Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i za oprost Ga molimo. Utječemo Mu se od zla duša naših i posljedica loših djela koja smo učinili. Koga Allah, dž.š., uputi niko ga u zabludu ne može odvesti a koga u zabludi ostavi niko mu na Pravi put ne može ukazati. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i svjedočim da je Muhammed, a.s., Allahov rob i poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegov ehlul-bejt i ashabe.
Suhejb, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, a.s.,da je rekao: „Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. A ko ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća,on se strpi pa mu opet bude dobro.“ [Tirmizi]
Ima jedno pitanje koje nam se čini lahkim, jednostavnim, kad ga čujemo a opet veliki broj nas ne zna pravi odgovor na njega, a baš od tog odgovora zavisi naše dobro ili loše i na dunjaluku i na ahiretu.
To je pitanje: Šta hoćeš? Šta želiš?
Opšte je prihvaćen stav da su sreća, zadovoljstvo i ispunjenje „snova“ tj. želja mjerila čovjekovog uspjeha danas. Zbog čega su ljudi depresivni, tužni, nesretni?
Nemaju ono što žele, imaju ono što ne žele, ne mogu ono što hoće.. itd.
Uvijek se ponavlja kao razlog nezadovoljstva i nesreće sukob željenog i onog što jest. No, da Allah nekom od nas da moć da ispunjava želje ljudi, da ih usreći kroz to, šta bi prvo morao uraditi? Prišao bi svakom od nas i pitao nas: Šta želiš? Šta ti fali? Šta hoćeš?
Tri pitanja koja se mogu svesti na jedno: Znamo li šta želimo i znamo kako to postići? U hadisu kojeg smo citirali kaže se da je stanje vjernika takvo da je za njega uvijek dobro. Je li nama dobro? Ako nam nije dobro o čemu se radi, kako to da nam nije dobro a vjernici smo, ako Bog da?
Da li je u pitanju neznanje ili zaborav na osnovne elemente našeg života na dunjaluku. Između ostalog o njima nas je Allah Uzvišeni obavijestio u sljedećim ajetima: „Elif Lām Mīm. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ”Mi vjerujemo!”, i da u iskušenje neće biti dovođeni? Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu”. (El-’Ankebut)
Allah dž.š., kaže: „Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.“ (Alu Imran, 186.)
Trebamo biti svjesni da koliko je teško opstati na istini pri tegoba, toliko je teško ostati na istini pri uživanjima i ljepotama! Pogledajmo u svoja iskustva i iskustva drugih oko nas: Blagodati vode čovjeka luksuzu i uživanju, odavanju strastima, lijenosti u ibadetima, oholom ponašanju spram ljudi, i znajmo da je zaista teško biti bogat, utjecajan na položaju danas, a očuvati se od iskušenja navedenog!
Džabir r.a., prenosi da je Allahov Poslanik a.s., rekao: „Ljudi koji su uživali na dunjaluku će, na Sudnjemu Danu, kada vide kakve će nagrade dobiti oni koji su se mučili na dunjaluku, zaželjeti da su bili jedni od njih…!“ (Tirmizi)
Ne sumnjam da bi se sada kada smo naveli ove činjenice većina nas složila da nam je, elhamdulillahi, dobro. No, to je ono dobro koje je dobro naspram nečeg goreg. Umijemo mi reći: Dobro je kako može biti! Time ne kažemo da smo baš potpuno sretni i zadovoljni nego više tvrdimo da smo razboriti i svjesni da nije teško koliko može biti. To je ono dobro kojim se u stvari tješimo a čim se tješimo to i nije pokazatelj da nam je baš dobro, jelde?
I dalje ostaje pitanje: Šta želimo? I rađa se jedno sasvim novo: Da li je uopšte moguće postići ono što želimo?
Odgovor naravno tražimo u časnom Kur’anu. U suri El-Muminun – Vjernici u prvih 11 ajeta Uzvišeni nam objavljuje: „Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti...
Dakle, moguće je postići ono što želimo. Naravno imaju uslovi:
-Namaz- ako ti je ova džuma jedini namaz koji klanjaš tokom sedmice, onda znaj da si u tolikoj mjeri sebe udaljio i od ispunjenja svojih želja. Ako ovom prilikom pomisliš na nekog bogataša kojeg njegovo bogatstvo sprječava da dođe i na džumu, onda znaj da njegovo bogatstvo nije dar za njega nego kazna, jer čim ga je od džume odvuklo nema hajra u njemu.
-Izbjegavanje onog što nas se ne tiče- Koliko samo nesreće sebi nanosimo jer nas ponekad jedi bogatstvo onog bogataša što ga sad spomenusmo. A što nas jedi? Zar bi smo ga mi htjeli pod uslovima pod kojima ga je on dobio: da nema namaza, da čini nered, da vara da… Koliko smo tegobe nanijeli sebi tabireći bjelosvjetsku politiku i razne zgode nezgode koje nas se u suštini ne tiču i sl.
-Udjeljivanje milostinje- Ima li neko da je dao a da mu Allah nje vratio? Dajemo li redovno il čekamo da nam nešto bude pa da se toga sjetimo? I to nije loše, ali sretniji su oni koji redovnim davanjem sadake otklanjaju teškoće od sebe. Ne zaboravimo da naša mala sadaka može da pretegne veliku sadaku, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam En-Nesai: Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi se sellem, rekao: „Pretekao je dirhem, stotinu hiljada dirhema!“ Rekoše: „Kako?“ Reče: „Čovjek je imao dva dirhema, pa je dao kao sadaku jedan, a drugi čovjek je otišao do svog obimnog imetka i uzeo stotinu hiljada dirhema i dao kao sadaku!“ (En-Nesai) Prvi je dao pola od onoga što ima, dok je drugi dao samo jedan dio svoga imetka i bez obzira što je razlika stotinu hiljada dirhema, prvi sa jednim dirhemom ga je pretekao u nagradi. Sadaka je lijek za bolesti: Liječite vaše bolesne sadakom! Produžuje život, otklanja nevolje i ključ je za postizanje onog što želimo! Jedan čuo da Bog uzvrati na sadaku dao pa mu se nije vratilo i prigovori to hodži koji ga je nagovorio pa u hodža veli: Bog daje onima koji su ubjeđeni a ti si dao da provjeriš, a kad provjeravaš i tebe provjeravaju.
-Čuvanje stidnih mjesta – Danas smo, evo, svi muškarci ovdje i svi ćemo, manje više priznati da nam ljepota života zavisi i od ljepote bračne postelje. A ljepota bračne postelje ne zavisi uvijek samo od naših supruga koje smo počesto spremni optužiti za ovo i za ono. Ona zavisi i od toga šta i kako gledamo tokom dana, šta i kako mislimo pri tom. Sadaka koju svi sebi možemo udjeliti i svojoj bračnoj postelji kad izađemo iz džamije jeste da oborimo svoje poglede od onoga što nam se nudi na ulici. Bez obzira kako muški nefs nazivao neke stvari, ono što je na naštm ulicama danas nije dobro, ono je zlo, zlo po naš vjerski osjećaj, zlo po naš bračni žvot, zlo po naš razum, zlo po naš napredak, zlo po našu budućnost… Ono je pokazatelj koliko smo se pokvarili i izvratili i što je još opasnije koliko to smatramo normalnim. Nije normalno. Normalno je bilo kada su ljudi ovako obučene žene mogli vidjeti dolazeći kući i ulazeći u svoje spavaće sobe, a ne danas, kada se to nudi kad izađeš iz kuće. Zanimljivo je da se i danas ljepše oblačimo u kućama. Dođeš, sjedeš, žene i priub obučene i onda vidiš krenule u grad, šminkaju se, skidaju se… Mnoge se više sređuju i izazovnije oblače nama na ulici nego svojim muževima u kući… Nadam se, da će se što mi više budemo obarali pogled, i ova situacija popravljati ako Bog da, da će smanjena potražnja usloviti i smanjenu ponudu.
– Čuvanje emaneta i izvršavanje povjerenih obaveza – Uzvišeni Allah je naredio Svojim robovima vjernicima da čuvaju povjerene stvari – emanete i da ih predaju njihovim vlasnicima, te da pravedno prosuđuju među ljudima kada ocjenjuju njihove postupke i djela. Također, naredio je da presuđujemo pravedno. Bez ove dvije činjenice nema emaneta. “Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju, a kada među ljudima sudite – da pravedno sudite. Savjet Allahov je uistinu divan i Allah doista sve čuje i vidi!” [En-Nisa, 58.]
Evo, Uzvšeni Allah nam je dao odgovor na pitanje kako će vjernici, oslonjajući se na Allaha, postići ono što žele.
Bio je na internetu snimak žene koja je nazvala telekom operatera zbog nemogućnosti da se spoji na internet. Nakon pola sata ljubaznog objašnjavanja šta sve treba kliknut na svom računaru da bi ga podesila radnik je upita ima li uopšte priključak. Ispade da nema. Tako i mi kad slušamo ova uputstva nije na odmet sjetiti se prvih ajeta sure Bekare koji objašnjavaju kome je Kur’an uputstvo od koristi: To su mutekini – oni koji su Boga svjesni, koji vjeruju u gajb, obavljaju molitvu… Tevekul i oslanjanje na Boga je, da kažem današnjim riječnikom, mreža na koju trebamo biti priključeni, želimo li pristup sreći i dobru. Onom ko nije na ovoj mreži, mreži tevekkula, kako sam Kur’an svjedoči, samo će se još povećat nevjerovanje i nesreća:: “A kada bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: – kome je od vas ona povećala vjerovanje? Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju; a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru.” (Et-Tevbe, 124-125)
Ko nije na “mreži” takvaluka i nema želju da je koristi njemu će ovakva uputstva samo još više zakomplikovati. Ukoliko osjetimo nekad i sami da se i nama dešavaju određene komplikacije, da nam se neke stranice života teže otvaraju provjerimo da nismo izgubili vezu, možda nam je zbog nepodmirenih obaveza (neklanjanja, bavljena onim što nas se ne tiče…) priključak trenutno isključen.
Allaha molim za sebe i vas da nas učini od onih koji molitvu obavljaju, milostinju udjeljuju i međusobno se pomažu, stidna mjesta svoja čuvaju i emanete povjere ispunjavaju. Njemu zahvala pripada na početku i kraju i neka je salavat i selam na našega poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i na sve njegove ashabe.
Bože naš, podari nam dobro ovog budućeg svijeta i sačuvaj nas kazne! Amin!
Esad Bajić, Čaršijska džamija u Konjicu, 05.08.2016.g. / 02. Zul-kade 1437.h.g.