Neka je hvala Uzvišenom Allahu, Milostivom i Samilosnom na mnoštvu blagodati kojima nas svakog trenutka obasipa! Neka je salavat i selam na Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, časne ashabe i sve one koji časno slijede put Istine do Sudnjeg dana.
Draga braćo, mi se nalazimo pri kraju svetog mjeseca redžeba. Mjeseca na čijem početku smo obilježili mubarek noć Lejletur-Regaib, noć želja, noć koju po tradiciji obilježavamo kao noć začeća Poslanika islama a.s., a evo večeras obilježavamo još jednu mubarek noć u mjesecu redžebu, noć Lejeltu-l-Miradž.
Na početku mjeseca smo, dakle, obilježili spuštanje Poslanika Muhammeda a.s. u ove naše dunjalučke zemaljske okvire i prostore, a evo krajem ovog mjeseca prisjećamo se njegovog uspinjanja iz ovih prostora i okolnosti do nebeskih visina, do blizine Božije, do mjesta koje je i samom Džibrilu a.s., nedostupno.
Isra i Miradž označava dva putovanja Poslanika islama. Jedno, po vertikali, dunjalučkim prostranstvima al onostranim sredstvima rekao bih, načinom i pomoću iz svijeta gajba. Putovanju iz Meke u Jerusalem nazivamo Israom, dok, putovanje koje se desilo u kontinuitetu iza toga gdje se Poslanik „uspinje“ u Božije blizine nazivamo Miradžom.
Puno je stvari koje bi trebali znati u vezi sa Isra i Miradžom a koje nisu samo činjenične historijske nego svakovremene, svakodnevne rekao bih. Poruke i pouke ovog dogođaja trebale bi biti utkane u naše pamćenje, naše znanje, našu mudrost životnu i snagu vjere naše u srcima našim.
Kada se desilo ovo Poslanikovo putovanje i kako se desilo.
Kažu neke predaje da je ovo putovanje trajalo tako kratko, zemaljski gledano – da je postelja iz koje je pošao na putovanje još bila topla kada se vratio. Kada pročitamo hadise u kojima Poslanik, a .s., opisuje šta je vidio i gdje je bio pomisli bi da je za to potrebno godina dana. Za sam put od Meke do Jerusalema tadašnjim mogućim prevoznim sredstvima trebalo bi 40 dana hoda kako bilježe poznavaoci tih prilika.
No sve je to Allahu lahko.
Stvarno trebamo ponekad zastat nad ovim jednostavnim i često izgovaranim rečenicama: “Allahu je to lahko!”. A koga Allah voli i njemu je lahko.
Drugo što trebamo kod miradža obratit pažnju jeste da se za poslanika dešava u teškom vremenu. Upravo je izgubio svoje najbliže hazreti Hatidžu, plemenitog amidžu koji ga je štitio od mekanskih idolopoklonika. Na udaru je najačih napada.
Malo bi ko danas da doživi i trun Poslanikovog putovanja u takvim okolnostima obznanio takvo što. Mi bismo rekli, nije pametno, politički nije opravdano, psihološki neprilagođeno, ne treba izazivat sudbinu, iskušavat ljude, izvrgavat se podsmijehu nevjernika. Vjerovatno ih je dosta dočekalo tu priču da njome dokaže da je Poslanik lud jer gdje će za jednu noć sve to obić.
No, Poslanik to objavljuje svojim ashabima. I oni mu vjeruju.
Zašto mi danas taktiziramo sa istinama o sebi, o nama, o vjeri…?
Zato što nemamo kontinuitet dobra. Nemammo kontinuitet istinoljubivosti, nemamo kontinuitet iskrenosti, poštenja i slično. Mi ne bismo mogli u ovakvim okolnostima učiniti kao Poslanik jer mi smo lagali, mi smo poklekli, mi posumljamo, mi ostavljamo iza sebe tragove u pamćenju onih oko nas koji bi vrlo lahko naveli i bližnje da posumnjaju u naše riječi.
Evo šta kažu historijske knjige kako je Poslanik postupio:
Prva koja je doznala o Poslanikovom nebeskom putovanju je njegova amidžična Ummi Hana kod koje je te noći bio u gostima. U trenutku kada je Vjerovjesnik, a.s, odlučio da izađe i upozna javnost o svom veličanstvenom doživljaju, Ummi Hana ga povuče za odjeću, a on je upita Šta ti je! – Bojim se, odgovori ona – da te tvoj narod neće ugoniti u laž ako im to kažeš». On odgovori – Pa, i ako me budu ugonili u laž!? )
Taj slučaj izazvao je burne reakcije u javnosti.Mušrici su Poslanikovu priču o Mi’radžu objašnjavali kao halucinacije ili kao dobro smišljenu laž. U omalovažavanju kompletnog događaja posebno se isticao Ebu Džehl koji je, u namjeri da demantira Poslanika, sabrao svoje sunarodnjake, kako bi im Poslanik, a.s, izravno govorio kuda je išao i šta je sve vidio. Propaganda je bila toliko žestoka da se jedan broj pristalica Muhameda, a.s., pokolebao i napustio islam.
Ebu Hurejre navodi da je u vezi s tim provokacijama Allahov poslanik, a.s, rekao:
«Kada sam bio u hidžri (polukrugu) uz Kabu, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-makdisa (džamiji u Jerusalimu), u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, kao nikad ranije. Ali, Allah mi ga je predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu upitali, a da ih o tome detaljno nisam izvijestio.)
Miradž je poseban i iz razloga što od svih islamskih šarta koji su propisani jedino namaz koji je propisan na Miradžu nije zemaljski da tako kažem. A za namaz nam Poslanik islama kaže da je miradž vjernika, da mi namazom dosežemo nama moguće blizine Uzvišenom Bogu, i vjerovatno da nam je očistiti srca skinuti koprene s očiju da bi smo i mi na namazu vidjeli mnogo više nego li vidimo.
Veoma je interesantno da svi mi koji obavljamo namaz se prisjećamo Miradža svaki dan. Između ostalog i dok učimo “Ettehijatu” gdje u stvari učimo govor koji se vodio između Allaha i Poslanika a.s., Ettehijat je kako se prenosi razgovor između Poslanika koji kaže: Ettehijjatu lillahi ve salavatu vet tajibatu (Najljepši selami Allahu, blagoslovi i dobrodati;) i Uzvišenog Allaha koji odgovara: Esselamu alejke, ejjuhennebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, (Selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat;) pa Poslanik nastavlja: Esselamu alejna ve ala ibadillahissalihin (selam mir nama i dobrim Allahovim robovima ) a kako se prenosi čuvši to Džebrail, a.s., izgovara: Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu (Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.)
Ono što nas najviše približava Allahu propisano je u najvećim blizinama Božijim tokom Miradža. Tokom Isra i Miradža objavljena su i zadnja tri ili u nekim predajama zadnja dva ajeta sure Bekare čiji prijevod glasi:
Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati; oprostiće onome kome On hoće, a kazniće onoga koga On hoće – Allah je kadar sve.
Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: “Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.”
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (Bekare 284-286)
O Isra i Miradžu Kur’an govori u dvije sure. El-Isra’ je 17. sura u kur’anskom poretku. Ima 111 ajeta. Ova sura je dobila ime po Poslanikovom putovanju iz Mesdžidul-Harama u Mesdidžul-aksa koje se spominje u prvom ajetu:
Slavljen neka je Onaj koji ga je u jednom času noći preko svoga roba iz Mesdžidul-Harama u Mesdidžul-aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi. (El-Isra’,1)
U suri En-Nedžm pobliže nas upoznaje sa miradžom Allahovog Poslanika, a.s., Allah kaže: “Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s Pravog pula skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome – to je samo Objava, koja mu se obznanjuje, upči ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio – blizu koliko dva luka ili bliže – i objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onome što je vidio? On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-Muhtehaa kod kojeg je džennetsko prebivalište, kada je sidru pokrivalo ono što je pokrivalo – pogled mu nije skrenuo i nije prekoračio, vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.” (En-Nedžm,1-18.)
Molim Allaha da nas učini od onih koji ispunjavaju svoju potrebu i obavezu za miradžom kroz obavljanje propisanih namaza, koji dovama svojim razgovaraju s dragim Bogom moleći i tražeći oprost od Njega, koji ettehijatima i salavatima čuvaju uspomenu na život i sunnet Poslanika, a.s.. da se čistimo i da se kajemo, dobra ovog i onog svijeta zadobijemo! Amin!
Esad Bajić, Džemat Podhum 26 redžeb 1436.h. / 15. maj 2015.g.