Draga braćo,
Prije neki dan džematlije su me pitale da im kažem, odn. dadnem odgovor je li nam vadžib (obaveza) izaći na lokalne izbore, pa im velim dakako da jeste obaveza to koju treba ispuniti. Takođe, rekoh im da se s pravima koje kao građani imamo, a jedno od njih je i pravo biranja, treba odgovorno odnositi. Svaki vid ukazanog povjerenja, u što spada i biračko pravo, građanska i vjernička je obaveza koju valja ispuniti. To pravo je izboreno i treba to cijeniti. Ne smije ga se nipodaštavati niti obezvređivati. Samo onaj ko ne drži do sebe, iznevjeriće to pravo. Puno je propagande koja se se svih ovih godina uporno širi među našim narodom kojom se želi kod njega umrtviti bilo kakav interes za javna pitanja, pa i za same izbore. Trebamo biti pronicljivi i mudri i ne nasjedati na tu propagandu.
Kur’an Časni nam na mnogo mjesta govori o amanetima, odn. povjerenim dužnostima, pa nas tako lijepo u suri El-Muʼminūn usmjerava kako da postupamo:
وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ
“…i koji o svakom vidu ukazanog povjerenja kao i onome što obećaju, brinu i vode računa.”[1]
Čovjeku je Dragi Allah odredio da na Zemlji živi časno i dostojanstveno, da drži do sebe, ne dajući ni za kakvu ovozemaljsku korist i interes svoje ljudsko i vjerničko dostojanstvo. Kako s ljudskom čašću i dostojanstvom ne može biti pogodbe niti trgovine, ne može imati zemaljsku cijenu ni naš birački glas koji imamo u svojim rukama kao naše isključivo pravo. Dostojanstvo, čuvanje ljudske časti i preziranje poniženja među najistaknutijim su vrlinama koje Islam proklamuje i traži da one nađu svoje mjesto u svim segmentima našeg ličnog, porodičnog i društvenog života. Kur’an Časni naglašava:
وَلِلَّهِ الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لا يَعْلَمُونَ
“…A Bogu pripada dostojanstvo (moć, ugled i čast) te Njegovu Poslaniku i vjernicima, samo što licemjeri neće da znaju.”[2]
Draga braćo,
Naš je savjet ljudima koji se predstavljaju biračkom tijelu i traže njegovu podršku da drže do sebe i ne pribjegavaju nečasnim radnjama, odnosno svim sredstvima kako bi se došlo do mandata.
Neka im bude na umu da se ne udara na čast i dostojanstvo svoga političkog protivnika, jer to je grijeh. Neka o njima govore njihova djela! Neka govore o onome što znaju ili neka šute! Neka ljudima ne obećavaju ono što nije realno i što nisu kadri ispuniti! Neka se ljudima obraćaju jezikom koji ljudi razumiju! Neka se klone praznih napamet naučenih formulacija! Neka budu svoji i originalni! Neka znaju da je vlast emanet koji je obaveza i odgovornost, a ne lagodnost i uživanje.
Neka poslušaju kako je Muhammed, a.s. jedne prilike posavjetovao svoga dragoga i bliskog ashaba Ebu Zerra kada ga je ovaj upitao „o Božiji Poslaniče zašto mi ne dadneš neko namještenje u vlasti?
قُلتُ: يا رَسولَ اللهِ، أَلَا تَسْتَعْمِلُنِي؟ قالَ: فَضَرَبَ علَى مَنْكِبِي، ثُمَّ قالَ: يا أَبَا ذَرٍّ، إنَّكَ ضَعِيفٌ، وإنَّهَا أَمَانَةُ، وإنَّهَا يَومَ القِيَامَةِ خِزْيٌ وَنَدَامَةٌ، إلَّا مَن أَخَذَهَا بحَقِّهَا، وَأَدَّى الذي عليه فِيهَا.
Poslanik ga potapša po ramenu i reče mu: O, Ebu Zerre, ti si doista slabašan (ne u imanskom i moralnom smislu slabašan, već tvoje vještine i sposobnosti nisu za vlasti), a vlast je emanet (povjerenje) zbog kojeg će na Sudnjem danu ljudi doživjeti poniženje i gorko kajanje, osim onoga ko istinski preuzme vlast kao emanet, jer je dostojan da je preuzme i ispuni ono što se od njega traži.“[3]
Draga braćo,
Dakako da bi lokalni izbori u našoj zemlji trebali biti okrenuti isključivo običnom čovjeku i rješavanju potreba lokalne sredine. Međutim u većini gradova i opština na području Muftiluka mostarskog lokalni izbori imaju i onaj drugi, nacionalni značaj, jer u njima izabrani predstavnici našega naroda imaju priliku biti direktno uključeni u pitanja koja se tiču svih bitnih procesa u toj lokalnoj sredini za naredni četverogodišnji period. Iako u nekim sredinama bošnjačke ruke ne mogu bitnije utjecati na odluke koje se donose, važno je da imamo predstavnike u tim tijelima koji će makar biti u toku o temama koje su na dnevnom redu i onome što se planira.
Zato itekako jeste bitno koliko će bošnjačkih predstavnika sjediti u općinskim vijećima Stoca, Čapljine, Prozora, Duvna, Livna, Glamoča… Dakako, da je ogromna šteta i veliki propust što Bošnjaci već dugo nemaju svoje političke predstavnike u opštinama Istočne Hercegovine, od Nevesinja do Trebinja, i Ljubuškog u Zapadnoj Hercegovini. Grad Mostar kao naše središte zaslužuje brigu i pažnju svakog našeg ovdašnjeg čovjeka. Izbori u Mostaru više su od izbora. Jasno je da do promjene može doći samo jakim i jedinstvenim saffom i bošnjačkim i patriotskim i građanskim. Jasno je i pticama na grani kako do promjene može doći. Politička i svaka druga razjedinjenost bolna je rana ovoga našega naroda.
I nikako da shvatimo da nam ne može biti bolje dok jedni drugima ne pružimo ruke i ne uvežemo se oko onoga što je zajedničko; što nije ni moje, ni tvoje, niti bilo čije, već zajedničko. I da će nam selamet (spas) biti kada to shvatimo.
Mi u ovom prostoru Mostara i Hercegovine moramo se pouzdavati u sebe, a kada su u pitanju krupna sudbinska pitanja od kojih zavisi naša budućnost i opstanak ne bi trebalo biti nikakve razlike među političkim strankama koje su ovdje.
Draga braćo,
Naše vrle džematlije na kraju su tražile da im dadnem savjet kako da prepoznaju ljude koji zaslužuju njihovo povjerenje i glas, pa im rekoh neka pogledaju u njihova djelā, a ne u njihova odijelā koja su odjenuli. Neka osluhnu govore li iskreno i realno ili i njima samima nije jasno o čemu govore, već govore tek tako da kažu nešto. I neka budu pažljivi, da ne budu zavedeni samo virtualnim slikama i glasovima koji kazuju drukčije od onoga što jeste na djelu i u stvarnosti.
I neka osluhnu i priupitaju ih šta misle o projektu Mevlane u centru Mostara i ima li u njima volje, damara i spremnosti da čvrst jemin (zakletvu) daju da će to zdanje da se uzdigne pa da i Bošnjak u ovom Gradu osjeti da ima nade i da je tu, da postoji kao ravnopravan građanin, a ne narod drugog reda. I takođe, da ih otvoreno upitaju hoće li nijemo posmatrati kako se urušava i oslabljuje pozicija Bošnjaka u Hercegovini mireći se s tim stanjem. Ili će odlučno činiti ono što treba činiti za našu opću dobrobit kako bismo bili vidljiviji, uvezaniji i solidarniji. Hoće li se pokrenuti da se ozbiljno sagleda stanje i poduzimaju konkretni koraci na duže staze kako bismo ostali svoji na svome, u svom dostojanstvu, ugledu i snazi, gdje nam drugi neće određivati mjeru slobode i naših prava?
Bože Svemilosni podari nam razboritosti da prepoznajemo ono što je istina (haqq), pa da to i slijedimo, a daj nam i razboritosti da raspoznajemo neistinu (batil) i da je se klonimo. Āmīn.
[1] El-Muʼminūn 8.
[2] El-Munafiqūn, 8.
[3] Kušejri (El-) Muslim b. Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa s komentarom, prijevod: Šefik Kurdić, Semir Rebronja, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica – N.Pazar, 2015, VI, str. 19.
Mostarski muftija, dr. Salem-ef. Dedović, Karađoz-begova džamija, 24. rebiu-l-evvel 1446. / 27. septembar 2024. godine