Nakon što su nepoznati počinitelji u noći s 24. na 25. februar uništili informacionu tablu o gradnji budućeg Interkulturnog centra “Mevlana” na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema, “Grad Mostar” se nije oglasio, jer za razliku od subote, nedjelja im je stvarno neradni dan.
I dok traje histerična medijska haranga protiv inicijative Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostara da, poštujući zakonske regulative, na tom mjestu izgradi planirani objekat, bosanskohercegovačka javnost će ostati uskraćena za stav gradske administracije da li je i rušenje te table vandalizam i nasilje, ili nije.
Za postavljanje table jučer su promptno, samo preko odabranih (da li i odanih) medija iz “Grada Mostara”, (tako stoji u objavama) kazali da je takvo djelovanje klasičan primjer provokacija i protupravnih radnji, jer “Grad Mostar” nije izdao niti je u proceduri izdavanje dozvole za gradnju objekta.
Najavili su da će poduzeti pravne korake kako bi se ova tabla uklonila. Ocijenili su da je takav obrazac ponašanja za svaku osudu, i, pazite sada, da će to izazvati incidente i podizanje tenzija u Mostaru.
Poslije ovako sročene reakcije bilo je jasno šta će se s tom informacionom tablom desiti već naredne noći. I desilo se.
Čitajući na ovaj način njihovu reakciju može se razumjeti da je “Grad Mostar” naručilac nasilnog rušenja te table.
No, to su nedokazive, ali indikativne teze, i time se u javnom prostoru zaista ne treba baviti. No ono što je jasno uočljivo su neke od formulacija i prešućenih činjenica u navrat-nanos“ sročenoj reakciji “Grada Mostara”.
Ko je taj “Grad Mostar”!? Ko ima zakonsko utemeljenje da se tako predstavlja?
Ako je gradonačelnik koji predstavlja izvršnu vlast, onda to nije cijeli Grad Mostar. Ovaj Grad ima i zakonodavnu vlast, za koju nije teško pretpostaviti da nije saglasna sa ocjenama iznesenim u objavljenoj reakciji. Razvidno je i to zašto se gradonačelnik nije potpisao pod nju, ili je to u njegovo ime učinio neko drugi. Možda neko iz sjene ko suštinski vodi procese u Mostaru? Takve pretpostavke otvaraju pitanje da li će Mario Kordić pozvati na odgovornost one koji su neovlašteno koristili pečat ili memorandum njegovog ureda.
Poduzimanje mjera, kako to stoji u reakciji, protiv onih koji su postavili tablu podrazumijeva i poduzimanje mjera i protiv onih koji su je uništili, što se najvjerovatnije neće desiti.
Postavljanje table što je učinio, jasno je čitljivo, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Mostar, u pravnom smislu može se tretirati samo kao zauzimanje javne površine u obimu od 0,5 m2, dok je neovlašteno rušenje, skrnavljenje, uništavanje krivično djelo.
U svakom slučaju prioritet policijske operativne i pravosudne obrade trebao bi biti ovaj drugi slučaj. Sve i da “Grad Mostar” pokrene proces “za neovlašteno zauzimanje javne površine”, sudeći po kategoriji prekršaja, i broju sličnih protupravnih radnji u Mostaru, slučaj bi došao na red tek 2050. godine.
Ako stavimo u stranu ova, sasvim razložna i činjenična, logička ironiziranja u meritumu cijelog slučaja pronaći ćemo da je isključiva odgvornost za sve što se dešava na gradskoj administraciji kojom rukovodi gradonačelnik Mario Kordić, koji se u javnim istupima, eto, voli, zaklanjati iza ili poistovjećivati sa Gradom Mostarom.
Stoga bi bilo savim nužno preispitati strukturu gradske administracije, ko je čini, koliko ona odražava nacionalnu strukturu stanovništva, kako se u toj administraciji vrše popunjavanja kadrova, koliko i kako se u njoj stvarno donose odluke, jer, za razliku od političke partije koja ima pravo na svoje svakojake interese i političke stavove i koja ga je nominirala, gradonačelnik je dužan striktno poštivati zakonska ovlaštenja, pravne norme, Statut, procedure i sve ostalo šta već pripada toj funkciji.
Niti jedna javna funkcija nije ničije privatno vlasništvo, pa ni funkcija gradonačelnika Mostara.
I ne samo u Mostaru već i u skoro cijeloj BiH odavno se previđa notorna činjenica da je izvršna vlast tek samo dio zakonodavne vlasti. U nekim predmetima Kordić je to potpuno zamijenio pa će insinuirati da predsjednik Gradskog vijeća nema pravo donositi odluke bez njegovog znanja, krijući se iza formulacije cielog Gradskog vijeća.
Nadalje i gradonačelnik i “Grad Mostar” uporno ignorišu u javnom prostoru precizno odgovoriti na pitanja zašto Islamska zajednica 22 godine čeka utvrđivanje naknade za izuzeto vakufsko zemljište na Balinovcu, 21 godinu na rješenja za izgradnja Islamskog centra na Lakišića haremu, 18 godina dozvolu za ograđivanje Liska harema, 18 godina rješenja za rekonstrukcija džamije u Jasenici, 18 godina rekonstrukciju džamije Fatime Kadune na Carini, 16 godina upis posjeda zemljišta u Ortiješu – vakuf Ali-paše Rizvanbegovića, 8 godina cijepanje parcela – objekat Bazar u Starom gradu, 6 godina vraćanje u posjed Sultan Selimovog mesdžida na Starom mostu, 6 godina rekonstrukciju medrese u Podhumu, 5 godina cijepanje parcele u Starom gradu, 4 godine rekonstrukciju Ali-hodžine džamije na Raljevini, 4 godine izgradnju džamije na Poligonu, 4 godine cijepanje parcele iznad Autobuske stanice itd.
Naprosto, takav stav gradske administracije je krajnje necivilizacijski i ponižavajući.
Možda neki od zahtjeva nisu utemeljeni, ali ako na njih nema odgovora ni nakon toliko godina, ta činjenica apsolutno je ponižavajuća za 21 stoljeće i za osnovni pojam demokratije i demokratske vlasti.
Uz to još, beskompromisnom šutnjom “Grad Mostar” legitimne zahtjeve IZ, u kategoriji upravnog postupka, dopušta da HDZ-u skloni mediji bosanskohercegovačkoj javnosti predstavljaju kao poziv na džihad i šta sve već ne.
Na te pisanije “Grad Mostar” ni srijedom ne reagira, a kamoli subotom i nedjeljom.
S druge strane, simptomatično je i to što je Grad Mostar jedini grad ili opština u BiH koji nema svoj javni medij, na kojem bi se, shodno uzusima novinarstva, na pravilan način vršilo informisanje o svemu onome što je važno njegovim stanovnicima.
Ovako sve sporne nesuglasice plasiraju se preko hrvatskih nacionalnih medija u Hercegovini ili Hrvatskoj ili preko sarajevskih redakcija, pa u tim igrama “gluhih telefona” nerijetko dobiju neželjene formulacije, odnosno “uredničke intervencije”.
Isključivu odgovornost za nepostojanje gradskog javnog emitera snosi gradonačelnik Grada i Gradsko vijeće.
S obzirom na tvrdokorni stav gradonačelnika Kordića i gradske administracije prema zahtjevima Islamske zajednice, medijsku dominaciju hrvatskih portala u Gradu Islamska zajednica, naprosto, nije imala drugog načina da informiše lokalnu i širu javnost o svojim namjerama, osim zauzimanjem javne površine u obimu od 0,5m2. na kojoj je najavljena gradnja Interkulturnog centra “Mevlana”.
(Preporod.info)