameni most u Konjicu sagrađen je hidžretske 1093. godine. (1682/83). To saznajemo iz tariha (natpisa) koji je bio uklesan na jednoj ploči na sredini mosta iznad gornjeg korkaluka (ivice mosta). Ploča je nestala 1944. godine kada su Nijemci bombardovali Konjic i most jednim dijelom porušili.”
Most je predstavljao remek-djelo arhitekture XVII stoljeća i ubrajao se među nekoliko najljepših spomenika te vrste u Bosni i Hercegovini.
Postoji više predaja o osnivaču mosta. Alija Bejtić je pronašao jedan, a 1979. godine Hivzija Hasandedić drugi pisani izvor o izgradnji mosta. Na osnovu fermana (carske naredbe) sultana Mehmeda IV, od 2. do 12. maja 1685. godine, upućen mutesarrifu Hercegovačkog sandžaka Huseinu, može se utvrditi da je kameni most u Konjicu sagradio Haseći Ali-aga. Ovaj ferman je pronašao Hivzija Hasandedić u Orijentalnoj zbirci Provincijalata hercegovačkih franjevaca.
„U 1682. godini završen je posljednji među velikim stilski i tehnički visokovrijednim mostovima Hercegovine – Stari kameni most u Konjicu. Ranije Karađoz-begova ćuprija bijaše drvena, pa je tokom vremena dotrajala i propala, da bi se te godine, nešto uzvodno od navedene drvene pojavila nova – kamena. Do danas nije utvrđeno ko je gradio ovaj kameni most. Legenda spominje Algu Hasečića, visokog dostojanstvenika u Carigradu, kome je posrnuo at na dotrajalom mostu, dok ga neki autori, ne navodeći izvore za svoju tvrdnju, pripisuju veziru Ahmet-paši Sokoloviću.”
Prvi zapis o konjičkom mostu napravio je Giacomo Luccari još 1790. godine. Drugi zapis o kamenom mostu u Konjicu napravio je engleski arhitekt i putopisac Arthur John Ewans 1875. godine prilikom proputovanja kroz Konjic: „Preko rijeke poznate pod imenom Neretva, dugim lijepim kamenim mostom, najljepšim od svih do sada viđenih … povezano je nekoliko kuća na bosanskoj obali s Konjicom na suprotnoj strani.”
Trećeg marta 1945. godine, prilikom povlačenja u cilju osiguranja izvlačenja njemačkih trupa iz partizanskog okruženja, polovinu kamenog mosta porušila je bombardovanjem Pionirska jedinica 3. bataljona 370. grenadirskog puka Wermachta, a ostali su samo stubovi. Pošto je kameni most bio jedini prijelaz preko Neretve, u Konjicu je 1945. godine postavljena provizorna drvena konstrukcija preko srušenog mosta. Godine 1946. napravljen je novi betonski most u Konjicu, nešto niže od kamenog mosta, koji danas služi kao osnovni most za kolski i pješački saobraćaj.
1962. godine je preko ostataka kamenog mosta drvena konstrukcija zamijenjena armirano-betonskom.
”Krajem 1976. i tokom 1977. godine, na inicijativu regionalnog Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Mostaru, preduzete su mjere za rekonstrukciju stare ćuprije u Konjicu. Na osnovu postojećih tehničkih i historijskih podataka, detaljnog snimka ostataka mosta, a posebno tehničkih podataka iz zaostavštine prof. Milivoja Frkovića, izrađena je studija, odnosno, idejni projekt za rekonstrukciju. Na reviziji idejnog projekta rekonstrukcije (u Konjicu, 1977. godine) usvojene su sve njegove postavke i rješenja i data je saglasnost za izradu glavnog projekta. Međutim, uslijed nedostatka potrebnih finansijskih sredstava dalji rad na ovom zamašnom poslu je obustavljen.”
Objekt se do 2006. koristi za kolski saobraćaj (jednosmjerni saobraćaj sa ograničenom nosivošću) i kao most za pješake (dvije pješačke staze).
Opis
Kameni most je bio primjer osmanske gradnje klasičnog perioda iz XVI stoljeća, postavljen na šest blago prelomljenih kamenih svodova, čiji se raspon kretao između 6,72-13,56 m. Visina okna svoda iznad ljetnog vodostaja rijeke kretala se između 4,3-8,7 m. Svodovi su se oslanjali na pet kamenih stubova i dva priobalna podzida. Stubovi, koji su i danas vidljivi, široki su 3 m (s neznatnim odstupanjima), izduženi u pravcu vodotoka za širinu mosta (5,25 m). Prema uzvodnoj strani stubovi su završeni istaknutim trouglastim branikom, a prema nizvodnoj poligonalnim kontraforima s piramidalnim završecima, koji su završavali na čeonim zidovima uzvodne i nizvodne strane. Svodovi mosta počinjali su približno na polovini visine vertikalnog dijela stuba, na blago zakošenom vijencu, i pratili su liniju prelomljenog luka, koji se ujednačenim ritmom povećava od otvora do otvora, s jedne i druge obale prema sredini mosta. Krajnji lukovi, najmanji po rasponu i visini, oslanjali su se na priobalne podzide.
Fasade mosta činili su čeoni zidovi s blagim istakom preko svodova, čime je naglašavana plastična linija svodova. Uspon mosta sa obale prema sredini bio je s obje strane ujednačen, da bi nad središnjim stubom tvorio karakterističan prelom nivelete. Povećanje raspona i visine lukova prema sredini uobičajeno je za osmansku mostogradnju tog vremena, a bilo je uvjetovano potrebom da se objekti zaštite od tzv. ”katastrofalnih voda”.
Linija hodne staze na mostu ocrtavala se na fasadama istaknutim profilovanim vijencem, preko koga se dizao korkaluk (ograda) od vertikalno učvršćenih kamenih ploča. Srednji stub s uzvodne strane bio je plastično razrađen tako što se iznad njega dio čeonog zida u dva stepena isticao iz osnovne mase, praveći na taj način istak u obliku plitkog balkona, koji je uokvirivao vijenac i korkaluk, a na tom mjestu dizao se karakterističan slijepi portal, s već spomenutim zapisom o gradnji mosta. Ukupna širina otvora iznosila je 64,8 m, a širina svih stubova 15,98 m, odnosno 80,78 m.
Konjička ćuprija bila je zidana od precizno obrađenih kamenih kvadara, koji su u donjem dijelu, približno do visine dokle može voda da dopire prilikom viših vodostaja, bili izvedeni od bijelog, fino klesanog krečnjaka, dok je gornji dio bio izveden od fino obrađene sedre. Unutar sedrenih svodova, završni kamenovi su bili izvedeni od bijelog krečnjaka.
Po izboru i načinu primjene građe, ovaj most se vezuje za sarajevske primjere mostova, koji su također u donjem dijelu rađeni od krečnjaka, a u gornjem od sedre. Ali po obliku stubova, mjestu i načinu prelaska stuba u svod i liniju luka, moglo se uočiti da se ovaj most, po tim detaljima, najviše približio Mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. I položaj portala, mada nešto skromniji, odgovara višegradskom. Posebno bi trebalo istaknuti detalj piramidalnih završetaka stubova na čeonim zidovima. Na višegradskom se na tim mjestima pojavljuju plastično isklesani stilizovani ljiljani, dok za ovaj konjički most jedan pisac kaže „da je nalik na sjekire ili koplja”. Na višegradskom mostu, na čeonim zidovima iznad stubova, javljala su se po dva slijepa prozora, dok se na konjičkom dva slijepa prozora javljaju na srednjem stubu iznad portala.
Konjička ćuprija je predstavljala najkvalitetniji primjer ove vrste građevine iz druge polovine XVII stoljeća, koji stilski i arhitektonski predstavlja opadanje umijeća građenja XVI stoljeća, a čiju dekadentnu fazu u XVII i XIX stoljeću predstavljaju domaći graditelji.
x x x
Dvanaestog maja 2006. godine postavljen je kamen temeljac za obnovu ovog mosta. Sredstvima Turske razvojne agencije TIKA i Općine Konjic, nakon tri godine radova, ovaj most je potpuno obnovljen i 16. juna 2009. godine svečano otvoren.
